Rezimirajući stanje bh. ljevice posljednjih 15 godina, Damir Nikšić objavio je komentar na svom Facebook profilu, akcentirajući upravo angažman Zlatka Lagumdžije, bivšeg predsjednika SDP-a BiH, na izradi aktuelne Izjave o Srebrenici, i potez Nermina Nikšića, jedinog (pozvanog) lidera koji istu nije potpisao.
Komentar Damira Nikšića prenosimo u nastavku:
- Kada je Stipe Mesić 2006. vodio kampanju protiv ratnog profiterstva smatrajući ga ratnim zločinom, a pridružio mu se SDP Hrvatske u izradi Ustavnog zakona koji će spriječiti zastaru ratnog profiterstva i kriminala u procesu privatizacije, SDP BiH je odnio prvu pobjedu za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda.
Kada je, na inicijativu SDP Hrvatske 2010. godine, sa 133 glasa u Saboru izmijenjen Ustav Republike Hrvatske kako bi se spriječilo da kaznena djela ratnog profiterstva i privatizacijski kriminal iz 90-ih padnu u zastaru, SDP BiH je osvojio drugi mandat za člana
Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda i stupio u koaliciju sa HSP-om.
Deceniju kasnije isti čovjek je u trećem mandatu kao član Predsjedništva, “predsjednik svih građana”, “lider građanske ljevice”, a ratni profiteri su krema ovog našeg “pravednog društva”.
No Hrvatska je zahvaljujući svom kakvom-takvom obračunu sa korupcijom ratnog i poratnog profiterstva u EU, a gdje je BiH?
Problem je ljigava beskičmena ljevica koja je lubrikant, koja podmazuje sve radnje desnice tako da ne škripi, da teku glatko i u tome je najaktivniji Zlatko (ako je suditi po onome što se priča o njegovoj ulozi u organizovanju kleronacionalnih skupova).
Ko je artikulisao i institucionalizirao tu ljigavu ljevicu?
Ko je raspisao takav scenario i ulogu ljevice na političkoj sceni BiH?
Od kada i pod čijim vođstvom se počelo raditi o ljevici koja nema kičmu, plan, karakter, cilj; o ljevici koja je konformistička, oportunistička, koja samo asistira desnici?
Sve ukazuje na jednog čovjeka.
SDP BiH se proteklih godina, dok je bio pod njegovim vođstvom, pokazao kao rasadnik za takve ljevičare i ljevicu. Zahvaljujući njemu koji i dan-danas aktivno asistira desnici, veliki dio ljevice trenutno dolijeva vazelin na zdrav mozak kako bi desnica “lakše progurala svoje”.
Svi njegovi apostoli su u združenom poduhvatu u potpunosti podredili sebe i kompletnu ljevicu vanparlamentarnim dogovorima desnice.
Možda je nije sam započeo, ali je definitivno zacrtao i osmislio entropiju socijaldemokratije u BiH koja traje i danas.
Slijedio ga je njegov lični “projekt”, samozvani lider “građanske ljevice” kojemu je bio mentor, kojeg je osmislio, kojeg je dizajnirao kao “mandžurijskog” predsjedničkog kandidata na lizing; kandidata koji, svjedočimo, konstantno dobija i jednostavno ne može izgubiti, ali se vrlo lako može pogubiti.
Iz tog projekta je nastao DF koji je dodatno devalvirao i devoluirao, koji je usitnio i rasuo ljevicu povukavši je udesno, prema državnom/građanskom nacionalizmu i u koalicju bošnjačko-bosanskog patriotizma.
Isto je uradio i GS.
Ja taj njihov ogranak “građanske ljevice” često poredim sa ruskim babuškama: otvoriš SDP - izađe DF, otvoriš DF - izađe GS, itd... Veoma su vispreni i snalažljivi što se jeftinog populizma i banalnog nacionalizma tiče, a u politikanstvu su za sada neprevaziđeni.
Nisu po mom ukusu, a o ukusima ne vrijedi raspravljati.
Nije po mom ukusu bio ni SDP BiH, ali ipak vrijedilo je pokušati okrupnjavati ljevicu, jer to je ipak najstarija ljevičarska partija u BiH.
No, nakon mojih detonacija F*ck bombi na sjednici GO u februaru 2019., na stogodišnjicu te partije, bio sam izbačen iz SDP BiH.
Drago mi je da je ta detonacija pokrenula jednu lavinu, jedan “odron” određenih “elemenata” i da se ipak SDP BiH prilično pročistio nakon toga.
Frakcije protiv kojih sam se pobunio su, čitam, nedavno, neslavno završile u Tuzli, a moj prezimenjak je u Sarajevu počeo dijeliti posve artikulisane, učtive i primjerene lekcije kleronacionalistima upravo onako kako dolikuje jednom lideru ljevice.
Ko zna, možda ima nade za “povratak otpisanih”. Zajedno smo, definitivno - jači! - poručio je Damir Nikšić
(DEPO PORTAL/ad)