Krunoslav Kićo Slabinac otišao je u 77. godini života - simbolično, na petak 13. Slavonac će ostati zapamćen kao jedno od najvećih imena hrvatske glazbene scene - piše Gloria.hr.
"Od tate sam naslijedio snažan glas, a od mame senzibilitet. Nitko se nije profesionalno bavio glazbom, ali svi su bili muzikalni. Prvi smo u ulici imali radio, a mama me prije osnovne škole upisala na balet i ritmiku, da steknem koordinaciju", pričao je o svom djetinjstvu i odrastanju Krunoslav Kićo Slabinac u jednom od posljednjih velikih intervjua koje je dao za 100posto u ožujku prošle godine.
Nije mu bilo teško objasniti otkud glazba u njegovom životu, sjetio se i odrastanja u Osijeku, utjecaja majke i oca. Prodoran glas i neprikosnoven senzibilitet - glazba je bila ono za što se Kićo Slabinac rodio, ono što je do kraja života živio. Njegovi kolege i suradnici iz izdavačke kuće Croatia Records tužni su se oprostili od njega - govoreći da mu je najveća želja bila pjevati do kraja, dok je živ. Tako je i bilo. Iza sebe je ostavio više od 500 snimljenih pjesama, oko 25 LP ploča i CD-a te 50-ak singlica.
Skromno odgojen, uvijek je cijenio obitelj iznad svega. "Potječem iz skromne peteročlane obitelji. Otac nas je odgajao da se brat, sestra i ja moramo uzajamno pomagati. Često je znao govoriti: 'Ženu si odabrao sam, a braću i sestre si dobio na dar'. Zato smatram da treba imati više djece, barem troje. Naučio sam sve sam stjecati slušajući i savjete starijih, s mnogo truda, rada i bez ustupaka i protekcije. Ljubav i sreća su najvažniji...", govorio je Kićo. A njegova najveća ljubav bila je glazba i sjećao se svakog detalja iz svoje glazbene priče.
Nikada nije zaboravio ni prvu pjesmu koja ga je natjerala da se u mladosti zaljubi u rock and roll - "Whoo Hoo" benda "The Rock-A-Teens". Molio je svog tatu da mu kupi gitaru i već krajem osnovne škole počeo s prijateljem Vladom Balenom svirati po plesnjacima u Osijeku. "Tad je svaki kvart imao svoj plesnjak, a mi smo ih sve obilazili i molili da nas puste da odsviramo u pauzi koji rock'n'roll. Polako su nam se pridružili bubnjar i kontrabasist i ljudi su bili sve oduševljeniji. Svirao sam rock'n'roll koji se dotada zvao 'music with a beat'", pričao je u spomenutom intervjuu, u kojem je sažeo svoje životne i karijerne faze.
Bio je tada tek dječak i jedan od prvih koji su na ovim prostorima počeli svirati rock, žanr u povojima, spreman da osvoji svijet. Stigle su zatim i usporedbe s Elvisom Presleyjem, no Kićo ga nije imitirao. Dapače, kada su se svi uhvatili rock and rolla, on je prešao na etno. Nakon odsluženja vojnog roka, 1969. pojavljuje se na Splitskom festivalu, a iduće godine odnosi pobjedu s "Cvijetom čežnje". Ubrzo je karijera krenula uzlaznom putanjom, a tada Kićo donosi sudbonosnu odluku.
Odlazak u Ameriku i ljubav s "divnom crnom ženom"
Donosi odluku, naime, da iskuša sreću u Americi, gdje je, govorio je, imao najplodnije godine karijere. Tada je nastao hit "Zbog jedne divne crne žene", žene koja se zvala Mirjana Antonović, i u koju je tih godina Kićo bio silno zaljubljen. Iako je njihova romansa završila ružno, s Mirjanom se sreo prije dvije godine - kada je ona došla u Zagreb i javila mu se. "Inzistirala je da budemo prijatelji, barem u ovim godinama, da ne umremo kao neprijatelji. Ipak smo si nešto u životu značili", rekao je Kićo nakon susreta sa ženom koja je bila inspiracija za njegov najveći hit.
Pronašao je kasnije ljubav, dobio dvoje djece, no razveo se 1989. godine, nakon 12 godina braka. Bivša supruga Dubravka teško je podnosila Slabinčevu dinamičnu karijeru, i on ju je, poslije niza godina - shvatio. "Ja sam 13 godina zaredom provodio tri mjeseca na turnejama po Sovjetskom savezu. Onda bih se vratio pa išao u Kanadu, Ameriku i Australiju, kad bi došlo ljeto, turneje po Jadranu. Trebalo je to podnijeti i izdržati. To bi moglo funkcionirati da su oboje u istom poslu pa imaju razumijevanja. Ali, onda opet štetu trpe djeca. ", rekao je u razgovoru za 100posto.
Ostatak teksta čitajte ovdje
(DEPO PORTAL/mr)