Izvor: Jutarnji.hr

Piše: Karla Juničić

Aleksej Navaljni imao je nepozvano društvo u posljednje tri godine – najmanje osam saveznih špijuna pratilo ga je gotovo posvuda. Pratili su svako njegovo putovanje, znali su u kojem hotelu spava i kamo će na odmor. Pomno su planirali samo jedan dan, koji se ostvario 20. augusta prošle godine, kada je ruski opozicioni čelnik pao u komu na letu iz Tomska za Moskvu zbog posljedica trovanja nervnim agensom novičokom. No, možda ne dovoljno pomno.

“U današnje vrijeme i “mala nepažnja” može ostaviti “jednobajtni otisak prsta”, kaže Christo Grozev, bugarski istraživački novinar koji je s britanskom agencijom Bellingcat ulovio progonitelje Navaljnoga.

“Lov na lovce” naslov je izvještaja u kojem Bellingcat identificira službenike ruske Savezne obavještajne službe (FSB), nasljednice zloglasnog KGB-a, koji su otrovali Navaljnog. Christo Grozev, moderni Sherlock Holmes kako ga naziva Navaljni, vodeći je istražitelj ruskih afera u Bellingcatu od 2015. U svojim istraživanjima se usredotočio na sigurnosne prijetnje i tajne operacije u inostranstvu. Autor je značajnih istraga tokom kojih su identificirana dvojica visokih ruskih časnika povezana s obaranjem leta MH17 2014. godine te službenici ruske vojne obavještajne službe (GRU) koji su sudjelovali u planiranom puču u Crnoj Gori 2016. godine, piše Jutarnji list.

Istrage identiteta operativaca odgovornih za trovanja u Salisburyju 2018. godine donijele su njemu i njegovom timu Evropsku nagradu za istraživačko novinarstvo. U posljednjem istraživanju, objavljenom krajem januara, Bellingcat je otkrio da je tim odgovoran za trovanje Navaljnoga ubio i tri druga “nepodobna” ruska državljanina.

Kako je Grozevljev tim otkrio glavne počinitelje trovanja Navaljnoga? Koje su vještine modernog špijuna? Kako Rusija prikriva ilegalno hemijsko oružje? Odgovori dočaravaju stvarni triler i rasvjetljuju misterij.

Pozvala sam Christu da s nama podijeli tajne jednog od najzloglasnijih atentata 21. stoljeća. Nakon prve vijesti o trovanju Grozevu nije bilo na kraj pameti da bi iza napada mogla stajati ruska država. Smatrao je da bi za pokušaj ubistva glavne opozicione figure Kremlj morao platiti “cijenu neprihvatljive reputacije”.

“Mislio sam da ga je otrovao neki oligarh poput Evgenija Prigožina – koji je već dugo bio u sukobu s Navaljnim. Tek nakon objave bolnice Charité da je otrov zapravo novičok, shvatio sam da u tome jedini akter može biti država.”

Sljedeće je pitanje bilo: je li trovanje organizirao GRU ili FSB? GRU obično ne djeluje na ruskom teritoriju, ali dokazali su da su imali pristup novičoku u prijašnjim napadima, objašnjava Christo, aludirajući na trovanje dvostrukog agenta Sergeja Skripalja u Velikoj Britaniji.

“FSB je vjerovatnije bio zadužen s proceduralnog stajališta, ali nismo imali pojma da rade s hemijskim oružjem. Dakle, pred sobom smo imali veliki upitnik: FSB ili GRU?”

Ovo pitanje je započelo veliku novinarsku istragu koja je rezultirala otkrivanjem agenata ruske tajne službe koji su Navaljnoga pratili ne samo u Tomsk, gdje je otrovan, nego još od 2017. godine kada je najavio da će se na sljedećim predsjedničkim izborima suprotstaviti ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Tokom istraživanja putničkih evidencija Christo opisuje da je tim Bellingcata prvo pregledavao popis putnika za letove kojima su Navaljni i njegov tim letjeli do Novosibirska i natrag u Tomsk. Pregledavali su svako ime i pokušali utvrditi ima li neko od njih veze sa sigurnosnim službama – ili je neko od imena lažno, odnosno nepostojeća je osoba.

Iz iskustva sa službenicima GRU-a znali su da agenti putuju pod lažnim imenima. Budući da na tim letovima nisu pronašli sumnjivce, proširili su potragu pribavljanjem putničkih lista za letove neposredno prije i neposredno nakon onih na kojima je bio Navaljni. Tada su otkrili tri ključna imena osoba koje su doletjele u Novosibirsk neposredno prije Navaljnog pa natrag iz Tomska dan poslije Navaljnoga.

