Piše: Elma MURIĆ

"Strele najbolje uništavaju avione. No, pošto je granata na Markale pala sa položaja Druge brdske muslimanske brigade, ove strele ostaće i dalje u rukama naše dece, a o vojnoj intervenciji mogu samo sanjati oni u muslimanskom delu Sarajeva. Nema od toga ništa, jer im je igra bila previše providna..."; ovako je svojevremeno Risto Đogo informisao gledaoce Srpske radio-televizije o zastrašujućim tragedijama i stradanjima civila tokom rata u Sarajevu. Ostao je upamćen kao novinar koji se, kao i mnoge druge njegove kolege tokom ratnih bh. zbivanja, obilato koristio najrigoroznijom ratno-huškačkom retorikom, a sve pod paskom tzv. "patriotskog novinartsva".

Risto Đogo samo je jedan u moru primjera kako su pojedini ratni reporteri izvještavali o situaciji u Sarajevu i ostalim bh. gradovima u periodu '92. - '95. godine, držeći se uvriježene Goebelsove tvrdnje da 'sto puta izgovorena laž postaje istina'!

VEZANI TEKST: VIDEO/ TUŽILAŠTVO ZA RATNE ZLOČINE SRBIJE POKREĆE ISTRAGE: Srbijanski novinari i urednici konačno pred sudom zbog ratnohuškačkog izvještavanja s početka '90-tih!

A bilo ih je na pretek: pored pomenutog Đoge, tu su i Dragan Božanić, Smiljko Šagolj, Dijana Čuljak Šelebaj, Marica Lalović, Petko Koprivica, Milijana Baletić, Ilija Guzina, Nino Brajević... 

Kako se rađao nacionalizam u medijima

Uloga medija i medijska praksa u ratu postaće jedan od najtipičnijih primjera pristranosti medija i nacionalističke mobilizacije istih na ovim prostorima i šire. A podjela u medijima postaje jasna već za vrijeme prvih višestranačkih izbora 1990. godine.

Izostavljanje ili namjerno umanjivanje činjenica, prikazivanje druge nacije kao stranca koji nameće svoje običaje, kulturu i prijeti onom što je „naše“, religiozna interpretacija nacionalne sudbine u medijima i popularizacija nacionalne kulture postali su dominantni načini kojima su mediji kreirali javnu svijest.

Novinari nisu štedjeli na izrazima kao što su agresori, četnici, ustaše, srbokomunisti, mudžahedini, crnokošuljaši, srpski kanibali, ustašoidne horde i sl., i otvoreno su pozivali na 'odbranu svog naroda' i 'svog teritorija'.

Vulgarni nacionalizam i šovinizam pretvoreni su u medijski žanr koji je izvršio ogroman uticaj na neobrazovani sloj stanovništva koji je na našim prostorima bio i ostao najbrojniji.

S malih ekrana, novina, i radio-talasa publika je godinama zasipana slikama i riječima  mržnje, straha i destrukcije. Prednost je imala informacija koja je mogla izazvati mržnju, a sama mogućnost da se metode medija jasno identifikuju, dokaz je da je politička propaganda bila pažljivo smišljena i organizirana.

A kako je to izgledalo u praksi, pogledajte kroz deset tipičnih primjera 'medijskog patriotizma' koji se danas mogu pronaći na internetu, premda pojedine televizijske arhive skrivaju daleko šokantnije priloge ex-jugoslavenske ratne propagande.  

Risto Đogo

Dijana Čuljak Šelebaj

Smiljko Šagolj

Vesna Korić

Dragan Božanić

Ilija Guzina

Petko Koprivica

Branislava Stanišić

Nino Brajović

Marica Lalović

Ima li povratka?

Medijska slika na prostorima bivše SFRJ ni danas nije svijetla. Posljedice političke i ratne propagande, medijskog nacionalizma i tzv. ratno huškačkog novinarstva i dalje su itekako vidljive.

Neki mediji i danas trebaju potpuni zaokret da bi se uvriježeno mišljenje o medijima koji friziraju informacije i podupiru političke elite promijenilo. Jedini način za to je poštivanje zakona koji zabranjuju jezik i govor mržnje. Za ovo su potrebne korjenite društvene promjene i konkretnija separacija medija od politike.

Podsjećamo, u srijedu, 3. novembra, s početkom u 17 sati na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu biće održana javna debata na ovu temu, pod nazivom 'O PATRIOTSKOM NOVINARSTVU - Od medijskog do stvarnog rata: Ima li povratka?'.

U sklopu ove debate biće održano predavanje poznatog novinara Kemala Kurspahića uz projekciju dokumentarnog filma 'Godine koje su pojeli lavovi', autora Bore Kontića. 

(DEPO PORTAL)