PAVLE PAVLOVIĆ/ dva prsta uz uzvik 'Ajn liter'

U ime SRKA i ČEPIĆA: Bilo je to povijesnih '90-tih, rodila se Prva Neoflašistička stranka na ovim prostorima...


23.05.20, 22:41h

 

 


U ovoj važnoj izbornoj godini na prostorima reagiona nam, šokirala me totalna neobaviještenost najveće tražilice na planetu. Jer, guglao sam i guglao i, na  zaprepaštenje i razočarenje, utvrdio da nisam našao ništa o velikom jubileju prve oporbene partije u Hrvata, Bosanaca i Hercegovaca i pokojeg Slovenca u ondašnjoj Jugoslaviji. 


Svjetski najvažniji Google nema ni slova o tridesetoj godišnjici potpuno transparentno osnovane Prve Neoflašističke stranke, na čijem je čelu zasluženo zasjeo, niko drugi nego veliki Drago Fiko Diklić. Koji već decenijama zavodi sa vječnim evergrinom “Još samo večeras”. U čijem stilu u ovim poslijeratnim godinama nastavljaju oni što nas polagno, ali sigurno, iz izbora u izbore vode do slijedećeg naslova Diklićevog neprolaznog hita – “Opet si plakala”.

 

drago-diklic-i-pavle-pavlovic-1990-godine

Utemeljitelji Prve Neoflašističke stranke: Drago Diklić i Pavle pavlović, 1990. godina 


Imao sam tih povijesnih devedesetih čast da uđem u Centralni bar Prve Neoflašističke stranke i da u velikim bitkama sa čašama opravdam ukazano povjerenje među veteranima maligana kao što su bili g. Diklić, Fran P(r)otočnjak, Jakša Fiamengo, Zvonko Festinni, Mario Bošnjak, Mario Mihaljević, Vojo Šiljak, Boro Vučković i cijeli niz zvučnih imena sa nekadašnjeg zajedničkog prostora današnje regije. Iz sarajevskog ogranka uz mene su još bili novinari Senad Prašo i Branko Vlačić, a na provjerama je bio danas čuveni svjetski foto-reporter Rikard Larma.


Iz Pule, tačnije u Istarskoj ćeliji u Zagrebu, maliganski pioniri maleni, s velikim šansama da svečano budu primljeni u seniorsku skupinu Prve Neoflašističke stranke, kandidati su bili Zoran Simić i Damir Strugar. Imali smo i nekoliko sarajevskih imena koja obećavaju, među kojima su se isticali novinari nikada zaboravljenog prvog YU- tabloida  “AS” Ismet Kalkan i Džemal Džakmić.


Prva oporbena stranka u nekadašnjoj Jugoslaviji osnovana je u tihim noćima Splitskog festivala 1989/1990. Na utemeljiteljskoj skupštini najmanje je problema bilo oko tekućih pitanja. Tu nije bilo primjedbi, možda samo u nijansama. Bijelo ili crno, s mineralnom ili bez.
Jednoglasno je usvojen i simbol partije – srk i čepić, te pozdrav s uzdignutom rukom i ispružena dva prsta uz uzvik “Ajn liter” (litra i voda). Imali smo i lozinku, koja je započinjala pitanjem – ŠTA JE ŽIVOT?


Odgovaralo bi se sa – JEDNOKRATNA POJAVA! Nastavljalo – A, JE LI TO RAZLOG DA NE POPIJEMO? Završetak bi bio horsko, odlučno – NIJE!


Tih splitskih dana naš vođa, legendarni muzičar, pjevač i skladatelj Drago Fiko Diklić, nije djelovao u maniri iz povijesti nam čuvenih vođa radničkog i komunističkog pokreta. Nije se skrivao iza falsifikovanih pasoša, lažnih imena, u duboke rovove podzemne političke borbe. Potpuno glasno i strasno, za raznim barovima i šankovima, zagovarao je osnivanje Prve Neoflašističke stranke, kojom je započeo plularizam političkog djelovanja u ondašnjoj zajedničkoj jednopartijskoj državi.


Veliki borac protiv maligana bio je spreman i na žrtvu i na mogući boravak s one strane brave, bez pristupa šanku i barovima, duboko uvjeren u ispravnost svoje vizionarske ideje. Srećom, ondašnji SUP-ovi i razni milicijski žbirovi zaključili su da jedine posljedice naše borbe mogu biti jači ili slabiji mamurluk. Od tada Prva Neoflašistička stranka je u stalnom jačanju, i danas, u domovini i dijaspori, ima na milione sljedbenika.


… Eto, sada sam siguran da će gore iznijeto u svojim arhivama imati i naš dragi Google. Ne bi valjalo da najpoznatija tražilica planeta ne raspolaže s ovako važnim podacima.


Na kraju važno je napomenuti da ćemo, uz SRK i ČEPIĆ i himnu, nacionalo, vjerski neutralnog naslova “Se bum zapil”, strpljivo čekati našu izbornu šansu, uz simpatizere kojih je svakim danom sve više. Jer, samo u našim tečnim programima je spas zemalja na izumiranju. 

 


Bolje je živjeti u maliganskim iluzijama, nego u trezvenim redukcijama bez izlaza, kojih ćemo biti svjesni tek nakon glasanja ili glasovanja 2020. godine.


I poslije ove vražije korone i COVID 19, što nam već nekoliko mjeseci blokiraju naše važne maliganske stožere i slobodnu protočnost ideje iz flaše u čašu.

 

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)

 

 


BLIN
KOMENTARI