“Ovo nije bila puka slučajnost – radi se o dva različita grada, pa je vrlo malo vjerovatno da bi neko imao baš takav plan putovanja. Uspjeli smo utvrditi da je jedan od trojice bio službenik FSB-a. Pronašli smo njegov telefonski broj koristeći se njegovim imenom u jednoj aplikaciji za pretraživanje telefonskih brojeva, a zatim smo u drugoj aplikaciji, koja upotrebljava obrnuti način pretraživanja, vidjeli da je bio naveden kao Vladimir Panjajev – FSB. Za druga dva imena – Spiridonov i Florov, pokazalo se da su lažna. Imali smo prilično dobar osjećaj da smo pronašli povezanost FSB-a s trovanjem”, kaže Christo.

Bellingcat je zatim provjerio Panjajevljeva prošla putovanja unutar Rusije u bazi podataka kupljenih avionskih karata u razdoblju od 2014. do 2017. godine. Otkrili su da je često letio u društvu nekoliko drugih ljudi. Dvojica među njima imala su ista imena kao i dvojica na letu za Novosibirsk, a između njihovih datuma rođenja bilo je tačno godinu dana razlike. Postalo je jasno da su “Spiridonov” i “Florov” identiteti tih istih operativaca, koji su se stvarno zvali Ivan Osipov i Aleksej Aleksandrov. Štaviše, telefonski brojevi Osipova i Aleksandrova pojavili su se u aplikacijama za pretraživanje brojeva.

U slučaju Aleksandrova otkrili su da je imao automobil registriran na adresu spavaonice FSB-a u Moskvi. Provjerom Aleksandrovljevih i Osipovljevih podataka o putovanjima u istoj bazi podataka pronašli su još tri osobe koje su često putovale s njima – Oleg Tajakin, Konstantin Kudrjavcev i Aleksej Krivoščekov. Zatim su otkrili da je Tajakin radio kao ljekar, a druga su dvojica ranije služila u vojnim jedinicama odbrane od hemijskog oružja.

“Tada smo dobili pune podatke o putovanju svih šest osoba i usporedili ih s podacima o putovanju Alekseja Navaljnog u posljednjih pet godina. Otkrili smo da je ova skupina od šest operativaca putovala na ista odredišta i na iste datume – plus ili minus jedan dan. Dok je Navaljni letio ukupno 17 puta, oni su letjeli na ukupno 37 paralelnih letova”, kaže mi.

Istovremeno s analizom podataka o letu Gozevljev je tim analizirao telefonske pozive dvojice vodećih naučnika iz Naučnog centra Signal u Moskvi koji je, prema podacima prijašnje istrage Bellingcata, razvijao i isporučivao nove i poboljšane verzije novičoka GRU-u. Grozev otkriva da su naučnici često razgovarali s tri osobe iz FSB-a – sve tri povezane s jedinicom zvanom Kriminalistički institut FSB-a. Dva od tri kontakta FSB-a bili su inženjeri kemije, a jedan od njih, Stanislav Makšakov, prije je radio za 33. institut Ministarstva odbrane – isti institut koji je 80-ih i 90-ih vršio ispitivanja na novičoku te dvadeset i jednoj vrsti drugog hemijskog oružja za vojnu upotrebu. Makšakov, vojni naučnik i pukovnik, u julu i augustu 2020. najviše je kontaktirao sa svih šest operativaca koji su pratili Navaljnoga od 2017. godine, pokazale su telefonske evidencije.

“Vrijeme i geolokacija telefonskih poziva pokazali su da su ti ljudi radili zajedno, na istom mjestu – u zatvorenom i tajnom kompleksu, u vlasništvu FSB-a u Moskvi, u kojem se nalazi jedan od laboratorija Kriminalističkog instituta”, objašnjava mi.

Telefonski pozivi šestorice operativaca otkrivaju da su Aleksandrov i Osipov neposredno prije putovanja u Novosibirsk komunicirali s Arturom Žirovom. Žirov, naučnik instituta Signal, autor je nekoliko patenata za odbrambeno-hemijsko oružje koji uključuju fosfatne nervne agense – hemijske skupine kojoj pripada novičok. Grozevu je bilo očito da je Osipov, iliti “Spiridinov”, s liječnikom Aleksandrovom i Panjajevom pratio Navaljnoga do Tomska. Cijelu operaciju nadzirao je Makšakov.

