Nova Handkeova biografija, autora Maltea Herwiga otkriva kako je Peter Handke 1996. godine posjetio srpskog ratnog zločinca Radovana Karadžića na Palama. Kako piše "Frankfurter Allgemene Zeitung" (FAZ), pjesnik je na Palama tražio informacije o sudbini Bošnjaka iz Srebrenice, a dobio je "knjigu lirike s posvetom i čašicu rakije".
"Gospodar sumraka" kod gospodara tame
Radovan Karadžić 1995.U eksluzivnom odlomku iz biografije Petera Handkea, koja nosi naslov "Gospodar sumraka", FAZ prenosi dio koji govori upravo o susretu poznatog austrijskog pisca s Radovanom Karadžićem. U tekstu se najprije podsjeća na to da je Karadžića i šefa Vojske Republike Srpske, Ratka Mladića, Haški tribunal optužio za genocid, zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava. Tribunal optužuje Karadžića i Mladića da su odgovorni za bombardiranje Sarajeva u travnju 1995. godine, te za pokolj 8.000 Bošnjaka u Srebrenici u srpnju 1995. godine.
Kako piše Herwig, fotografije ubijene djece u mrtvačnicama u Sarajevu šokirale su i Handkea. "Da, slike su ga razbijesnile, a njegova prva reakcija bilo je razmišljanje o tome kako to da netko od nas ili bolje netko od njih, dakle konkretno iz srpskog naroda, ne postane neki novi Stauffenberg" (časnik koji je pokušao atentat na Hitlera op.ur.) . Ovaj citat pokazuje dosad nepoznata razmišljanja o vrhu bosanskih Srba koji svjedoči o tomu da je Handke zapravo priželjkivao da neko ubije „poglavicu bosanskih Srba“.
No Handke istodobno dvoji o mogućnosti takvog rješenja. Nisu li njegovi morbidni osjećaji "bespomoćna nasilna impluzivnost nekoga tko sve prati iz velike udaljenosti?" Da li bi on Karadžića zaista ubio ukoliko bi mu se za to pružila prilika? I uvijek iznova stare sumnje u medije: patnje žrtava su za njega neupitne, ali može li on povjerovati u tako pažljivo kadrirane fotografije koje su objavljene u novinama? "Handkeova želja za stvaranjem vlastite slike bila je u središtu pozornosti njegovog putovanja u Srbiju, BiH i Kosovo,“ piše Malte Herwig.
Misija bez odgovora
Bez odgovora o Srebrenici„Htio sam pročitati jednu pjesmu Radovana Karadžića", napisao je Handke početkom 1996. godine. Kada je 20. decembra 1996. godine stigao na Pale, Karadžić se upravio povukao s dužnosti i živio je okružen tjelohraniteljima u "jednoj trošnoj baraci". „Za mene je bilo potpuno logično otići tamo,“ kaže Handke danas. On također navodi kako uopće nije bio siguran da li Karadžić zna tko je on.
„Ipak Karadžić, koji je upravo pripremao svoj nestanak iz javnosti, znao je vrlo dobro tko je pred njim,“ piše Herwig. Handke je Karadžiću poklonio svoja „Zimska putovanja“ (najpoznatije djelo u kojem Handke brani srpski narod) a Karadžić austrijskom piscu zbirku svojih pjesama. Ipak Handke je imao poseban zadatak tokom posjeta Karadžiću. „Dvoje bosanskih Muslimana, koje je on poznavao iz Salzburga, ispričali su mu o svojim rođacima koji su nestali tokom masakra u Srebrenici. Handke je na jedan papir, koji je ponio sa sobom na Pale, napisao imena i datume rođenja nestalih osoba. „Dao sam Karadžiću taj papir i znao sam vrlo dobro da će se on pobrinuti za to jer je potpuno ozbiljno rekao da će to učiniti.“
No, nekoliko sedmica nakon ovog susreta, Karadžić je nestao. A Handke nikada nije saznao što se dogodilo s nestalim rođacima njegovih salzburških prijatelja. „Bila je to zapravo glavna tema tog susreta, ali nikada nisam dobio odgovor,“ napisao je Handke.
Herwig u knjizi prenosi Handkeov zaključak kako su suđenja u Den Haagu potrebna kako bi se razjasnili postupci kako Radovana Karadžića i Ratka Mladića s jedne, tako i , "na primjer, muslimanskih mudžahedina" s druge strane. dw/DEPO/a.k.