www.nomad.ba

Nakon što su preskočena dva izborna ciklusa, na zadovoljstvo SDA-HDZ koalicije u Mostaru, čijoj simbiozi odgovara samo status quo habitat, te nakon što je Irma Baralija sama, građanskom tužbom u Strasbourgu, i presudom, izborila šansu za sve građane Mostara da biraju svoju budućnost, i prekinu dvanaestogodišnju sumornu sadašnjost, Mostarci će konačno moći ostvariti svoje građansko pravo i glasati, izabrati budućnost za sebe i svoju djecu.

Predizborna situacija je pretežno neizvjesna. Udruženi politički potvhat, koalicija SDA-HDZ, ima svoj tradicionalni cilj – besciljna politika i sutrašnjica bez budućnosti za građane Mostara.

Potpuno je svejedno za koga glasate ako glasate za SDA ili HDZ. Svaki glas za SDA je glas za HDZ. SDA je davno napustila Mostar kao projekat prepustivši HDZ-u guvernalu njihovog tandema kojim pedalaju životima građana. Da nije bilo Irme Baralija ne bi bilo ni izbora, odnosno SDA-HDZ koalicija bi i dalje na račun budućnosti Mostaraca održavala svoje tajne saveze čiji protagonisti javno hinje suprostavljene politike i sukobe a u stvarnosti je to alijansa čvršća i veća od svake njihove verbalizacije naše neozbiljne zbilje i koncept bez koncepta u koji ubjeđuju građane, odnosno svoje lakovjerne glasače.

SDA-HDZ, vječna koalicija je konstanta nacionalističkih politika kod nas koje se baziraju na obmanjivanju vlastitog naroda. Nacionalističke političke stranke svojim dugogodišnjim djelovanjem zagovaraju i rade na realizaciji nacionalnih utopija. Te utopije su srećom utopije, a u konačnici imaju podjele, mržnju i uvijek eventualan brutalni oružani sukob i destrukciju. SDA i HDZ vode svoje glasače u nigdje dok im obećavaju sve ono što su izgubili od kako i od kada glasaju upravo za svoje nacionaliste, za njih, za SDA i HDZ. Izgubli su osim dostojantva i sadašnjost i budućnost. Tragični rezultat kojem svjedočimo je opljačkana zemlja gdje žive opljačkani građani koji još uvijek nisu otišli tražeći toplinu sunca nekog tuđeg neba.

Nacionalističke politike se temelje na ideji nacionalnih utopija, koje završavaju, kao što je to slučaj u našoj zemlji i susjedstvu, kao nacionalističke distopije. Živimo skoro pa civilizacijsku propast koja nam se predstavlja kao divni novi svijet u kojem zapravo stare i rigidne ideje isključivosti jure u suprotnom pravcu od humanizma.

Nacionalističke distopije su dehumanizirajuće, i toj dehumanizaciji se možemo oduprijeti humanošću, a prvi korak ka novoj humanosti koju su nam oduzeli jeste izlazak na izbore i glasanje protiv SDA i HDZ-a, jer u Mostaru su te dvije vizuelno različite istaknute firme isto preduzeće koji ima isti cilj i isti proizvod – korupciju i laž. Radi se ne samo o podjeli naroda, već i o podjeli sveukupnog opšteg dobra, koji su SDA i HDZ bratski podijelili. Telekomi, Aluminiji i sve ostale politički privatizirane kompanije su najbolji primjer te pljačke, tog transfera društvenog dobra na privatne račune.

Podmukla je do srži i pokvarena ta razbojnička nakana i praksa privatizacije nakon (pljačkaške) privatizacije kroz opštu višedecenijsku i totalnu korupciju, od tendera do tendera, od preduzeća do preduzeća, uvijek neka nova pljačka, uvijek neka nova sreća za nacionalističke koncepte otimačine od svog i svakog drugog naroda.

Ljubo Bešlić i Salem Marić su vanbračna djeca SDA i HDZ-a, i svi koji glasaju za kandidate SDA ili HDZ-a glasat će za još četiri godine svega ničega što su imali prethodnih dvanaest dugih godina bez nade.

Promjena je nužna. Krajnje je vrijeme. Mostar može i mora bolje! I hoće, ako hoće.

Variatio delectat.

(DEPO PORTAL/dg)