Apsurd je da su se službenici FSB-a koristili osobnim telefonima lakima za lociranje te imenima koja je lako razotkriti. Ponekad su se koristili djevojačkim prezimenima svojih supruga i mijenjali godinu rođenja na dokumentima. Novinari Bellingcata su tokom dugogodišnje istrage o službenicima GRU-a otkrili da oni neprestano rade operativne pogreške: obavljaju osobnu kupnju kreditnim karticama dok su u tajnoj misiji ili šalju devizne doznake putem Western Uniona dajući adrese povezane s GRU-om kao lokaciju pošiljatelja.

“Vjerujem da su ove pogreške rezultat mnogih decenija hipertrofije samopouzdanja – osjećaja da se nitko neće usuditi istražiti zastrašujuće ruske tajne službe”, rekao je Grozev.

Pogreške u operaciji Navaljni bile su jednako “nevine” za “doktora Aleksandrova”. On je samo nakratko uključio telefon, vjerovatno da provjeri broj koji je bio u imeniku. Istodobno je, sumnja se, odmah uključio izvanmrežni način korištenja, objašnjava Grozev. “Jedna ili dvije sekunde koliko je telefon bio uključen bile su dovoljne za kratku podatkovnu vezu koja je ostavila jednobajtni ‘otisak prsta’. Mislim da FSB nije znao za ovu pogrešku i mislim da nisu bili sretni kad su to doznali iz našeg izvještaja.”

Budući da je Grozev izvještaje o putovanjima i telefonskim pozivima kupovao na ruskom “crnom tržištu”, podatke je zbog provjere preciznosti i vjerodostojnosti morao tražiti iz više od jednog izvora. Primjerice, telefonski zapisi Aleksandrova koji dolaze iz izvora mobilnog operatera “A” pokazuju da on komunicira s Tajakinom koji ima telefon mobilnog operatera “B” – za što bi koristili drugi izvor.

“Ta dva zapisa moraju prikazivati dosljedne informacije o telefonskim pozivima, njihovu trajanju i geolokaciji. Jednom kada uočimo proturječne ili nepotpune podatke, bacimo taj skup podataka i krećemo ispočetka”, objasnio je Grozev.

U većini slučajeva Bellingcat pokušava podatke dobiti iz dva neovisna izvora. U jednom se slučaju popis putnika za jedan let nije podudarao s popisom za isti let iz drugog izvora.

“Razlika u list putnika bila je u 18 osoba, a upravo među tih 18 bila su naša trojica osumnjičenika. Ostali su, očito, izbrisani kako bi nam bilo teže identificirati trojicu u slučaju da odnekud dobijemo cijeli popis.”

Bellingcat nije do posljednjeg trenutka obavještavao Navaljnog o napretku istrage. Međutim, pozvali su Mariju Pevčik, glavnu istražiteljicu u Zakladi za borbu protiv korupcije (FBK) Alekseja Navaljnog, da surađuje s njima jer su im bile potrebne informacije o njegovim putovanjima i tačnom slijedu događaja u danima i satima prije njegova trovanja.

“Bila je od velike pomoći pri usklađivanju letova FSB-a s putovanjima Navaljnoga i utvrđivanju najvjerovatnijih trenutaka kada su operativci FSB-a mogli primijeniti otrov”, izjavio je.

Budući da je Bellingcat istražio trovanja Sergeja Skripalja i bugarskog biznismena Emilijana Gebreva, zanimalo me jesu li slučajevi imali korelaciju s operacijom Navaljni. Bellingcat je u oba prethodna slučaja identificirao osumnjičene, a kod bugarskog biznismena optuženi su stavljeni na Interpolovu potjernicu. U slučaju Skripalj policijska istraga još traje. Za trovanje Skripalja i Gebreva bio je odgovoran GRU.

“Metode kojima su se koristili GRU i FSB bile su slične, ali primjećujemo da FSB ima naprednije operativne postupke i bolju zaštitu svojih prikrivenih identiteta – mijenja ih s vremena na vrijeme i nikada ne upotrebljava iste sekvence brojeva u pasošu kao što to rade službenici GRU-a. S druge strane, službenici FSB-a nisu obučeni za djelovanje izvan Rusije, a čini se da ti konkretni operativci nisu nikada ni putovali u inostranstvo – možda im nije ni dopušteno putovati s obzirom na količinu tajni koju čuvaju”, priča Grozev.

