Benjamin Butković/ Žrtve genocida u blatu dnevne politike
SDA nema politički kredibilitet da se naslađuje dešavanjima Srebrenici... Za njih je općina Centar važnija od deset drugih
02.12.20, 10:32h
Akcija pripadnika Agencije za istrage i zaštitu BiH (SIPA) u Srebrenici u kojoj su privedene tri osobe zbog sumnje u izbornu prevaru tretirana je u dijelu domaće javnosti kao dvostruka izdaja. Lokalni lider Socijaldemokratske partije BiH Bego Bektić zajedno sa članovima rukovodstva Enverom Hamzićem i Muamerom Sandžićem pod sumnjom su da su izvršili krivično djelo zloupotrebe ličnih podataka građana Bošnjaka u svrhu ostvarivanja interesa na lokalnim izborima za kandidata bloka srpskih stranaka Mladena Grujičića. Većina reakcija u sebi je sadržavala i prozivanje osumnjičenih zbog moralne obaveze prema žrtvama genocida kojeg su u Srebrenici jula 1995. počinile vojska i policija tada još nepriznate Republike Srpske. Grujičić, koji je na prošlim lokalnim izborima dobio mandat načelnika Opštine Srebrenica, ne priznaje počinjenje genocida, pravomoćne sudske presude i spada u red onih koji ih relativiziraju. Ratna polarizacija u ovom gradu i dalje traje i svi procesi promatraju se kroz njenu vizuru.
Žrtve genocida su još jednom postale predmetom manipuliranja, ovoga puta u dnevno-političke svrhe. Nije nevažno ko će biti na čelu ove lokalne zajednice, ali ovdje se prije svega radi o potencijalnom kriminalnom aktu, mogućoj kupovini nečijeg obraza, a sve je dobilo posebnu političku težinu kad se umota u priču o genocidu, priznavanju ili nepriznavanju presuda međunarodnih i domaćih sudskih institucija.
SDP BiH je na ovakvo ponašanje reagirao, raspustio lokalnu organizaciju u Srebrenici, isključio Bektića iz stranke i uputio izvinjenje građanima Srebrenice. U obrazloženju se navodi da je Bektić svojim potezom učinio nepopravljivu štetu SDP-u. Dio javnosti ne krije ogorčenje ovim potezom trojice sdpovaca, pa se u nekim komentarima njihov čin karakterizira kao udruženi zločinački poduhvat. Najdalje je otišla Stranka demokratske akcije (SDA) koja je pozvala lidera SDP-a Nermina Nikšića da podnese ostavku. U reakciji na vijest o hapšenju stoji da se ne radi o incidentu nego o kulminaciji dugogodišnje i sistemske politike SDP-a u entitetu Republika Srpska, te da Nikšić mora demisionirati, jer Srebrenica ima najviši državni i nacionalni značaj. Nikšić je u obraćanju javnosti rekao da ga je stid toga što se dogodilo u Srebrenici i da nikada nije izdao Bosnu i Hercegovinu.
Zakašnjela reakcija SDP-a
Sve što je SDP uradio zakašnjela je reakcija. Šteta je napravljena i kako sami kažu, nepopravljiva. Isključenje Bektića i drugih i raspuštanje organizacije, te stid koji Nikšić izražava nisu dovoljni. Stranka je morala pokazati mnogo više odgovornosti u ovom slučaju, ali na vrijeme. Ponašanje Bektića sada je dalo za pravo onima koji su odluku SDP-a da ne pristupi Koaliciji Moja adresa Srebrenica smatrali kalkulantskom i pogrešnom. Ako se još u julu u Srebrenici govorilo i pisalo o Bošnjacima koji rade u korist izbornog štaba Mladena Grujičića, sve stranačke centale, ne samo SDP-ova, morale su provjeriti o čemu i kome se radi posebno što se moglo pretpostaviti da to mora biti s one strane zakonitosti.
Drugi ozbiljan problem stranaka koje predstavljaju probosanski blok u Srebrenici je loša kadrovska politika. SDP ovih dana plaća cijenu političke neobrazovanosti dijela svojih kadrova. U želji za jačanjem i povećanjem brojnosti stranke listom primaju i često na rukovodeće funkcije postavljaju političke analfabete čiji domet su gotovo po pravilu korupcijske i nepotističke afere. Jer oni samo na taj način razumiju moć i vlast. Druga zamka je ratna prošlost, nije dovoljno učešće u koloni smrti 1995. i pripadnost nekoj jedinici vojske ili organizaciji žrtava da bi se neko kvalificirao za učešće u političkom životu. Politika je ozbiljan posao i čudi zašto je SDP sebi dozvolio takav luksuz u ovako osjetljivoj sredini kada od svih partija na političkoj sceni Bosne i Hercegovine baštini najjače političke škole.
