U novom Zakonu o igrama na sreću RS na mala vrata je uvedena odredba koja dozvoljava postavljanje aparata /terminala za kockanje/ klađenje u svim ugostiteljskim objektima na teritoriji Srpske. Na taj način se u najširem mogućem obimu kockanje čini lako dostupno svim uzrastima maloljetnika koji posjećuju ugostiteljske objekte.
Epidemija maloljetničkog kockanja poprima sve veće razmjere u Republici Srpskoj, poput zaraze virusom korona. Roditelji, često toga nisu svjesni, dok ne primijete da im nestaju vrednije stvari po kući ili im kamatari pokucaju na vrata. Institucije su novim zakonom o igrama na sreću otvorile put maloljetničkom kockanju tako što su dozvolile postavljanje automata za igre na sreću u ugostiteljske objekte. O uzrastu igrača niko ne brine, a nerijetko i osoblje ugostiteljskog objekta potpomogne svojom ličnom kartom koja je potrebna radi registacije igrača kako bi maloljetni gost mogao da igra u njihovom objektu. Nadležni zatvaraju oči na problematiku koja postaje sve šira, a sve to radi interesa lokalnih moćnika.
Asocijacija legalnih priređivača igara na sreću od usvajanja novog zakona uputila je nekoliko puta regovanja i saopštenja za javnost povodom pogubnih posljedica novog Zakona o igrama na sreću Republike Srpske. Ova asocijacija, nastoji da odgovornim poslovanjem članica zaštiti maloljetnike i prepozna rane znake zavisnosti kod odraslih, te u tom pogledu ima uspješnu saradnju sa stručnim timovima UKC Banja Luka.
Međutim, ono što je novi zakon omogućio u ovom bh. entitetu, sve baca u vodu! Uzalud je trud najboljih kliničkih profesionalaca na polju psihologije i sprečavanja zavisnosti kada institucije RS čine sve suprotno od onoga na šta psiholozi skreću pažnju.
Odredba da se automati /terminali za klađenje/ uvedu u ugostiteljske objekte ne samo da je u suprotnosti sa ustavnom obavezom zaštite maloljetnika od svih vrsta štetnih uticaja, nego je suprotna i osnovnim evropskim standardima zaštite maloljetnika i dobroj zakonodavnoj praksi savremenih država, pa čak je u suprotnosti i sa pojedinim drugim odredbama tog istog zakona, koje koliko – toliko pokušavaju da spriječe kockanje maloljetnika.
Istina, proposani su pravilnici za odgovorno priređivanje igara na sreću kojih se članice Asocijacije legalnih igara na sreću od samog početka poslovanja pridržavaju, no, one izgleda da ne važe za ugostiteljske objekte. Tako ni u jednom ugostiteljskom objektu u kojem postoje automati za igre na sreću nećete vidjeti ni brošure u kojima igrač može da sam prepozna znakove da li je ugrožen prekomjernim kockanjem (Član 4. Stav 1. Pravilnika o primjeni standarda odgovornog priređivanja igara na sreću, Službeni glasnik br.89, 10.09.2020.) O centrima i SOS telefonima za pomoć pojedincima u svrhu suzbijanja prekomjernog igranja da i ne govorimo, što je takođe propisano Pravilnikom. Ni za odrasle. Pogotovo ne za maloljetnike.
Prema evropskim standardima ALPIS nastoji da, kroz saradnju sa psiholozima UKC RS, odnosno obukom operatera svojih članica spriječi pojavu zavisnosti kod punoljetnih građana, a maloljetnim licima donira sportske terene i sportsku opremu. Novi zakon je otišao toliko daleko da je zabranio legalnim priređivačima da doniraju sportske terene lokalnim zajednicama, a omogućio kockanje u ugostiteljskim objektim.
Prema procjenama stručnjaka za liječenje zavisnosti, uvijek lakše, efikasnije i kvalitetnije rješavati problem kroz prevenciju, poći od normalnog, a ne od patološkog stanja, pojednostavljeno – treba raditi na sprečavanju maloljetničkog kockanja i na edukaciji, a na ovaj način se liječenje počinje kada je šteta već načinjena.
U ovakvoj situaciji, pitanje se samo nameće – zašto država ne štiti bar maloljetnike od kocke i da li je moguće da je zarada inostranih interesnih grupa zaista važnija čak i od zdravlja najmlađih stanovnika ove zemlje, koji bi morali da budu njena budućnost, a ne samo mogućnost za sitnu dodatnu zaradu nekoliko pojedinaca.
(DEPO PORTAL/dg)