Veliku prašinu proteklih dana digla je odluka da se 67. Pulski filmski festival u Areni otkaže, što nije promijenila ni odluka da se festival ipak održi, ali ne u srpnju kao inače, nego početkom rujna, piše Glasistre.hr.
Lana Barić, scenaristica i glavna glumica u filmu "Tereza37", koji je dio programa pulskog festivala, kaže da bi bilo razumljivo da se u državi otkazuju svi kulturni sadržaji istog ili sličnog karaktera, ali zbunjujuće je gledati da se otvaraju Dubrovačke ljetne igre, da se održava Splitski festival, i to nekoliko večeri zaredom, i nakon toga otvara Splitsko ljeto, a da se Pulski filmski festival, koji se događa u otvorenoj Areni kapaciteta 5.000 mjesta, sada svedenoj na značajno manje, s ukinutim međunarodnim programom, ne održava.
"Donekle mogu shvatiti otkazivanje Motovuna, iako se ta ekipa jako prilagodila i poduzela brojne mjere, skratila Festival, tako da mi je i to zbunjujuće, utoliko više što recimo Festival plesa i neverbalnog kazališta Svetvinčenat, kako čujem, nije otkazan. Nisam shvatila da je epidemiološka situacija u Istarskoj županiji gora nego u ostalima, ispravite me ako griješim, da bi to trebalo biti ovako. Naprosto, ne vidim logiku. A deveti mjesec, što to znači", pita se glumica.
Redatelj Arsen Oremović, koji je na PFF-u trebao prikazati svoj novi film na temu tragedije u Vergaroli, ogorčen je zbog odgode.
- Dok najnormalnije gledamo prilagođena održavanja i otvaranja festivala po cijeloj Hrvatskoj, svuda osim u Istri, "novo normalno" ne zamišljam tako da se jedni ukidaju, a neki drugi ne pridržavaju ni osnova, da u jednoj regiji vrijede jedna pravila, u drugoj druga, u kulturi jedno, a u turizmu drugo… Ako nam nacionalne ili lokalne vlasti nisu kadre uspostaviti ujednačene kriterije, onda je to "novo normalno" još nenormalnije od starog, već sasvim dovoljno nenormalnog. A upravo to imamo na primjeru pulskog festivala s kojim smo ušli već u sferu ozbiljne brljotine; ono kad napraviš neku glupost pa se onda kreneš vaditi na još gluplje načine i samo se kotrljaš niz stepenice... Sada odjednom može u rujnu, kad se očekuje i više zaraženih, ali to će valjda biti u redu jer više neće smetati sezoni. Taj dio svi jako dobro shvaćamo. I sad imamo loptanje. Uprava Pule tvrdi da je Festival izričito zabranio istarski Stožer, a Stožer se skriva iza toga da su oni dali samo preporuku i nametnuli uvjete postupanja koje PFF kao ne može ispuniti. Istarski Stožer definitivno se zaletio svojim katastrofičnim priopćenjem u segmentu kulture i zabave u kojoj su sve strpali u isti koš, bez poštivanja krucijalnih razlika u uvjetima održavanja Festivala u Puli u odnosu na neke druge u Istri. Ali nisu ni oni krivi, nego onaj tko epidemiolozima daje pravo da se odjednom razumiju i u diferenciranje prilika u kulturi i shodno tome razbacuju milijunima kuna koji naravno nisu njihovi. Svi znamo da, ako se negdje mogu poštivati mjere opreza, onda je to Arena. Popratnih događaja, koje Stožer spominje, ionako nije bilo u planu. Pa ako je finalnu odluku o odgađanju donijela Uprava festivala, vođena ili stisnuta preporukom istarskog Stožera, onda je ta odluka ishitrena, kukavička i konformistička te netko mora snositi odgovornost jer nije kadar organizirati manifestaciju u skladu s problemom koji je već šest mjeseci s nama. Ako je, pak, zabrana ultimativno na istarskom Stožeru i pritiskom pod krinkom preporuke, što je vjerojatniji scenarij, radi se o krajnjoj manipulaciji, komociji i ignoranciji jer je posve jasno da se to radi iz viših turističkih ciljeva. I stoga bi stožer morao snositi moralnu, ali i financijsku odgovornost jer se Festival u Puli ne financira samo lokalno. Što se mene osobno i novog termina tiče, pod ovako netransparentnim kriterijima gubim interes i volju. Ostane li sve na ovako blesavoj i kokošarskoj razini, da se ne bismo uvlačili u daljnje nepotrebne troškove i nezgode s datumskim pretumbacijama na osobnim planerima, pričekat ću neko uravnoteženije i transparentnije vrijeme s nekim drugim projektom. I to je ono što posebno ide na jetru, da odluke uvijek donose oni čije pozicije i profesije nisu ničim financijski ugrožene, koji su izdašno na javnim jaslama upravo zato da tim zajednicama omoguće normalan život, a oni ga neprestano samo zagorčavaju. U slučaju nas slobodnih kulturnih radnika to doista nije teško i oni koji to čine mogu ispasti samo jadni i sumnjivi, nipošto stručni i autoritativni, kaže Oremović.
