Naše vlastite već postojeće genetske predispozicije mogu promicati metastaze karcinoma, navode istraživači. Ponekad se rak zaustavi, ali često metastazira, šireći se na nova mjesta u tijelu. Znanstvenici već dugo sumnjaju da genetske mutacije koje nastaju unutar tumorskih stanica pokreću ovaj potencijalno razorni preokret događaja.
Novo istraživanje objavljeno u Nature Medicine sugerira da razlike u jednom genu, koje se nose u nečijem genomu od rođenja, mogu promijeniti progresiju melanoma, vrste raka kože. Istraživači sumnjaju da ove naslijeđene varijacije mogu imati isti učinak i na druge vrste raka.
"Pacijenti često pitaju: 'Zašto sam tako nesretna? Zašto se moj rak proširio?' Kao doktori nikad nismo imali odgovor na to pitanje", kaže voditelj istraživanja Sohail Tavazoie, profesor na Sveučilištu Rockefeller. "Ovo istraživanje daje objašnjenje."
Ovo otkriće može transformirati dosadašnja razmišljanja znanstvenika o metastazi karcinoma i dovesti do pacijentova boljeg razumijevanja rizika kada ih informiraju prilikom donošenja odluka o liječenju, kaže Tavazoie.
'(Ne)sretna' verzija
Metastaza nastaje kada stanice raka "pobjegnu" od originalnog tkiva da bi negdje drugdje uspostavile nove tumore, što je fenomen koji dovodi do većine smrti od raka. Znanstvenici sumnjaju da stanice raka, koje u početku nastaju zbog mutacija unutar normalnih stanica, dobivaju svoju "putnu" sposobnost nakon daljnjih mutacija. Ali nakon desetljeća istraživanja, još uvijek nisu pronašli takvu genetsku promjenu koja bi mogla dokazati da potiče metastaze.
Prethodna istraživanja u Tavazoiejevu laboratoriju identificirala su gen nazvan APOE, prisutan u DNK svih stanica tijela prije pojave raka, koji može utjecati na širenje melanoma. Gen stvara protein za koji se čini da ometa brojne procese koje stanice raka koriste za metastaziranje, poput formiranja krvnih žila, urastanja dublje u zdravo tkivo i izdržavanja napada imunoloških stanica koje se bore protiv tumora.
Međutim, ljudi nose jednu od tri različite verzije ApoE: ApoE2, ApoE3 i ApoE4. Benjamin Ostendorf, znanstvenik u laboratoriju, pretpostavio je da bi ove varijante mogle objasniti zašto melanom različito napreduje kod različitih ljudi.
U eksperimentima na miševima koji imaju jednu od svake verzije gena, on i kolege otkrili su da je tumor kod osoba s ApoE4 najmanje narastao i najmanje se širio. Detaljnija analiza otkrila je da je ApoE4 najučinkovitija verzija ApoE u smislu povećanja imunološkog odgovora na tumorske stanice. U usporedbi sa životinjama s drugim varijantama, miševi koji su nosili ApoE4 pokazali su veće obilje T-stanica koje se bore protiv tumora koji se razvio u tumor melanoma, kao i smanjene krvne žile.
"Mislimo da veliki utjecaj varijacija ApoE proizlazi iz razlika u načinu moduliranja napada imunološkog sustava", kaže Ostendorf.
Genetski podaci više od 300 pacijenata s melanomom čovjeka podudarili su se s eksperimentima na miševima: u prosjeku su ljudi s ApoE4 preživjeli najdulje, dok su oni s ApoE2 živjeli najkraće. Ova povezanost s rezultatima sugerira da bi liječnici mogli pregledati genetiku pacijenata kako bi procijenili rizik napredovanja raka.
To također može utjecati na tijek liječenja. Liječnici ponekad daju pacijentima s melanomom terapiju koja potiče vlastiti imunološki sustav na bolju borbu protiv raka. Timske analize podataka takvih pacijenata, kao i eksperimenti s miševima, pokazali su da oni s ApoE4 najbolje reagiraju na terapije za jačanje imunološkog sustava.
Isto tako, istraživači su pokazali da je eksperimentalni spoj koji povećava proizvodnju ApoE, RGX-104, učinkovit u pomaganju miševima s ApoE4 u borbi protiv tumora. RGX-104 se trenutačno nalazi u kliničkim ispitivanjima. (Tavazoie je znanstveni suosnivač Rgenixa, tvrtke koja je razvila RGX-104.)
I druga bolest 'u igri'
Potrebno je daljnje istraživanje kako bi se utvrdilo kako optimizirati liječenje pacijenata s drugim ApoE varijantama, kaže Tavazoie. Na primjer, ApoE2 je povezan s povećanim rizikom od metastaza. Dosadašnji dokazi istraživača sugeriraju da sposobnost suzbijanja metastaza ApoE3 pada između one druge dvije.
"Moramo pronaći one pacijente čija genetika ih dovodi u rizik za loše preživljavanje i utvrditi koja terapija najbolje djeluje na njih", kaže Tavazoie.
Posljedice mogu biti šire od raka. Naime, druga istraživanja su pokazala da varijacije ApoE doprinose razvoju Alzheimerove bolesti: ApoE4 povećava rizik od ovog neurodegenerativnog poremećaja, osim suzbijanja napredovanja raka.
"Nije sasvim jasno što ApoE radi u Alzheimerovoj bolesti, ali vjerujemo da naš rad oko ispitivanja karcinoma može pružiti razumijevanje i ove bolesti", kaže Tavazoie.
Njegov laboratorij, koji je obično fokusiran na rak, počeo je istraživati i povezanost s neurodegenerativnim poremećajem.
(slobodnadalmacija.hr, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)