SLAVO KUKIĆ/ Ismijavanje građana vlastite zemlje
Je li Džaferovića baš briga što će o njegovom naprđivanju svjetina misliti? Zna čovjek, narod je kratka pamćenja!
25.03.21, 12:42h
Bukvalno ni jedan od zvaničnih podataka, koji u vezi s BiH cirkuliraju u današnjem svijetu, a javni prostor je njima doslovce zatrpan, nema ni natruha pozitivna predznaka. Prije mjesec-dva, recimo, objavljeni su podaci o indeksu demokracije, prema kojima je naša zemlja svrstana u skupinu hibridnih režima – i to iza zemalja kakve su, primjerice, Zambija, Uganda, Gvatemala, pa i mnogih s naglašeno autokratskim režimima. Za dlaku smo uspjeli pobjeći tek danas jednoj od najortodoksnijih svjetskih diktatura, onoj u Sjevernoj Koreji.
Ili, u vrijeme kad ovaj tekst nastaje još jednom nas doslovce popljuva i Venecijanska komisija, savjetodavno tijelo Vijeća Evrope u čijem je članstvu skoro pedesetak evropskih i drugih zemalja. A razlog je Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV koji je, tako obrazložiše, bio bogomdana prilika da se usvoji potpuno novi zakon koji bi bio usklađen s međunarodnim standardima. Umjesto toga, međutim, zakonodavci su se zadovoljili beznačajnim intervencijama kako bi bacili prašinu u oči svijetu da su, kao eto, reagirali temeljem njegovih zahtjeva, onih iz institucija EU prije svega.
Ili, i tu ću stati s primjerima koji svjedoče o jadu u kojem se nalazimo, pred kraj prošle godine su, prema istraživanju Gallupova instituta, građani BiH bili među najnezadovoljnijima u svijetu djelovanjem svoje vlade u borbi protiv pandemije koronavirusa – zapravo, s Ukrajinom su dijelili prvo mjesto na podugačkoj listi zemalja svjetske zajednice.
Za dlaku smo uspjeli pobjeći tek danas jednoj od najortodoksnijih svjetskih diktatura, onoj u Sjevernoj Koreji
Nažalost, sve to baš i ne brine bosanskohercegovačke političke moćnike. Sasvim suprotno, u javnom prostoru istupaju na način koji tjera na pitanje da li ti ljudi uistinu misle ono što govore ili se svjesno podsmjehuju još jednoj vrsti muka građana na čiju grbaču su i sami uzjahali. Prije koji dan se, recimo, polovica domaćeg svijeta, do kojeg je informacija došla, zgražala nad izjavom člana državnoga predsjedništva da ne vidi nikakav problem u tome što BiH nije nabavila vakcine za svoje građane – i da, što je još groznije, naša zemlja u procesu imunizacije ne zaostaje za ostalim zemljama zapadnog Balkana.
U državi, u kojoj je razvijena kultura društvene odgovornosti, politička karijera takvih bi bila okončana koliko preko noći. Premijerka Norveške se, recimo, ovih dana javno ispričava građanima svoje zemlje jer je prekršila pravila ponašanja u uvjetima pandemije. U proslavi vlastitog joj rođendana je, umjesto dopuštenih deset, sudjelovalo 13 članova njezine obitelji. I to je bio razlog da se gospođa javno ispriča naciji i iskaže spremnost da zbog toga snosi političku odgovornost. Da, drugim riječima, odstupi s čela izvršne vlasti svoje države.
Da BiH ima takvu društvenu kulturu, član državnog predsjedništva bi već danas bio izvan pogona jer je pred očima svijeta tako beskrupulozno lagao građane vlastite zemlje. A da se radi baš o takvoj laži svjedoči masa brojki kojima se službeno operira. Prema podacima s Internet stranice "Our world in data", primjerice, ispred BiH su doslovce sve zemlje jugoistoka Evrope. Ili još preciznije, za razliku od drugih zemalja ovog dijela svijeta BiH u službenim svjetskim evidencijama vakcinacije još uvijek nije ni registrirana. A da se ne govori da su neke od njih, Srbija posebice, u samom evropskom i svjetskom vrhu po procijepljenosti svoga stanovništva, te da su značajan postotak procijepljenosti postigle i neke druge, Hrvatska i Slovenija prije svega.
Premijerka Norveške se, recimo, ovih dana javno ispričava građanima svoje zemlje jer je prekršila pravila ponašanja u uvjetima pandemije. U proslavi vlastitog joj rođendana je, umjesto dopuštenih deset, sudjelovalo 13 članova njezine obitelji
Ne dvojim da bi vrli gospodin mogao ignorirati i apostrofiranu Internet stranicu i podatke kojima ona operira. No, ništa drugačije stanje stvari ne prikazuje ni svjetski relevantan Johns Hopkins Univerzitet. Bosne i Hercegovine, hoću reći, nema ni na njegovim mapama evidencije – ni u vezi s tim koliko je doza naručeno, ni u vezi s tim koliko je njezina stanovništva procijepljeno.
Što je, dakle, bošnjačkoga člana državnoga trijumvirata, motiviralo na izjave koje nemaju nikakvoga utemeljenja? I koje, po porukama u njima, znače ismijavanje s građanima vlastite zemlje. Nije vrag da je u pitanju sadaka koju mu je zemlja od svijeta dobila. Ne želim vjerovati da se na dobivenoj milostinji iz Srbije, Turske, Mađarske, ili tek obećanoj iz Kine i Saudijske Arabije, mogu graditi sudovi kojima se baca prašina u oči vlastitom narodu. Ne želim vjerovati ni da su razlog njegovom optimizmu službeni podaci o broju od korone umrlih u državi kojoj je na čelu. Doduše, ne isključujem mogućnost da je čovjek pogrešno protumačio službene svjetske tablice o broju od korone preminulih, po kojima je BiH u samom vrhu. Osma na svijetu. A što se tiče regije, o kojoj sirotan zbori, daleko je ispred svih ostalih.
Da je Džaferovićeva izjava sprdanje s narodom zemlje kojom kormilari uopće nije sporno – bez obzira je li mu to bila namjera ili ne. I stoga se logičnim nameće pitanje, razmišlja li čovjek o postupku norveške premijerke? Da se, recimo, i sam ispriča naciji – građanima BiH, ne nekoj od njezinih etnija – zbog obmane kojoj ju je izložio?
I završit će se kako se na stotine puta završavalo i do sada. Po principu, ujeo vuk magare. Jer, uvjerio se čovjek, a i njemu slični, narod je kratka pamćenja. I jeste. S tim se i sam slažem
Ili ga baš briga što će o njegovom naprđivanju svjetina misliti? I hoće li se za iskazanu nesvakidašnju bahatost naći pod baražnom paljbom?
Jer, i dogodi li se to, neće mu biti prvi put. I završit će se kako se na stotine puta završavalo i do sada. Po principu, ujeo vuk magare. Jer, uvjerio se čovjek, a i njemu slični, narod je kratka pamćenja. I jeste. S tim se i sam slažem.
(DEPO PORTAL/ad)