Piše: Hajdar ARIFAGIĆ
Bosna i Hercegovina još nikad nije ni pravno, ni ekonomski ni ekološki do kraja uredila oblast proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, posebno investiranja u male hidrocentrale zbog čega je entitetima, nespremnim da donose strateške odluke u ovoj oblasti bilo najlakše da stave moratorij na i njihovu zgradnju. Time su udovoljili pritiscima ekoloških pokreta i ozbiljno zabrinuli potencijalne investitore i brojne menadžere i vlasnike kompanija koje svoje poslovanje zasnivaju na proizvodnji dijelova za te elektrane, njihovu izgradnju, održavanje.
Jezikom elektroenergetičara rečeno dogodio se klasičan kratki spoj! U mraku koji je nastao ljudi su ubrzano počeli napuštati zemlju, domaće kompanije oslonjene na program izgradnje malih elektrana gasiti postrojenja, investitori će biti obeshrabreni, novca od izvoza čiste energije neće biti... Narodski rečeno, ali malo drugačije nego što se kaže: vuk je sit ali ovce nisu na broju!
Inženjer Ramo Gutić, direktor banovičke firme Banstroj, koja dizajnira i proizvodi opremu za male hidroelektrane novonastalu situaciju objektivizira tvrdnjom da donosioci odluke o zabrani izgradnje mHE očito ne znaju da ove elektrane spadaju u obnovljive izvore električne energije sa minimalnim uticajem na okoliš, isto onolikim koliki imaju solarne i vjetro elektrane, te da je u Evropi izgrađeno 21.800 mHE, a u BiH 106 iako dostupni potencijal omogućava da ih bude najmanje 500! Republika Slovenija ima izgrađenih 400 mHE, a površinom je dva puta manja od BiH. Austrija 4.000, Švicarska 1.250, Njemačka 7.000, Italija 2.700, Švedska 1.900 i sve su to zemlje koje spadaju u vrh ekološki uređenih država.
BiH to nažalost još nije, što je i jedan od glavnih razloga da se na svaku inicijativu za izgradnjom neke mHE narod diže na noge i buni. U gore spomenutim zemljama takvih reakcija poput ovih naših nije bilo.
Prosuđujući o štetnosti zaustavljanja investiranja u obnovljive izvore električne energije, odnosno korištenje domaćeg hidropotencijala, Gutić uzima u obzir činjenicu da se u BiH 500 manjih tvornica struje na vodi može izgraditi za deset godina, što je investicija od 250 miliona KM, 2.500 direktnih i 7.500 indirektnih radnih mjesta, a godišnji prihod od proizvedene i plasirane energije 275 miliona KM! Prodajom flaširane vode, koju neki nude u zamjenu za proizvodnju struje, taj novac ne možemo zaraditi taman da čitave rijeke saspemo u boce.
BiH ima stručnjake i kapacitete za projektovanje i izgradnju mini centrala, pri čemu je udio domaće radne snage i opreme od 70 do 90 posto i jedina osim Slovenije na prostoru bivše Jugoslavije ima vlastiti dizajn i izradu kompletne turbinske hidromehaničke opreme (srca centrale), što je dodatni kapital. Austrija je zahvaljujući sličnim resursima razvijala desetak firmi iz ove oblasti koje sada svoju opremu plasiraju po cijelom svijetu. BiH je apsolutno u stanju da napravi takav iskorak. Za solarne elektrane domaća pamet i kompanije mogu osigurati deset posto, a za vjetroelektrane 10 do 20 posto znanja i komponenti.
Nepromišljene odluke o zabrani izgradnje malih hidroelektrana i javna halabuka ekoloških aktivista i udruženja, koja prati najavljeni početak izgradnje mHE na Neretvici (i ne samo njoj), nanijeće nam milionske direktne i indirektne štete. One će se prvo preliti na elektroprivredna preduzeća, a ona ih namiriti iz džepa potrošača, tvrdi Šefko Pozderac, međunarodni ekspert za izgradnju hidrocentrala.
Ti protesti direktno se tiču i našeg odnosa prema usvojenim propisima Evropske unije, čijem članstva BiH željno očekuje.
Na tom putu država BiH je prihvatila šest međunarodnih ugovora, sporazuma i direktiva, a tiču se obnovljivih izvora energije. U ugovoru o uspostavi energetske zajednice između EU i osam država Balkana, uključujući i našu, obavezali smo se da ćemo primjenjivati Uredbe i Direktive EU vezane za energetski sektor, uključujući i obnovljive izvore energije, i sa istima uskladiti domaće zakonodavstvo. Kyoto protokolom smo se obavezali da ćemo smanjiti emisiju štetnih stakleničkih gasova i promovisati izgradnju obnovljivih izvora energije i uspostaviti sistem podsticaja za iste.
Pariškim sporazumom prihvatili smo obavezu o smanjivanju globalnog zagrijavanja, smanjenju emisije stakleničkih gasova, da ćemo povećati proizvodnju energije iz obnovljivih izvora. Direktivom 2009/28 EU koja promoviše obnovljive izvore energije, posebno se traži podrška nacionalnih vlada malim i srednjim preduzećima za razvoj proizvodnje iz obnovljivih izvora energije, kao o podrška decentralizovanim izvorima obnovljive energije (male hidroelektrane) radi razvoja lokalne zajednice, povećanja sigurnosti napajanja, smanjenja distance kod prenosa energije i prenosnih gubitaka.
Donošenje većine od nabrojanih dokumenata i njihovu primjenu snažno podržava i ekološka javnost Evrope, što domaći eko protestanti očito ne znaju i ne prihvataju. Oni sav svoj bijes i neslaganje iskazuju isključivo prema investitorima i donosiocima odluka o izgradnji mHE, a nikako ili sasvim blago reaguju na zagađivanje rijeka, promjenu njihovog toka u interesu jedne osobe ili skupine ljudi, uništavanje riječih staništa, vađenje šljunka i druge oblike devastacije životne sredine.
Bez visokog procenta energije dobivene iz obnovljivih izvora naš ekonomski i društveni razvoj je ozbiljno upitan. Proces dekarbonizacije cijele planete se zahuktava i BiH se tome mora prikloniti konkretno smanjujući uzroke klimatskih promjena.
U pitanju je globalni izazov o kojem u najnovijoj knjizi “Kako izbjeći klimatsku katastrofu: rješenja koja imamo i koja su nam potrebna” piše i Bill Gates apelujući na potrebu fundamentalnog preoblikovanja energetskog sektora “koji je najveći svjetski biznis”, a za što je potrebna “tijesna saradnja vlada na svim nivoima kao i sa privatnim sektorom”.
(DEPO PORTAL/ad)