Mnogi danas smatraju kako su stjuardese sinonim za glamur, a da je njihov posao ispunjenje snova. Besplatna putovanja na razne destinacije širom svijeta, obavezni odmori, sve je to u opisu njihovog posla, ali on donosi i veliku odgovornost. Da bi svakome od nas putovanje proteklo što ugodnije, brine se osoblje aviona, a najveća odgovornost za vrhunsku uslugu je na stjuardesama.
Magazin Azra donosi priču sa jednom od njih. Berina Crnišanin (24), djevojka iz Novog Pazara, s trenutnom adresom u Sarajevu, kao stjuardesa radi već dvije i po godine. Zbog pandemije korona virusa njen posao je stao, no, kako je kazala, nada se da će bijela krila uskoro poletjeti.
– Biti stjuardesa znači asimilirati se na sve moguće sredine, drugačije ljude, sve je nepoznanica. Ali onda postaneš dio sveg tog kreativnog haosa, lijepo i čudno u isto vrijeme, jer zavoliš sve što te okružuje. U vrijeme pandemije je sve stalo, a u trenutku kada su zatvorili granice ja sam se nalazila u BiH, tako i ostala ovdje. Trenutno sam na obuci za predstavnika digitalne marketinške agencije MonetizeAd, koja će uskoro otvoriti produžnicu u Saudiji, kompanija je vodeća u našem regionu po svom uspjehu, te također ispitujem svoje mogućnosti u tom segmentu posla. No, u stalnom kontaktu sam s prijateljicama, a avioindustrija je zaista u lošem stanju, te su mnogi letovi otkazani. Nadam se da će bijela krila uskoro poletjeti – kazala je Berina na početku razgovora.
Berina je poznata i po svom angažmanu na TV stanicama, jer je radila jedno vrijeme i kao voditeljica, a posebno je aktivna na društvenoj mreži Instagram, gdje je prati više od 62 hiljade ljudi. Fotografija s dvije časne sestre iz Italije na Starom mostu u Mostaru, koju je objavila u martu prošle godine, izazvala je naročito veliku pažnju i pozitivne reakcije u Bosni i Hercegovini.
Kako njen posao iziskuje putovanja i izostanak s porodičnih druženja, razgovor je vođen uoči najvećeg muslimanskog praznika, a Berina je govorila kako se Kurban-bajram obilježava u njenoj porodici. Posebne su, kaže, njegove čari u Novom Pazaru.
– Odmalena, čini mi se otkako sam prohodala, uzbuđenje i ljubav prema Bajramu ne jenjavaju. Prakticirajući vjeru, često volimo reći da nam je svaki dan Bajram, misleći da smo sretni i radosni, nekako sve lijepe i radosne uspomene vežemo uz taj praznik. S obzirom na to da sam rođena u patrijarhalnoj, vjerskoj porodici, Bajram je nešto najdivnije i svi ga mi s oduševljenjem čekamo. Nadam se da će se ta tradicija prenijeti i na moju djecu i sljedeće generacije.
Govoreći o Sarajevu, kaže da je ovaj grad "njena druga kuća"...
– Sarajevo je moja druga kuća. Prije nego što sam počela da živim u Sarajevu, dolazila sam skoro svake godine i svaki put sam imala jak osjećaj da ću jednog dana i ostati. Tako je bilo, nekako i kao stranac s drugim pasošem, znam i vjerujem da ovdje pripadam. Volim širinu Sarajeva, volim ovo parče zemlje gdje možete vidjeti džamiju, crkvu, sinagogu, katedralu na jednom mjestu, udaljeno samo stotinjak metara jedno od drugoga. To je ljubav, to je Sarajevo i zato ga volim.
Na potanje kako je došlo do toga da počne raditi kao stjuardesa, odgovara:
– Sudbina... Nisam ni sanjala o poslu stjuardese, a kamoli da budem dio jedne aviokompanije. Moji planovi su bili jedno, a sudbina nešto sasvim drugo. Sjećam se trenutka kada me je taj posao zaintrigirao. Sjedila sam u foajeu hotela u Alžiru i primijetila djevojke koje onako zanosno u uniformi idu prema nama. Uhvatila sam sebe kako ih s oduševljenjem gledam i čak sam se okrenula za njima. Da mi je neko u tom trenutku rekao da ću za nekoliko godina biti na njihovom mjestu i raditi letove za Ameriku, Maleziju, Filipine… ne bih mu vjerovala. Ne zna se šta nosi noć, a šta dan.
Govoreći o hidžabu i svojoju odluci da nosi maramu, ističe da se ta odluka desila "onog trenutka kada je osjetila neizmjernu Božiju milost".
- Naprosto se desilo. Na pitanje moje prijateljice: „Planiraš li da staviš hidžab, i ako da, kada?“, moj odgovor je bio: „Odmah“. I hidžab je već bio na mojoj glavi. Da budem iskrena, hidžab je u srcu, ali sam saglasna s tim da se radi na tome, jer kuća se gradi od temelja, a temelj nije marama, temelji su nešto što je mnogo bitnije, a marama je krov ili šlag na torti. Hidžab je naše ponašanje, način komunikacije, blagost i primjer najboljih žena koje su hodale zemljom. Naravno, ne možemo biti ni dio njih, ali se možemo truditi.
Upitana da li se zbog nošenja hidžaba susretala sa raznim etiketama koje se lijepe pokrivenim ženama, Berina kaže:
– Ne prihvatam društvene norme, već ih korigujem sama, u skladu sa svojom vjerom i propisima. U svim tim ružnim situacijama, žena muslimanka koja je svjesna sebe i svoje vrijednosti, ne može izaći iz njih osim kao pobjednik. Postoji razlika između dobronamjerne kritike i kritika koje su manifestovane frustracijama ljudi koji mrze da vide da neko praktikuje svoju vjeru. Moja obaveza je da dokažem da sam potkovana znanjem ili dovoljno emancipovana, da utječem svojom retorikom i svojim primjerom pokažem blagoću i najljepšu stranu islama.
Kompletan intervju čitajte ovdje.
(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)