Treba vjerovati Nikšiću da stranački vrh nije umiješan u mešetarenja tokom lokalnih izbora u Srebrenici. Ali nema amnestije od odgovornosti, jer oni na vrhu su odgovorni ako nešto krene po zlu, iako nisu znali. Možda ostavka ne bi promijenila ništa, ali bi bila čin odgovornosti prema građanima Srebrenice i povijesti i tekovinama socijaldemokratije na ovim prostorima. Na Nikšiću je da odluči hoće li dati novu šansu SDP-u ili će do kraja mandata nositi teret „političke mrlje“ zbog nelegalnog ponašanja članstva u Srebrenici. Zaustavljanje na moralnoj odgovornosti može ugroziti rejting partije u budućnosti.
Maćehinski odnos prema preživjelim žrtvama genocida
SDA nema politički kredibilitet da se naslađuje sumnjivom ponašanju sad već bivšeg lokalnog vođstva SDP-a u Srebrenici. Bezbroj nerazjašnjenih sumnji u korištenje donacija za Srebrenicu, maćehinski odnos prema preživjelim žrtvama genocida, loša kadrovska rješenja i javno prezentirani stav da je općina Centar u Sarajevu važnija od deset drugih u trenutku kad je obznanjeno da je Mladen Grujičić osvojio prvi mandat načelnika ne daju za pravo držanja pridika bilo kome. Uostalom, lokalni lider SDA u Sanskom Mostu je također uhapšen zbog sumnji u izborne namještaljke. Sanski Most i Srebrenica nisu isti, ali sumnje u kriminalne aktivnosti jesu.
SDA u svojoj reakciji navodi da Srebrenica ima najviši državni i nacionalni značaj, ali to svojim činjenjem ne pokazuje. Kandidat SDA i Koalicije Moja adresa Srebrenica Alija Tabaković tvrdi da iza Bektića stoje nalogodavci. Bektić je šef jednog opštinskog odjeljenja i odatle tvrdnje da je opštinski budžet korišten u svrhu osiguravanja premoći Grujičića na izborima. Da li Tabaković misli samo na Grujičića ili na još nekog nalogodavca bit će poznato uskoro. Morat će ponuditi neke dokaze ili reći da se radi o sumnji i nagađanju. Ako takvi dokazi postoje, legitimno je upitati se zašto među privedenim nije Grujičić i neki drugi?
Izborni proces u Bosni i Hercegovini je već godinama kontaminiran i nema mjesta čuđenju događanjima u Srebrenici. Akteri političke utakmice za naklonost birača ne biraju načine i sredstva da dođu do pobjede. Trgovina obrazom, svetinjama i ljudskim životima prisutna je u Bosni i Hercegovini od prvih demokratskih izbora 1990. Namještaju se članstva u biračkim odborima, kupuju se kandidati koji odvlače glasove od direktnih političkih rivala, na ovim izborima ustanovljeno je mnogo zloupotreba ličnih podataka građana koji su prijavljeni za glasanje iz susjednih država. Srebrenica je specifična, jer nad njom će uvijek, pa i u političkom smislu i na izborima, lebdjeti genocid i žrtve koje zaslužuju poštovanje. Bar da ih se ne koristi u blatu dnevno-političkih nadmetanja.
Na kraju, možda ne i najmanje važno. U reakcijama na vijest o hapšenju trojice Bošnjaka (negdje drugo ova činjenica ne bi bila važna, ali u Srebrenici jeste) koji su pod sumnjom da su neke svoje poznanike prijavili za glasanje u Srbiji i tako radili u korist kandidata Mladena Grujiića ima poziva na linč, na protjerivanje, na isključivanje iz društvene zajednice i lokalnog života. Takve stvari moraju prestati, po cijenu krivičnog progona onih koji takav obračun s osumnjičenima promoviraju. Trojica privedenih su za sada osumnjičeni, postupak tek treba biti proveden i ustanovljena njihova eventualna krivična odgovornost. Moralnu će morati nositi čitav život.
Možda bi nakon svega bilo pošteno poništiti izbore u Srebrenici i organizirati nove. Uz prisustvo što je moguće većeg broja nezavisnih promatrača. Pa ko pobijedi. Ili ćemo se suočiti s odlukom Centralne izborne komisije BiH u kojoj će pisati da su ustanovljene izborne neregularnosti, ali ne u takvom obimu da mogu uticati na rezultate izbora.
Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.
(DEPO PORTAL/dg)