Ona je nešto novo, ona je ono što svijet borilačkih sportova već dugo traži, reći će svi koji prate mješovite borilačke vještine (MMA), sport u kojem se u kavezu dešavaju brutalne borbe. Laicima djeluje kako gotovo da nema pravila, ima ih, ali to ne umanjuje svu brutalnost ovog sporta.

Poznata je po izjavi da se voli tući i da ne bježi dati ili primiti batine. Julija Pajić nova je MMA zvijezda, a prema njenim riječima, cilj joj je da uništi svaku protivnicu u oktagonu. Do sada ima četiri profesionalna meča u kojima nijedna protivnica nije izdržala prvu rundu, a svi predviđaju veliku karijeru djevojci koja je sve, samo ne obična.

Julija je rođena 15. oktobra 1997. godine u Frankfurtu. Otac Tomislav je iz Tuzle, a majka Biserka iz Crne Gore, pa se i sama teško može odlučiti koja je njena domovina. Korektno, uvijek će u svojim objavama staviti zastave BiH i Crne Gore.

– Balkanske sam krvi. Jednostavno, to je u meni i ništa me ne veže za Frankfurt. Oni su hladni ljudi, a ja, očigledno, nisam takva. Ja sam dio toplog balkanskog naroda. Otac mi je iz BiH, majka iz Crne Gore, pa ne mogu reći da sam samo Bosanka, ali mi je u Bosni ljepše. To što sam s Balkana ne koristi mnogo u MMA, osim što imam ludu balkansku krv i balkansko srce – kaže Julija ekskluzivno za magazin Azra.

Iako je rođena u Njemačkoj, dolazak u BiH za nju je uvijek nešto posebno. Naročito je oduševljena Krajinom.

– Volim doći u Bosnu. Idem u Tuzlu, tamo mi je porodica, ali idem i u Krajinu. Moj trener Amir Sadiković je iz Krajine, moj drugi otac bez kojeg ne bih bila tu gdje jesam. Za sve što sam postigla veoma sam mu zahvalna. Nekako sam stvorila posebnu vezu s Krajinom. Ljudi me tamo mnogo vole, volim i ja njih i posebno se osjećam. Inače, drago mi je da me vole ljudi s Balkana, jer jednostavno i ja volim balkanske ljude – naglašava Pajić.

Potječe iz sportske porodice, bavila se tenisom, plivanjem, jahanjem i borilačkim vještinama, a onda je, gledajući Rondu Rosey i Chris Cyborg, shvatila da pripada svijetu mještovitih borilačkih vještina. Tipičan muški sport, nekada se mislilo, ali stvari se mijenjaju.

– Moram priznati da se u oktagonu ne osjećam kao žena. Tamo sam muškarac. Žena sam van sporta, a u borbama se ponašam kao pravi muškarac. Nemam problem da uđem s bilo kim u ring. Ljudi misle da su žene slabije i da se ne znaju tući, a ja baš mislim da, ako si žena, imaš priliku pokazati suprotno. Ne zanimaju me toliko nagrade, koliko sama borba. Želim u svakoj borbi pokazati snagu – naglašava Pajić.

Njene borbe su impresivne, ali jedna koja se desila prije više od tri godine, sigurno će teško biti nadmašena. Ona i tigar oči u oči, a cijelog života će nositi „uspomene“ na taj okršaj.

– Imam dosta ožiljaka, posebno po rukama, te mnogi misle da sam imala saobraćajnu nesreću. Često me pitaju o tome. Kada kažem da sam imala borbu s tigrom, mnogi misle da nisam normalna, ali neka misle. Otišla sam u šumu kod čovjeka koji drži tigrove, jer sam tako željela. Ušla sam u kavez i tigar me je napao. Borili smo se i ostavio mi je ožiljke za cijeli život, ali ne žalim. Izašla sam jača – kaže Julija, koja zbog tog događaja ima veliku tetovažu tigra na vratu.

Nastavak teksta čitajte ovdje.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)