Preuzeto sa upoznajtesvijeokonas.com

Uobičajeno je da se izraz – kultura naroda, najčešće koristi za obilježavanje muzičke, umjetničke, intelektualne i književne proizvode društva. Teoretičarima u turizmu je ipak bliže šire označavanje kulture, onako kako je to definirao američki antropolog Kliford Gerc (Clifford Geertz) koji je naglašavao da se kultura odnosi na način života jednog društva u cjelini, njegove vrijednosti, praksu, simbole, institucije i ljudske odnose.

Od vremena markiranja prvog planinarskog itinerera ispod masiva Mon Blana (Mont Blanc) u trajanju od dva dana (1861.), kojeg su trasirali engleski historičar i planinar sir Lesli Stiven (Leslie Stephen), otac spisateljice Virdžinije Vulf (Virginija Woolf) i slavni švicarski vodič Melchior Anderegg, svakodnevno se projektiraju nove planinarske staze širom svijeta.

U našim krajevima meteorološka služba se utemeljuje 1879. godine, dolaskom austrijskog arheologa i meteorologa Filipa Balifa (Philipp Ballif). Do 1900. godine, uspostavlja se mreža od 100 meteoroloških postaja u Bosni i Hercegovini.

U Sarajevu se organizirano planinarstvo pojavljuje (1892.) kao privilegija bogatijih pod nazivom  Bosanskohercegovački turistički klub, koji je organizirao kurseve orijentacije, čitanje karata, rukovanje sa busolama i markirao planinarske staze. Na vrhu Bjelašnice se gradi (1894.) prva visinska meteorološka opservatorija na Balkanu, a druga u Evropi, koja je imala dvije sobe rezervirane za planinare. Pravila za boravak u prirodi i razumijevanje vremena su tako postali praksa koja se amalgamirala ljudskim iskustvom iz davnina i trendovima modernog doba do današnjih dana.

Detalj sa Plivskog jezera u Jajcu

Potrebno je i danas znati da nas lijepo vrijeme očekuje kada je sunce na zalasku crveno, a noću sjajan mjesec i blistave zvijezde. Suhi zrak i blještavo sunce pokazuju da će lijepo vrijeme potrajati. Rascvjetalo cvijeće, mirne životinje i cvrkut ptica u rano jutro takođe kažu da će cijelog dana biti lijepo vrijeme. Sjeverac i suha hladnoća donose lijepo vrijeme.

Prije polaska na turu obavezno obavijestiti planinarsko društvo. Ako se polazi iz nekog doma ili bivaka-kuće, treba svi učesnici da se upisuju u knjigu posjetilaca, a vodič unosi sve relevantne podatke o kretanju. Treba zapamtiti staro planinarsko pravilo: Na turu polaziti rano ujutro i vraćati se prije početka noći.

Vodič treba da vodi računa o tome da kretanje prilagodi prema najslabijem u grupi. Na začelju treba da bude najiskusniji. Na teže ture ne treba voditi djecu, a na lakšim mora se voditi računa da djeca svoje kretanje primaju kao zabavu, a ne mučenje. Prema iskustvima znanstvenika na ture ne treba voditi djecu mlađu od 12 godina.

Blidinje jezero ispod Čvrsnice

Po pravilu se treba držati označenih planinarskih staza. Ako se izgubi markacija na stazi, treba se vratiti i pronaći posljednji znak. Ukoliko se ne pronađe markacija, najbolje se vratiti.

Na žalost, u Bosni i Hercegovini se veoma rijetko mogu nabaviti turističke karte u razmjeri 1 : 50.000, a da ne govorimo o kartama u razmjeri 1:25.000 koje su takođe podesne za izletnike jer daju masu detalja i korisnih sitnica bitnih za orijentaciju. Karte koje se danas koriste u praksi širom Bosne i Hercegovine su američke vojne karte.

Sve karte se izrađuju u sjevernoj orijentaciji, što znači da gornji rub karte označava sjevernu stranu. Uz pomoć kompasa i visinomjera ili po pravilu mobitela sa GPS-om  (Global Positioning System) sa satelitskim navođenjem lako ćemo ustanoviti mjesto gdje se upravo nalazimo.

Kretanje van staza na strmim kamenim i travnatim terenima može dovesti do poskliznuća. Stoga se treba držati utrtih staza. Za vrijeme kretanja ne smije se otiskivati kamenje iza sebe. Tamo gdje se očekuje odron, treba prelaziti pojedinačno, oprezno i što je moguće brže.

