Tri je mjeseca Goran Milić patio držeći dijetu. Odrekao se, kaže, svega ukusnog i slasnog, sve u nadi da će mu liječnici reći da po kilaži više ne spada u rizičnu skupinu, te da će moći otputovati u Ameriku i na licu mjesta snimiti novu televizijsku poslasticu, serijal “What’s up America”.

Želja mu je, govori, bila prenijeti turobnu situaciju koju je donijela pandemija pogodivši SAD više od ijedne druge zemlje, ali i prikazati američki borbeni duh koji se ne predaje lako. No, ni Milić nije od onih koji lako odustaju: kada je shvatio da neće moći osobno putovati u SAD, stao je na čelo ekipe koja na ovom projektu radi na dva kontinenta, u različitim vremenskim zonama, piše Večernji list.

No, krenimo redom: zašto “What’s up America”?

- Sam naslov serijala daje široke mogućnosti jer “What’s up America” može značiti “Što je novo”, “Kako se osjećaš”, “Što se događa”... Zapravo, to je priča o američkim vrijednostima, koje su u mnogočemu drukčije od južnoeuropskih. Neke nam se čine prihvatljivim, čak smo ih skloni veličati kao razlog ekonomskih uspjeha američkog društva koje bi trebalo kopirati. A druge su Europljanima i antipatične dok ih Amerikanci smatraju posve normalnima. HRT-ova publika će, kada se serijal prikaže, znati da je sve snimano u predizborno vrijeme, kada nismo mogli znati tko će pobijediti na predsjedničkom izborima. Ali, u političkom dijelu serijala dajemo odgovore na pitanje zašto netko postaje republikanac, zašto se netko drugi izjašnjava kao demokrat, a treći opet prelazi iz jedne stranke u drugu. Ovisi li to o socijalnom položaju, obrazovanju, obiteljskoj tradiciji, mjestu rođenja? I smatra li se izdajom mijenjanje stranačkih boja? Naravno, posljedice korone i promjena načina života, kakve mjere donosi središnja država, tko će osiromašiti, a tko ne prolazi loše ni u pandemiji, također su neke od tema - govori prekaljeni reporter koji je u Ameriku trebao otputovati još 1. lipnja, kako bi sve pripremio za listopad, pred predsjedničke izbore u SAD-u.

- Odgodili smo putovanje za rujan, jer se nije moglo putovati, a onda su mi liječnici rekli da spadam u rizičnu skupinu. Napravio sam nadljudski napor preko ljeta, smršavio 20 kilograma, spustio šećer na prosjek od 7,5, ali to nije bilo dovoljno da mi doktorica Gordana odobri put. U njenoj ordinaciji sve vrijednosti su skočile, tlak, šećer, a još mi je napomenula da me nitko ne bi želio osigurati za takav put - prisjeća se Milić, i nastavlja:

- Onda su producentice Kombinat produkcije Sandra Basso i Vesna Banović predložile, a ja se s oduševljenjem složio, da cijeli projekt vodimo iz Zagreba, a da u Americi snimateljska i novinarska ekipa sve pokrije po našim uputama. Razgovore bismo vodili preko Zooma, ali bi dvije kamere snimale sugovornike u Americi, a dvije-tri mene u jednom predivnom zagrebačkom prostoru. Dakle, nikakva folirancija, razgovor je uživo, a slika je odlična, nije Skype. Jako mi je drago da je HTV, koji kao veliki sustav ponekad ne može brzo reagirati, ovaj put bio besprijekorno kooperativan - ističe novinar koji je sada na čelu projekta dviju ekipa koje rade simultano na dva kontinenta.

- Naša ekipa u Zagrebu broji devet članova, to je baza i tu su, između ostalih, Sara Hribar i snimatelj Dario Hacek. Američka ekipa prati upute iz Zagreba i jedni problem su nam se zasad pokazale internetske veze u SAD-u, koje znaju pucati, što ponekad zahtijeva tehničke improvizacije. Američki sugovornici otvorili su nam vrata svojih domova i ureda, bez obzira na vrlo striktne epidemiološke mjere na istočnoj obali SAD-a i na tome smo im zahvalni - kaže Milić kojeg pitamo koliko je teško to što posljednjih tjedana zbog vremenske razlike radi u različitim vremenskim zonama.

- Nije nikakav problem kada je prvo snimanje po njujorškom vremenu u 9 sati, a kod nas je 15 sati. Veća je muka kada 9 sati razlike s američkim Pacifikom znači da ćemo u Zagrebu nekada postavljati vezu u jedan sat iza ponoći. Ali, OK, to nije za mene neki problem. Više se muče snimatelji i ton majstori kada pakiraju i postavljaju svjetlo, kamere, mikrofone... - objašnjava 74-godišnjak kojem na vitalnosti, pokretljivosti i originalnosti s pravom moraju zavidjeti i dvostruko mlađi novinari.

Ostatak razgovora sa Goranom Milićem možete pročitati na Vecernji.ba.
 

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)