Dana Budisavljević, čiji je "Dnevnik Diane Budisavljević" trijumfirao na prošlogodišnjem Pulskom filmskom festivalu i koja je predsjednica ocjenjivačkog suda 67. Pule, kaže:
- Naravno da je zdravlje na prvom mjestu, ali ako se negdje mogu pokazivati filmovi, onda je to pulska Arena koja ima najveći mogući prostor. Imam osjećaj da se događa vrlo zabrinjavajuća, čak i opasna anarhija, da ne znamo pravila, da svaki lokalni stožer može nekoliko dana prije zabraniti manifestacije koje traže vrlo ozbiljnu i višemjesečnu pripremu. Čini mi se da nedostaje komunikacije između stožera koji imaju ovlasti zabraniti neki događaj i organizatora manifestacija. Neprihvatljivo mi je da se to može tako preko koljena lomiti. Sigurna sam da je postojao način da se eventualno postrože mjere na PFF-u i imala sam osjećaj po načinu na koji je ta odluka donesena da uopće nije bilo dijaloga između Stožera i Festivala. Očito je da se primjenjuju dvostruki kriteriji bez ikakve koordinacije s događajima koji su isto tako važni da život ide dalje i da živimo to novo normalno. Imam osjećaj da ćemo svi skupa izluditi jer nam se oduzima mogućnost da djelujemo odgovorno, u skladu s pravilima. Znači, kreće paranoja u kojoj se pravila mijenjaju od danas do sutra i posljedično nitko ne želi preuzeti odgovornost. Očito je da lokalni stožeri ne djeluju na jednak način. PFF je ozbiljan festival koji se mjesecima priprema, a da ne spominjem sve moguće troškove koji su se generirali, i na strani organizatora i na strani filmskih ekipa. Onda neka nam kažu da nema ničega, stave sve na minimalac pa ćemo čitati knjige. Ne možemo živjeti u tom konstantnom stanju promijenjenih pravila, to vodi u kaos i nejednakost koje doživljavamo kao nepravdu. Kada smo svi u istom sosu, onda je to prihvatljivo, ali kada počne da jedan nešto može, a drugi ne može i da zapravo nema nikakvih kriterija, onda to šalje jako lošu poruku.
Budisavljević ističe da se radovala ponovnom susretu s pulskom publikom i gledanju novih hrvatskih filmova te se nada novom datumu Festivala u Areni.
- Dali smo sve od sebe da sve bude kako treba, voljela bih da sam Festival u subotu otvorila. Želja nam je da se Festival održi, poručuje ravnateljica PFF-a Gordana Restović.
Načelnik istarskog Stožera Dino Kozlevac, pak, kaže da je sve što je do sada Stožer procjenjivao bilo u suradnji s PFF-om, Županijom i Gradom Pula.
