Nikolina Kovačević, na prvi pogled sasvim obična djevojka, ali to nije baš tako. Nikolina je transrodna osoba, rođena kao muškarac Njegoš. U prvi mah kada se to spomene, većini izaziva šok i nevjericu. No, u svijetu je transrodnih osoba sve više, dok se u našoj regiji njihov glas tek počeo čuti. Ne žele biti odbačeni niti nazivani nakazama, nego da njihov glas odjekne i da budu priznati kao ličnosti koje su bile i ranije. 

Nikolina je rođena u Prištini 1998. godine, odrasla u Sutomoru, a živi u Kraljevu i trenutno je u procesu promjene spolnih karakteristika.

Ima 22 godine, razvija posao na video-platformi YouTube, gdje je prati više od 20.000 ljudi, a gdje otvoreno govori o sebi i svom životu. Spolnu tranziciju je počela sa 19 godina, kada se usudila izaći u javnost i glasno kazati ko je i zašto se ne osjeća kao muškarac.

U svojoj ispovijesti za Azru željela je, kako kaže, pomoći nekome ko prolazi slične strahove kakve je prolazila i ona.

– Vlada strah od pričanja javno, lakši je život kada manje ljudi zna ko ste i šta ste bili. Meni je lično više bilo dosta šutnje, jer ovo je pojava koja se dešava otkako postoji čovječanstvo i mora se pričati o tome. Postoji mnogo trans djece koja žive u strahu i teškim depresijama. Strahuju da će ih roditelji i društvo odbaciti, a jedini način ka boljem sutra za njih jeste upravo pričanje o tome. Zato sam otvorila YouTube kanal na kojem dijelim i prepričavam sva svoja životna iskustva, utjecaj hormonske terapije na moje tijelo. Uskoro će doći red na operacije koje ću, također, vrlo rado snimiti i podijeliti s ljudima koje to zanima. Svoju hrabrost bih prije nazvala ludošću. No, imala sam je jer ovo smatram ispravnim i nisam željela da govorim da niko ne priča o tome i da ljudi imaju površno znanje o nama, nego da im dam znanje i promijenim nešto za bolje sutra svih nas, društva i trans djece i ljudi.

Jeste li se uvijek osjećali zarobljeno u muškom tijelu?

– Nisam znala da je to baš zarobljenost u muškom tijelu, ali sam znala da sa mnom nešto nije uredu i da sam drugačija. Kako sam odrastala, gledala sam crtane filmove za djevojčice, igrala se s lutkicama, bila kao klasična djevojčica samo sam ja izgledala kao dječak. Prvi put sam shvatila ko sam zaista kada sam gledala film “Čitulja za Eskobara”, gdje je glavni lik upravo žena koja je promijenila spol. Kada sam to vidjela, imala sam svega 10 godina i rekla sebi: ovako ću ja jednoga dana. Iste sekunde sam znala ko sam. U pubertetu sam prihvatila sebe i to što jesam. Mnogi ljudi ne znaju koliko je teško da prihvatiš da si ti ono što svijet osuđuje, a da to pritom niko ne zna.

Kako je počeo proces tranzicije?

– Moj proces je počeo kada sam imala 19 godina, a medicinski proces uvođenja hormonske terapije počela sam sa 21 godinom. Da biste uopšte mogli početi medicinsku tranziciju, morate ići psihijatru za transrodna stanja, gdje se utvrđuje da li ste zaista transrodna osoba. Taj proces utvrđivanja traje godinu, za neke čak i više.

U kakvoj ste trenutno fazi?

– Trenutno sam šest mjeseci na hormonskoj terpiji, s ciljem da osobi koja se osjeća kao suprotan spol koji im je dat po rođenju, uspostavi unutrašnji mir. Osim unutrašnjeg mira u ženskom sam pubertetu, gdje mi se tijelo mijenja pubertetski iz muškog u žensko. Promjene su nevjerovatne, od tipa kože do rasta grudi.

S kojim predrasudama ste se najčešće susretali?

– Najgora predrasuda mi je da ja nisam Božije dijete, a ko ima pravo to da kaže. Kao vjernik učila sam i slušala da jedino ko nama treba da sudi jeste naš Bog i niko više. I zaista vjerujem da postoji razlog zašto sam ja ovako rođena, i sve ovo smatram blagoslovom. Ipak, danas živim svoj život. Sve se može srediti i riješiti. Ostale predrasude svi doživljavaju i ne moraju biti trans. Živimo u svijetu kada je sve dostupno i idemo ukorak sa svakom tehnologijom, ali razmišljanjima teško tu ostajemo isti.

Nastavak teksta čitajte ovdje.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)