Nova Handkeova biografija, autora Maltea Heviga otkriva da je Peter Handke 1996. godine posjetio srpskog ratnog zločinca Radovana Karadžića na Palama. Kako piše "Frankfurter Algemajne Cajtung" (FAC), pjesnik je na Palama tražio informacije o sudbini Bošnjaka iz Srebrenice, a dobio je "knjigu lirike s posvetom i čašicu rakije".
"Gospodar sumraka" kod gospodara tame
U eksluzivnom odlomku iz biografije Petera Handkea, koja nosi naslov "Gospodar sumraka", FAC prenosi dio koji govori upravo o susretu poznatog austrijskog pisca sa Karadžićem. U tekstu se najprije podsjeća na to da je Karadžića i šefa Vojske Republike Srpske, Ratka Mladića, Haški tribunal optužio za genocid, zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava. Tribunal optužuje Karadžića i Mladića da su odgovorni za bombardovanje Sarajeva u aprilu 1995. godine, te za pokolj 8.000 Bošnjaka u Srebrenici u julu 1995. godine.
Kako piše Hervig, fotografije ubijene djece u mrtvačnicama u Sarajevu šokirale su i Handkea. "Da, slike su ga razbjesnile, a njegova prva reakcija bilo je razmišljanje o tome kako to da neko od nas ili bolje neko od njih, dakle konkretno iz srpskog naroda, ne postane neki novi Štaufenberg" (oficir koji je pokušao atentat na Hitlera op.ur.) . Ovaj citat pokazuje dosad nepoznata razmišljanja o vrhu bosanskih Srba koji svjedoči o tomu da je Handke zapravo priželjkivao da neko ubije "poglavicu bosanskih Srba".
Međutim, Handke istovremeno sumnja u mogućnost takvog rješenja. Nisu li njegovi morbidni osjećaji "bespomoćna nasilna implusivnost nekoga ko sve prati iz velike udaljenosti?" Da li bi on Karadžića zaista ubio ukoliko bi mu se za to pružila prilika? I uvijek iznova stare sumnje u medije: patnje žrtava su za njega neupitne, ali može li on povjerovati u tako pažljivo kadrirane fotografije koje su objavljene u novinama? "Handkeova želja za stvaranjem vlastite slike bila je u centru pažnje njegovog putovanja u Srbiju, BiH i Kosovo" piše Malte Hervig.
Misija bez odgovora
"Htio sam pročitati jednu pjesmu Radovana Karadžića", napisao je Handke početkom 1996. godine. Kada je 20. decembra 1996. godine stigao na Pale, Karadžić se upravio povukao s dužnosti i živio je okružen tjelohraniteljima u "jednoj trošnoj baraci". "Za mene je bilo potpuno logično otići tamo" kaže Handke danas. On takođe navodi da uopšte nije bio siguran da li Karadžić zna ko je on.
"Ipak Karadžić, koji je upravo pripremao svoj nestanak iz javnosti, znao je vrlo dobro ko je pred njim" piše Hervig. Handke je Karadžiću poklonio svoja "Zimska putovanja" (najpoznatije djelo u kojem Handke brani srpski narod) a Karadžić austrijskom piscu zbirku svojih pjesama. Ipak, Handke je imao poseban zadatak tokom posjete Karadžiću. "Dvoje bosanskih Muslimana, koje je on poznavao iz Salcburga, ispričali su mu o svojim rođacima koji su nestali tokom masakra u Srebrenici. Handke je na jedan papir, koji je ponio sa sobom na Pale, napisao imena i datume rođenja nestalih osoba. "Dao sam Karadžiću taj papir i znao sam vrlo dobro da će se on pobrinuti za to jer je potpuno ozbiljno rekao da će to učiniti."
Međutim, nekoliko sedmica nakon ovog susreta, Karadžić je nestao. A Handke nikada nije saznao šta se dogodilo sa nestalim rođacima njegovih salcburških prijatelja. "Bila je to ustvari glavna tema tog susreta, ali nikada nisam dobio odgovor" napisao je Handke.
Hervig u knjizi prenosi Handkeov zaključak da su suđenja u Hagu potrebna da bi se razjasnili postupci kako Radovana Karadžića i Ratka Mladića sa jedne, tako i "na primjer, muslimanskih mudžahedina" sa druge strane.
(Dojče vele, BLIN MAGAZIN/ma)