Također, dodaje da je njegov istraživački tim otkrio da je u svim slučajevima novičok dolazio iz instituta Signal.

“Novičok – kojim je opasno rukovati i teško ga je zanijekati nakon što se identificira – koristi se kada između izloženosti toksinu i početnih simptoma žrtva mora proći dovoljno vremena”, pojašnjava. To se dogodilo u slučaju Navaljnoga. Navaljni je 14. decembra, nekoliko sati prije nego što je Bellingcat objavio istragu, zatražio od istraživačkih novinara priliku da se suoči s članovima odreda FSB-a umiješanima u njegovo trovanje. Predstavljajući se kao agent Maksim Ustinov koji ispituje što je pošlo krivo u Tomsku, Navaljni je na telefon dobio agenta Konstantina Kudrjavceva. U 49-minutnom razgovoru nepažljivi Kudrjavcev nije samo potvrdio da su Osipov i Aleksandrov bili glavni počinitelji nego i da je novičok bio postavljen u njegove bokserice.

Bokserice koje Navaljni obukao u hotelu 20. augusta, prije leta u Moskvu, omogućile su odgođeno djelovanje otrova. Grozev smatra da je, očito, bio plan da umre u Rusiji. Da avion nije hitno sletio u Omsk, da ljekari nisu odmah primijenili atropin ili da Navaljni nije prebačen u njemačku bolnicu, nikada se ne bi doznalo za novičok. Bellingcat je do sada utvrdio da tim za trovanje čini i do 20 agenata, koji uključuju kvalificirane ljekare, toksikologe i bolničare. U sljedećim sedmicama od Bellingcata možemo očekivati nova saznanja o trovanjima i FSB-ovim pokušajima ubistva, otkriva Grozev.

“Ali čak i nakon ovih otkrića vjerujemo da ćemo identificirati samo 5 do 10 posto žrtava na kojima je ova jedinica radila u posljednjih pet godina.”

Christo Grozev nada se da će slučaj Navaljni i nekoliko drugih atentata koje je identificirao Bellingcat dovesti do prekretnice u političkim odnosima. No, kako to da ruski instituti uključeni u proizvodnju opasnog novičoka uspijevaju izbjeći međunarodne sankcije? Grozev na to ima sljedeći odgovor.

“Zapad se suočava s dugoročnim, sistemskim, gotovo industrijskim programom trovanja hemijskim oružjem koji vodi ruska vlada, a koji cilja možda čak i stotine vlastitih građana – jednostavno zbog njihove političke ili novinarske djelatnosti. Budući da je ova aktivnost Kremlja ne samo nezakonita i nelegitimna nego i duboko nehumana – zapravo se kvalificirala za zločin protiv čovječnosti”, kaže mi.

Grozev očekuje da će se sankcije protiv Rusije popeti na nivo “bez presedana”. Ruski je predsjednik na konferenciji za novinare u decembru potvrdio da su Navaljnoga pratili službenici koje je razotkrio Bellingcat. Putin je tvrdio da su ga, jednostavno, nadzirali jer se sumnjalo da radi za “strane interese” – potpuno neutemeljeni navod. No, Grozev objašnjava da ni on ni bilo koji ruski dužnosnik nije odgovorio na očito pitanje: zašto isti tim ljekara i stručnjaka za hemijsko oružje treba godinama nadzirati Navaljnoga i zašto “tim promatrača” leti na različitim letovima od osobe koju treba motriti? FSB je izjavio da je telefonski poziv s Kudrjavcevom krivotvoren, no tu tvrdnju nije potkrijepio dokazima. Čini se da je Kremlj odlučio da je bolje ne komentirati daljnju istragu Bellingcata. Ni nedavna “hronika zapadnih lažnih vijesti”, kako Grozev naziva priopćenje o slučaju Navaljni koje je izdalo rusko ministarstvo vanjskih poslova, ne spominje Bellingcatovu istragu.

Bojite li se? Je li vaša sigurnost ugrožena, pitam Grozeva na kraju.

“S obzirom na ono što znamo o dugoj historiji atentata ruskih tajnih službi – i širokim, nedefiniranim kriterijima koji mogu osobu uvrstiti na Kremljev popis ubojstava – očekivano je da imamo sigurnosnih problema. Možemo se samo nadati da je instinkt Kremlja za samoodržanje dovoljno jak da ne pokuša otrovati strane novinare”, zaključio je, prenosi Jutarnji list.

(Jutarnji.hr, DEPO PORTAL/md)