Povodom dramatičnog obraćanja javnosti slavnog pisca i filmskog reditelja Michaela Moorea, kolumnista DEPO Portala na svom blogu donosi vlastito viđenje daljeg razvoja događaja u SAD-u, ali i u ostatku svijeta, posebno Evropi.
Da li će biti još napada demonstranata do Dana inauguracije (20. januara), otvoreno je pitanje, ali je sigurno da je američko društvo ozbiljno podijeljeno... Za bh. javnost to je iznimno važno, smatra Zoran Bibanović...

Američki pisac, filmski reditelj i producent, Michael Moore u svom obraćanju javnosti (10.01.2021.) upozorava: Teroristički napad NIJE završen. Oni planiraju još napada i to u svih 50 država do Dana inauguracije. Pokazivanje jake pravne snage i uklanjanje njihovog Vođe jedina je stvar koja će ih zaustaviti – poručuje Moore (The Terrorist Attack Is NOT Over) u svome dramatičnom obraćanju.

Da li postoje ugrađeni mehanizmi u Ustavu SAD koji mogu zadržati vođe u okviru Ustavom propisanih granica?

James Madison, jedan od tvoraca Ustava (1787.) je zapisao: „Ozbiljnu teškoću pričinjava to što se vladi prvo mora omogućiti da kontroliše one kojima vlada, a potom je obavezati da kontroliše i samu sebe“ (Federalistički spis br. 51, 1788.).

Tokom čitave ljudske historije od plemenskog uređenja do danas ljudi delegiraju vlast svojim zastupnicima i ozbiljno pitanje se uvijek odnosilo na karakter vladajućih elita, a ne na njihovo postojanje.

Thomas Jefferson, jedan od osnivača i treći predsjednik SAD, u pismu (1813.) Johnu Adamsu, takođe jednom od osnivača i drugom predsjedniku SAD-a, definira taj problem: „Slažem se sa Vama da među ljudima postoji prirodna aristokracija. Njeni temelji su vrlina i obdarenost… Postoji isto tako i vještačka aristokracija koja se zasniva na bogatstvu i rođenju, a da ne posjeduje ni vrline ni talente; jer kada bi ih imala, pripadala bi prvoj grupi. Prirodnu aristokraciju smatram najdragocijenijim prirodnim darom za upućivanje, povjerenje i vladanje društvom. Najbolja je ona vrsta vladavine koja sprečava uspon vještačkih aristokrata i omogućava uspon prirodne elite po vrlini i talentu“.

Ustav SAD je taj problem riješio izborima izvršne vlasti koja je odgovorna pred Kongresom i javnim mnjenjem. Američka demokracija od svojih početaka do danas pretpostavlja da je izvršna vlast sredstvo za sprovođenje demokracije u praksi, a da sljedbenici (narod) imaju sopstvenu strogu obavezu, koja se sastoji u tome da zadrže vođe u okviru Ustavom propisanih granica.

Demokracija tako protumačena za polazište nema izbor dobrog ili lošeg predsjednika, već smatra da su svi ljudi istovremeno obilježeni praroditeljskim grijehom, ali da su sposobni da se spasu. Iz tih razloga čak i „dobre“, „demokratske“ vođe je potrebno prihvatiti sa nepovjerenjem.

Vođe nisu polubogovi. Nijedan vođa nije nepogrješiv. Svakog vođu je potrebno s vremena na vrijeme na to podsjetiti. Apsolutno pokoravanje korumpira vođe i unižava sljedbenike.

Američki teolog i profesor Reinhold Niebuhr (1892-1971) tako o demokraciji kaže: „Čovjekov smisao za pravednost čini demokraciju mogućom. Njegova sklonost ka nepravednosti čini demokraciju neophodnom“.

U današnjem modernom svijetu u kojem su se pojavile nove nuklearne i privredne supersile, u kojem i pojedine male beznačajne države  afirmiraju svoj nacionalni interes na račun drugih slabijih, međunarodne institucije i vođstvo SAD i EU koja teži statusu i vojne velesile, nikada nisu bile potrebnije.

Veliki vođa sam sebe ukida radi očuvanja demokracije i demokratskog rukovođenja osluškujući šta misle sljedbenici isto onako pažljivo kao što sljedbenici slušaju svoje vođe. Historija nas uči da pribjegavanje sili da bi se razorio stari poredak i uveo novi, ne predstavlja razuman način za preobražaj društva. Čelije društva i civilizacijske tekovine su krhke i teško se ponovo uspostavljaju.

Ako Trumpove pristalice planiraju nove napade, jedini demokratski odgovor je pokazivanje pravne snage američkog društva i uklanjanje njihovog Vođe. Napokon SAD su kreirale posljeratne evropske međunarodne institucije zasnovane na pravilima (današnja EU) i podarile današnjoj Evropi neophodan razvoj i nadu.

Istovremeno EU je prinuđena da se hitno naoruža (Joschka Fischer) i stekne status svjetske supersile, a da države unutar granica EU (tzv. države Jugoistočne Evrope ili Zapadnog Balkana) oblikuje kao funkcionalne nacionalne države sa preciznim vojno-bezbjedonosnim obavezama prema EU i NATO.

To podrazumijeva hitno uspostavljanje građanske BiH sa dva nivoa vlasti i zauvijek uklanjanje etnocentrističkih politika u skladu sa (acquis communautaire) pravnom stečevinom EU, jednom Armijom BiH bez narodnih komponenti, aktiviranje svih pravnih mehanizama za povrat imovine i prava BiH, kao i pokretanje izvršenja pravomoćnih presuda domaćih i međunarodnih sudova.

Potrebno se podsjetiti da je svojevremeno američki predsjednik George Bush od samog početka podržavao ujedinjenje Njemačke (1990.) dok su francuski predsjednik Francois Mitterrand i britanska šefica vlade Margaret Thatcher upočetku pružali oslonac DDR-u, pribojavajući se od njemačkog ujedinjenja. Čak je i predsjednik Gorbačov otvoreno bio za ponovno ujedinjenje dok je kancelar Kohl još uvijek bio suzdržan. Tek kada je Kohl sam preuzeo liderstvo pozivajući se na Bizmarkove riječi: državnici moraju prepoznati ključni trenutak, brzo iskoračiti i uhvatiti se za rub „ogrtača historije“- (Hagen Schulze, Kratka njemačka povijest, University Press, Zagreb-Sarajevo, 2012.), uz devizu „Ako marka ne dođe u Istočnu Njemačku, istočni Nijemci će doći k nama“, Kohl se profilirao kao vodeći arhitekta njemačkog ujedinjenja.

Ljudskom rodu u digitalnoj eri, klimatskim promjenama, sa zastrašujućom vojnom tehnologijom, genetskom inžinjeringu, migracijama, novim globalnim zdravstvenim opasnostima… koje izmiču našoj snazi i mudrosti da njima vladamo je nasušno potrebno kompetentno svjetsko vođstvo, kao i kritika i saradnja revnosnih i informiranih ljudi kao što je u ovom slučaju Michael Moore.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)