Ukoliko se dogodi da se mora neplanirano noćiti u prirodi, osnovno je pravilo da bivak ima sve uvjete za zaštitu od hladnoće i padavina. Za izradu bivaka se služimo onim što imamo. Izrada bivaka u snijegu je relativno lagana. Ljeti ali i u hladnim noćima, to je teže, posebno ako smo na otvorenom prostoru. Moramo se snaći uz pomoć astro-folije, kabanica, vjetrovki, kamenja i grmlja. Vrlo je važno da se ne čeka nego da se odmah pristupi izradi zaklona, jer na taj način djelujemo i na psihičku stabilnost skupine i izbjegavamo paniku.

Što više o čudima planine naučite, bit ćete zadovoljniji i sigurniji. Elemente gorske službe spasavanja, izradu improviziranih sredstava za transport, te odgovorno pružanje prve pomoći mora se naučiti.

Franjevački samostan na Ramskom jezeru

Među svim ljubiteljima boravka u prirodi postoje neka nepisana pravila ponašanja i međusobnog odnosa (planinarski kodeks):

•     Prilikom susreta u planini pozdravite i pitajte da li je potrebna bilo kakva pomoć;
•     Nikada ne ostavljajte druga samog, osim u slučaju kada se mora otići po pomoć;
•     U susretima sa mjesnim stanovništvom treba biti susretljiv i komunikativan;
•     Prilikom kretanja popravljajte postojeće markacije i uklanjajte kamenje napadalo sa staze;
•     Prilikom kretanja ne treba biti bučan;
•     Ne ložite vatru u šumi! Na dozvoljenom i sigurnom mjestu napravite ognjište i ogradite ga kamenom, te obavezno provjerite da li je ugašena vatra pri odlasku;
•     Ne bacajte i ne ostavljajte otpatke za sobom. Sve otpatke pokupite i ponesite prilikom povratka;
•     Prilikom posjeta planinarskim domovima, obavezno se upisujte u knjigu posjetilaca, a i u knjigu utisaka ako postoji;
•     Nemojte nepotrebno ostavljati pisane tragove na stijenama i okolišu;
•     Eventualno neočišćena vrela obavezno očistite;
•     Boravak u planinarskom domu-kući provodite kulturno i prema kućnom redu. Mjesto baravka prije napuštanja ostavite uredno i počišćeno;
•     U skupini nastojte da ne ističete napadno svoje sposobnosti i planinarske uspjehe, a svoja iskustva prenosite i pričajte na skroman i dopadljiv način;
•     Izbjegavajte neumjerenu upotrebu alkohola i neprikladno ponašanje;
•     Umjerena šala i pjesma je uvijek dobrodošla.

Gradacije težine staza u alpskim zemljama su različite. Za sada su najbolje obilježene u Švicarskoj gdje su težine obilježene sa T1 (najlakša) do T6 (najteža) sa žutim markiranjem.  Švicarska, Francuska i Austrija kao i Bosna i Hercegovina uglavnom koriste crveno-bijelo-crvene linije nanesene na kamenje i bijelo-crveni krug.

Staze se obilježavaju u skladu sa karakteristikama kao:

•     Staze za šetnju: obilježavaju se sa W (Wander – Njemačka, Austrija), Švicarska T1.
•     Planinska šetnja: Njemačka B ili BW (Bergwanderweg), Švicarska T2, Italija E (Escursionistico)…
•     Planinska staza za iskusne: Njemačka EB (Erfahrene Bergwanderer), Švicarska T3, Italija EE (Escuorsinisti Esperti)…
•     Alpske/visokogorske staze: Njemačka BG (Bergganger), Švicarska T4 do T6, Italija EEA (Escursionisti Esperti Attrezzati)…
•     Staze na kojima se koriste sajle, željezne stepenice, mostovi… se obilježavaju kao Željezni put (Via Ferrata/Klettersteige) i koriste ih samo ambiciozni i najspremniji penjači.

Via Ferrata u Vulinom potoku u Blagaju

Pješačke staze u Bosni i Hercegovini je potrebno obilježavati jedinstvenom metodologijom i ozbiljnošću koju zahtijevaju poslijeratni opravdani strahovi od mina. Lokalne zajednice preko svojih planinarskih društava i NVO-a su nosioci poslova izrade hodačkih itinerera koji se šire umrežavaju sa drugim sredinama i njihovog obilježavanja. Koliko su u tome uspješne ovisi od kulturnog nivoa načelnika i nivoa „etike zvanja“ njegove lokalne administracije.

Kraj drugog dijela.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)