Građani BiH i o ove zime gušit će se u zagađenom zraku jer apeli stručnjaka, koji godinama ukazuju na jedan od gorućih problema u našoj zemlji, ne dopiru do vlasti, piše Faktor.

Kaže to Anes Podić, predsjednik Udruženja "Eko akcija", i dodaje da nas u sljedećim mjesecima od prekomjerne količine štetnih materija u zraku, koje dokazano izazivaju niz štetnih posljedica po zdravlje, mogu spasiti jedino vremenske prilike ako nam budu naklonjene.

- Nijedna vlada nije uradila ništa konkretno kako bismo spremnije dočekali zimu. Kao i prethodnih godina prepušteni smo na milost i nemilost vremenskim uvjetima. To znači, ako se ponovi dugotrajan period stabilnog vremena, kao što se desilo u januaru prošle godine, uzmemo li u obzir i COVID-19, možemo kazati da bi stanje zdravlja građana BiH zaista moglo postati dramatično. Svjetska banka provela je studiju prema kojoj svake godine 3.300 ljudi u BiH prerano umre od posljedica zagađenog zraka. Rezultati studije Evropske agencije za zaštitu okoliša penju se na 5.400 prerano umrlih. Dakle, zagađenje zraka je najveća opasnost koja dolazi iz našeg okoliša. Ako se na to doda sve što donosi koronavirus, može nam se desiti katastrofalna zima - ističe Podić.

Vlast je, kaže, zabavljena tim – ko će koga skinuti sa trona, dok zdravlje građana nikome nije važno. Prema njegovom mišljenju, za ovakvo stanje direkto su odgovorne entitetske ministrice okoliša - Edita Đapo i Srebrenka Golić.

- One su nadležne za donošenje zakonodavnog okvira koji je u oba entiteta u veoma lošem stanju. Federalni parlament je još 2017. imao tematsku sjednicu sa koje je prema Ministarstvu okoliša upućeno niz konkretnih zahtjeva koje je bilo lako realizirati. Od Ministarstva je nekoliko mjeseci nakon isteka roka stigao odgovor kako oni do kraja mandata neće ništa uraditi – naglašava Podić.

No, ništa manju odgovornost ne snose, kako kaže, i potpuno neučinkovite inspekcije.

- Problem zagađenja zraka itekako je moguće riješiti, ali mora postojati politička volja. Sarajevo 70-ih godina prošlog stoljeća nije čekalo na tadašnje federalne ili republičke vlasti. Delegacija Sarajeva je 1974. putovala je na pregovore sa Svjetskom bankom da bi dobili kredit. U Kantonu Sarajevu imali smo hrabre najave zabrane loženja uglja i gradnje visokih zgrada. Međutim, za to je potrebno donijeti odgovarajuće zakonske odluke. U ostalim kantonima stanje je još gore. Za entitet RS u posljednjih nekoliko godina, ako odete na internet, nećete pronaći nikakve podatke o zagađenosti gradova na tom području. Kod njih vlada taktika – "nema podataka, nema problema" – ističe Podić.

Dodaje kako se problemi sa zagađenim zrakom razlikuju od grada do grada, te da postoje sredine u kojima je industrijsko zagađenje, poput Željezare u Zenici, prisutno tokom cijele godine.

- U nekim mjestima saobraćaj je najveći zagađivač, a razlog tome je što je u BiH starost automobila vrlo visoka. Dvije trećine automobila su dizeli koji su daleko veći zagađivači od vozila sa pogonom na benzin. No, ono što je problem u svim mjestima sa aerozagađenjem je loženje. Građani, zbog siromaštva, koriste peći koje su jako niske efikasnosti, a koje s druge strane imaju veoma visoku emisiju zagađujućih materija. Kad na to dodamo brojku od 200.000 domaćinstava koje se griju na ugalj, dolazimo do katastrofalne slike - objašnjava Podić.

Podsjeća da je Sarajevo prošle zime, prema stepenu zagađenosti, bilo na dobrom putu da prestigne rekord Pekinga.

- Poredili smo podatke sa stanice kod Ambasade SAD-a u BiH sa onima koje Ambasada Amerike vrši u Pekingu od 2008. godine do danas. Da nije vjetar puhnuo posljednja tri dana prošlog januara i smanjio zagađenje, Sarajevo bi "oborilo" rekord Pekinga – ističe Podić.

Kaže kako su godišnji prosjeci zagađenja zraka važniji od dnevnih ili satnih te da po tome neki gradovi u BiH veoma loše stoje.

- Sarajevo je po tim prosjecima skupa sa Skopljem, od kojeg smo trenutno puno gori, uvijek u "utrci" za najzagađeniji grad Evrope. Tuzla i Lukavac su u vrhu najzagađenijih gradova Evrope i među stotinu najzagađenijih gradova u svijetu – govori Podić.

Zagađen zrak šteti svima, ali su u posebnom riziku djeca, trudnice, starije osobe te hronični bolesnici.

Prim. dr. Mahir Tokić, specijalista pulmolog, kaže da se u zimskom periodu, zbog veće koncentracije štetnih čestica i gasova u zraku, ljekarima obraća veliki broj pacijenata sa smetnjama u vezi sa respiratornim i kardiovaskularnim sistemom.

Ove godine stanje je, navodi, dodatno usložnjeno zbog pandemije COVID-19.

- Kod hroničnih bolesnika zagađen zrak pogoršat će njihovo ionako narušeno zdravstveno stanje, a kod zdravih izazvat će iritaciju disajnih organa, pa će osoba imati osjećaj kao da je prehlađena, a ustvari nije. To je stanje koje je izazvano iritantnim agensima na sluznicu disajnih organa, što omogućava virusima gripe i COVID-19 da lakše napadnu imunološki sistem - objašnjava Tokić.

Zagađenje zraka povezano je i sa značajno višom stopom smrtnosti od COVID-19, a to su pokazale analize istraživanja u SAD-u.

Studija, koju su proveli istraživači Fakulteta za javno zdravlje Univerziteta Harvard analizirala je zagađenje zraka i smrt od koronavirusa do 4. aprila u više od 3.000 američkih oblasti.

Okrili su da je porast od samo jednog mikrograma po kubnom metru čestica PM 2,5 povezan s porastom stope smrti od COVID-19 za 15 posto.

Neke mjere koje su donesene radi suzbijanja širenja zaraze koronavirusom odnose se i na periode kada se mjere ekstremne vrijednosti zagađenja zraka. No, ono što je razlika su maske, jer hirurške, koje nosi većina bh. građana, ne mogu zaštititi od lebdećih čestica. U takvim situacijama, prema riječima stručnjaka, efikasnu zaštitu pružit će jedino tzv. "nano maska".

- Ne znam koliko se i "nano maska" može nazvati zaštitom? Kada se dese ekstremna zagađenja zraka, koja traju i mjesec, a mi smo to imali, niko ne može nositi masku 30 dana bez skidanja. Kad imamo visoko zagađenje onda u nekoliko sati u stanovima koji imaju dobru stolariju imate oko 70 posto vanjskog zraka. U stanovima koji imaju loša vrata i prozore, unutra je kao i vani, ako nije čak i gore tamo gdje se loži. Jedino rješenje je bježati iz takvih sredina, a ko to sebi može priuštiti – zaključuje Podić.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)