Kada su se ono susreli Hanka Paldum i Novak Đoković, pisao sam da je to bio zagrljaj visokog napona. Naveo sam da volim Hanku Paldum i da volim i Novaka Đokovića, ali da ne volim njihove zagrljaje i bliske susrete bez distance i zaštitne maske.

Jer, ponovo izazivaju sudbinu, izazivaju COVID 19. Nole se, srećom, lagano izvukao poslije koronom prekinutog turnira u Zadru, a Hanka je neokrznuto preživjela eksploziju najopasnijeg virusa u konjičkoj industriji municije i oružja.

Tako nam još jednom najpopularniji iz svijeta sporta, estrade, a sve češće i politike, pokazuju kako je za njih higijensko tehnička zaštita protiv COVID-19 manje važna, ili uopšte nije obavezna.

Postaju odličan primjer neposluha običnoj raji, koja se lako povodi za idolima. Ovakvim ponašanjem, nadam se nesvjesno, pokazuju ko su ljudi prvog, a ko ljudi drugog reda...

Onda gledam netom održani susret političkih baja Balkana, odglumljeni doček na najvišoj razini, kao da Tito dočekuje Vinstona Čerčila. Po ko zna koji put umalo poljupca tri Dodika i Vučića. Nakon komadića welcome panje i malo soli, dva dvometraška predsjednika veselo i važno cvrkuću pokazujući debele, garantovano nesilikonske, usnice, zube i već preplanule face nehajno prolazeći pored postrojene počasne garde. Kao pored kipova vojnika sa do krajnosti zategnutim maskama na licu, koji kao da se guše na paklenom suncu piste banjalučkog aerodroma. 

Još jednom kužim scene podijela ljudi na više i niže staleže. Ono što je stroga obaveza za običnu svjetinu, sve izluđeniji puk, nije za bogove politike podijela i prepadanja u stilu zamjenimo Kosovo Republikom Srpskom.

Ali, nećemo o politici, imamo pametnijih stvari. Do kada ćemo biti svjedoci ovakvog ponašanja glavešina koji bi nam trebali biti primjeri poštivanja svih mjera i regula u ovom najopasnijem vaktu za planetu Zemlju. Vidjeli smo kako je prošao Dino Konaković, koji se nedavno šepurio s veselim, nemaskiranim društvom u salonima sarajevskog Hotela Evropa. Teškom mukom savladao je opasnog virusa. 

Dok ovo pišem traje borba federalnog premijera Fadila Novalića. I on kao da je izazivao sudbinu. Za dlaku se spasio u onom nezaboravnom klasteru u konjičkom Igmanu u vrijeme kada smo najviše bili uplašeni pojavom korone. Dok smo drhtali od straha među četiri zida, Novalić je dirigovao velikom feštom poslije koje su neki platili i glavama. Nakon toga bio je glavni gost one promocije bh. jahte u samom centru Sarajeva, na suhom Trgu Bosne i Hercegovine. Srećom, kada je na aerodromu Butmir dočekivao famozne “malina respiratore”, nosio je masku. Kao da je slutio u šta će se ta “operacija spasa“ razviti.

Regionalni, posebno ovi bh. politički umišljeni čimbenici ovih dana još više izazivaju. Kao Dragan Čović, što zbog pozitivnog testa na koronu nije mogao dati svoj obol na onim sjednicama kada se trebalo odlučivati o budžetu BiH, zbog kojeg mogu pasti planovi oko skorašnjih izbora. Mediji javljaju, a njima, valjda, treba vjerovati, da je ćirilićni Dragan viđen na plažama otoka Mljeta. Naravno, mnogi se pitaju kako je neko ko je morao biti u sistemu izolacije mogao napustiti mjesto boravka, preći dvije državne granice, da bi postao mogući prenositelj zaraze u Lijepo našoj? 

Samo još treba da i ovaj slučaj dospije u  strane tiskovine, odoše onda pozitivna hrvatska turistička očekivanja zbog jednog korona pozitivnog inozemnog političara, koji je važan kao da je iz Zagreba. Jer,  podsjetimo, dosta je već reagovanja iz zapadne Evrope kada su Nizozemci obojili područje našeg susjeda naradžanstom bojom, odnosno pozvali podanike holandskog kralja da se hitno vrate doma i tako izbjegnu 14-dnevni karantin.

U ovoj klasnoj podjeli, kada nema tog boga koji smije upitati prve domaće političke zvijezde zašto ne nose uvijek maske i zašto se ne pridržavaju obavezne socijalne distance, slike iz Brisela, iz odaja Evropskog parlamenta, djeluju kao naučna fantastika. Tamo i Merkel i Makron, Plenković i Kurz, Rute i Orban, ma koliko se ne slagali oko pinke što moraju dati u zajednički budžet, kao prvačići smjerno paradiraju s makama na licu, a samo tu i tamo prelaze preko crte dozvoljenog rastojanja. Najpoznatiji političari Evrope i svijeta pokazuju tako još jednom slabost i kukavičluk, po mišljenju regionalnih, a posebno bh. prvaka i vrhovnika nacionalno sve udaljenijih stada. Jer, ko je taj ko može upozoriti Izetbegovića ili Komšića da stave masku, a kamoli Dodika ili Čovića. Istina, ponekada se i oni zamaskiraju, ali kada im dođe iz ćeifa, a ne obaveze, niti straha od kazne. Ko njih još može oglobiti zbog jedne maskice, kada nismo mogli za veća djela i nedjela.

Dok poražen spoznajom da nam je i korona, a ne samo prolazak kroz crveno svjetlo, pokazala ko mora, a ko ne mora da se pridržava propisa i ko će biti, a ko neće biti kažnjen, iz Milana mi se javlja školska drugarica Dubravka Čečura. Uzbuđeno priča da je u svjetskom centru mode i jednom od najrazvijenijih industrijskih središta Evrope, ponovo čovjek čovjeku vuk. Kao da se naziru novi talasčići tog drugog, sa zebnjom najavljivanog, vala COVID-19. 

A Milano je tek počeo normalno da pulsira kao nekada kada je bio ponos Italije, a ne kao do skora - najveće stratište pogubnosti nepoznate bolesti kojoj još nema lijeka.

Ljudi zaziru sve više jedni od drugih, iako su već odavno navikli na maske, pranja ruku, distance. Uvjeravjući se da ništa ne pomaže ako pomor ponovo krene. Najgore je to što se sve više javlja i o slučajevima ponovne zaraze od korone. Osobe koje su u prvom valu preboljele teški virus, nakon nekoliko mjeseci gube imunitet. A, ono što se pričalo o imnunitetu krda je šarena laža, koja je posebno Švedsku i Holandiju skupo stajala, u hiljadama mrtvih.

Ipak, u svoj toj nemoći, iako nema opipljivih medicinskih dokaza, zdrava logika kazuje da te krpe na ustima mogu bar za koji postotak ublažiti kobni let onih strašnih pipaka. I zato u ovoj nesreći, katastrofi o kojoj će pričati povijest, ako ljudska vrsta preživi, trebamo biti svi jednaki. Ne smije biti ljudi prve i druge kategorije, povlaštenih staleža koji će onima što su dole nadmeno i potcjenjivački pokazivati da korona ne lovi bogate, slavne i politički moćne. Nego samo bijedu i gubitnike.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL7BLIN MAGZIN/ad)