Izvor: Patria

Piše: Dr. Kemal Dizdarević

Solomon Asch je 1951. godine izveo ključni eksperiment o ljudskom konformizmu. On je jednog stvarnog ispitanika (volontera) stavio u grupu sa sedam lažnih ispitanika koji su isključivo bili izabrani da slijede Aschove upute. Lažni ispitanici su predstavljeni ovom, jedinom stvarnom, ispitaniku (volonteru) kao stvarni ispitanici poput njega. Napravljeno je više ovakvih grupa sa jednim stvarnim i sedam lažnih ispitanika.

Svi članovi iz svake grupe su svoj prvi, jednostavni zadatak riješili tačno i brzo. Međutim, u svakom narednom zadatku lažni ispitanici su, u dogovoru sa Aschom, svjesno davali pogrešne odgovore. Interesantno je da je čak 75% pravih ispitanika davalo pogrešne odgovore, čak i na najjednostavne zadatke, u slučajevima kada su lažni ispitanici namjerno davali pogrešne odgovore. 

Glavni razlozi za pogrešne odgovore pravih ispitanika, na jednostavne zadatke, su distorzija prosudbe ili distorzija akcije. U njihovoj osnovi je konformizam, ta moćna sila ljudskog društva. Još samo glupost je moćnija. Kada prava osoba radi posao koji ima veze sa ljudskim bolom, patnjom i bolesti, uvijek može očekivati da će dio ljudi, u jednom trenutku, pokušati svoju tegobu prebaciti na tu osobu ili čak da će tu osobu okriviti za svoju tegobu. Pošto je tegoba često zarazna i izaziva suosjećanje, mnogi će solidarno podržati ljude koji imaju tegobe, a nesvjesno ili svjesno početi okrivljivati onoga koji je pokušao da pomogne. Ta situacija je dobro poznata ljekarima, ali i onima, koji iz humanitarnih razloga, imaju potrebu da pomažu drugima.

Ako država nije u stanju da liječi i pomaže, odnosno zaštiti, kroz zvanične institucije i medicinske ustanove, svoje građane (i seljake, naravno) i to traje decenijama, onda se legitimno, na javnoj sceni, moraju pojaviti pojedinci koji vaninstitucionalno pokušavajući učiniti nešto za građane i seljake. Iz različitih pobuda. Među njima se nalaze i visoko motivirane osobe spremne na konkretnu i složenu akciju unatoč očigledne opasnosti i kamenovanja, koje ne prestaje. Često su takve osobe ili njima bliske osobe i same bile žrtve, odnosno nositelji bola, patnje i bolesti.

Kada čovjek ostane bez svog bolesnog djeteta, u društvu i sistemu u kojem niko kroz institucije i ne pokušava i ne zna da pomogne i liječi, motivacija da postaneš neko ko će, izvan tih institucija, da pomogne drugima mora da je snažna i u duši utemeljena.

Tri su vrhunske grane tercijarne medicine: neurohirurgija, kardiohirurgija i transplantacija,.

Neurohirurgija im još uvijek postoji, ali su je razvalili, vodi je ‘tuta' majstor. Kardiohirurgiju su skoro pa izgurali iz javne univerzitetske ustanove. Sreća da je kvalitetna ekipa uspjela ostati na nogama u privatnom sektoru.

Transplantacija? Jedino mi pada na pamet dr Čehajić, Batko. Kažu da su ga zatvorili. Ne mogu da vjerujem. Ustvari, ono što apriorno mogu reći za njega je gola činjenica. Dr Čehajić, Batko, je pomogao mnogostruko većem broju ljudi u oblasti transplantacije nego bilo koja institucija ili medicinska ustanova u BiH. 

Lično, vjerujem dr. Čehajiću, Batku. A i Davoru. Neću da budem žrtva distorzije prosudbe. Pozivam one kojima su pomogli, da im pomognu!

(Nap/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)