Nedavno je počela šesta sezona regionalno popularne emisije „Praktična žena“ na srbijanskoj TV Prva, koju publika ima priliku gledati i u našoj zemlji, a Azra je iskoristila priliku pa razgovara sa njenom urednicom i voditeljicom Natašom Pavlović. Kroz emisiju, uvijek otvorena i nasmijana, objašnjava kako da sredimo kuću, napravimo sjajno jelo, obradujemo ukućane. Sa svojim vjernom publikom dijeli inspirativne priče i savjete kako izbjeći situacije koje nam često kompliciraju svakodnevni život.

Osim o dugogodišnjoj emisiji kroz koju osluškuje i pokušava ispuniti želje gledatelja, Nataša je govrila i o svojoj svakodnevici, porodičnom životu u Beogradu, suprugu Predragu Pavloviću, sinovima desetogodišnjem Olegu i trogodišnjem Janu, ali i o izbjeglištvu iz Zagreba i teškom periodu života u kome se, kako kaže, nije smijala. 

U rodnom Zagrebu željela je biti glumica, no postala je voditeljica u Beogradu. Ispričala je kako došlo do te odluke...

– Pa znate kako se sve to dešavalo 90-ih godina, kada su svi manje-više promijenili mjesto stanovanja, očekivanja i sve ostalo, pa tako i ja. Dolaskom u Beograd prvo sam razmišljala da se nastavim baviti glumom, čak sam išla na neku dramsku sekciju, ali životne okolnosti i sve to zajedno… Možda sam izgubila malo samopouzdanje kad sam bila tu kao izbjeglica i trebalo mi je vremena da se vratim sama sebi, da se pronađem i u svemu tome počela sam se negdje baviti prvo manekenstvom, a onda me put odveo na audiciju na televiziju. Sve je spontano krenulo i eto mene. Ali, ne žalim ni za čim, baš sam sretna što se iz svega toga lošeg desilo nešto dobro, jer mislim da sam baš našla sebe u ovom poslu.

Imala je samo 16 godina, 1991., kada je iz Zagreba došla u Beograd. I taj period života budi uspomene u kojime je bilo maki mjesta za smijeh...

– Bila sam jako sretno dijete u toku svog odrastanja i nekako je to tako naglo prekinuto da sam bila potpuno pogubljena. Ovdje je bilo samo u mom razredu čak nekih deset izbjeglica i imala sam osjećaj da su se svi bolje snašli od mene, lakše su se prilagodili. Mnogo sam patila, valjda što sam nekako imala tamo sve što sam htjela i čemu sam stremila i težila. Strašno sam teško podnijela taj gubitak, svojih prijatelja, svog grada koji sam mnogo voljela, sve mi je to bilo kao gubitak nekog identiteta. Trebalo mi je skoro godinu da se prilagodim, što je period u kojem ne znam da sam se ijednom nasmijala, imala sam sve jedinice u školi, zato što nisam obraćala pažnju na školu. Bila sam kao biljka, prosto sam samo statirala, nisam učestvovala ni u čemu. Nakon godinu sam počela da se vraćam sebi. Zahvalna sam svima što su imali strpljenja sa mnom. Zaista su bili divni i da nisu bili takvi ja se iz toga nikada ne bih izvukla - ispričala je Nataša.

Kompletan razgovor čitajte u magazinu Azra.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)