- Procijenili smo da se radi o manifestaciji koja nosi visoki rizik jer dolaze ljudi iz svijeta, iz zemalja koje su u potpuno lošoj epidemiološkoj situaciji. Kada se sve to skupa sagledavalo, došlo se do zaključka da je rizično u okvirima u kojima se održavalo do sada i da se treba održati u nekim drugim okvirima. O tome se razgovaralo i došlo se do prijedloga da se Festival pokuša napraviti u drugom terminu, a to bi bilo krajem kolovoza i početkom rujna, u suradnji s Gradom, Županijom i Ministarstvom kulture. Sada će se predložiti novi okvir u dogovoru s epidemiolozima. Festival je nemoguće raditi u okvirima u kojima je trebao biti, kaže Kozlevac.
Na pitanje ne postoji li rizik i na Giardinima i Lungomareu, gdje se skuplja velik broj ljudi, Kozlevac odgovara:
- Da, ali tamo nema ljudi iz cijele Europe, s istoka, iz Srbije, Bosne, Crne Gore, a to su svi oni koji trebaju doći na filmski festival. Tu je bitno drugačiji rizik, iako ne dijelim ljude tko je otkuda.
Naglašava i da kad je u pitanju PFF ništa nije bilo zabranjeno.
- Jednostavno treba vidjeti u kojim okvirima se to može održati. Tako ni Motovun film festival nije zabranjen, kaže Kozlevac i napominje da odluka Stožera, a u kojoj stoji da je "potrebno otkazati sva javna okupljanja i sve manifestacije, uključujući Motovun Film Festival, Pulski filmski festival i Međunarodni jazz festival u Grožnjanu", nije zabrana nego preporuka.
- Vidjet ćemo u kojem će se formatu moći održati Pulski filmski festival, što će oni predložiti. Pulski festival nije zabranjen, nego ga se u tom formatu nije moglo održati. Kod Arene nije problem sjedenje, nego ulaz i izlaz te noćni eventi, kaže Kozlevac.
Ističe da su organizatori dobili uvjete na koji način se može organizirati Festival i sada se predlaže jedan novi format da se ne prekine kontinuitet.
Aleksandar Stojanović, ravnatelj županijskog Zavoda za javno zdravstvo, tvrdi da su prije dva tjedna s Upravom i Ravnateljstvom PFF-a pogledali samu Arenu i sve što obuhvaća Festival da se vidi koji su mogući rizici i koje se mjere mogu poduzeti.
- Tehničke su bile dvije stvari, odnosno mogućnost osiguranja normalnog ulaska i izlaska iz Arene radi održavanja fizičke distance i održavanja reda da bi se izbjeglo grupiranja ljudi. Rizik je bio i u smislu popratnih sadržaja Festivala koji nisu vezani uz same projekcije. Dio se odnosio i na sudionike koji dolaze iz visokorizičnih područja, država koje u ovom trenutku imaju izrazito pogoršanu epidemiološku situaciju. Ostale mjere bile su dobro usklađene, i što se tiče gledališta i boravka, to nije bilo sporno. Znate da smo zadnjih dana imali povećani broj osoba koje su bile pozitivne. Ako mi u ovom trenutku imamo povećanu mobilnost i masovnost ljudi, sve to povećava rizik za lakše prenošenje virusa. Kako u Istri imamo, barem ovog vikenda, oko 150 tisuća turista, povećan je i ukupni rizik na ovom području, kaže Stojanović.
Na komentare zašto se ovako velike manifestacije odgađaju u Istri, a redovito se održavaju u Splitu ili Dubrovniku, odgovara da je PFF jedan sasvim drugi tip manifestacije, i po obimu i po prostoru na kojem se događa, kao i po profilu posjetitelja.
Pitali smo ga jesu li ovim mjerama, kao i onima koje su uveli u ožujku, htjeli biti ispred ostatka Hrvatske, na što Stojanović odgovara da je u ožujku Istra bila izložena zbog rizičnog susjedstva i da su tada mjere donesene iz nužde te su se, smatra, pokazale kao realne.
- Procjena je bila da uvedemo stvari koje nam mogu preventivno pomoći da imamo što mirniju epidemiološku situaciju i da zaštitimo zdravstveni sustav i sve one koji u ovom trenutku nešto rade. Imamo otvorene sustave zdravstva, socijale i gospodarstva i tu se ne uvode promjene u smislu zabrane, nego da bi se svima omogućilo da obavljaju svoje poslove, zaključuje Stojanović.
(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)