Piše: Mirnes Kovač, Aljazeera Balkans

‘Ustaška se vojska diže, za slobodu vodit rat, dok ne stigne sve do Drine, nit će klonut, nit će stat’.

Ova ustaška koračnica je objavljena u časopisu Drina 1954. godine. Časopis Drina je 1951. godine pokrenuo Vjekoslav Maks Luburić (1914-1969) koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata bio "najozloglašeniji predstavnik ustaškog terora".

Nakon povlačenja jedinica NDH i dešavanja na Bleiburgu, Luburić se prebacio natrag u Jugoslaviju i djelovao u okolini Zagreba, na Bilogori, u Slavoniji, sve do Fruške Gore, a potom je prešao u Mađarsku pa u zapadnu Europu. Naposlijetku se odselio se u Španiju gdje je jedno vrijeme surađivao sa bivšim poglavnikom Antom Pavelićem, ali mu je 1955. otkazao poslušnost, te je isključen iz ustaškog pokreta.

Osnivao je Društvo prijatelja Drine, a potom i emigrantsku organizaciju Hrvatski narodni otpor. Nastanio se u gradiću Cartagente nekih četrdesetak kilometara južno od Valencije gdje je otvorio štampariju i izdavao listove, te pisao neke od najznačajnijih priloga. Ubio ga je agent jugoslavenske službe sigurnosti 1969. godine.

Upravo je Luburić objavio gore citiranu koračnicu i upravo mitologem o granici na Drini kao i svi zločini i zloupotreba Bosne, pa i njenih muslimana za potrebe ustaške ideologije i zločinačke NDH, su mi na umu danas kada se u Sarajevu na 75. godišnjicu od pobjede nad fašizmom najavljuje sveta misa za žrtve Bleiburga, onog istog Bleiburga preko kojeg su, i uz pomoć kojeg su, zločinci Maks Luburić i poglavnik Ante Pavelićem utekli pravdi, a iza sebe ostavili poraženi i zavedeni narod.

Opasna dimenzija komemoracije 

Danas je 9. maj, Dan pobjede nad fašizmom, odnosno dan kada je nacistička Njemačka potpisala predaju. Zapravo, potpisivanje se desilo u kasnu noć 8. maja, ali je to po moskovskom vremenu već bio 9. maj, tako da je Sovjetski Savez oglasio pobjedu u rano jutro 9. maja 1945. godine.

Već 75 godina cijeli svijet slavi pobjedu nad najzloglasnijim režimom kojeg pamti povijest, a koji je bio glavni pokretač Drugog svjetskog rata. Ovaj najveći sukob u historiji ljudskog roda, prema procjenama, usmrtio je između 75 i 80 miliona ljudi, odnosno oko tri posto tadašnje svjetske populacije, koja se 1940. godine procjenjivala na 2,3 milijarde.

U istom tom ratu poginulo je, prema nekim procjenama, od 5,5 do šest miliona Nijemaca, od toga nekih 5,3 miliona nacističkih vojnika. U savezničkim bombardiranjima Njemačke poginulo je oko 350 hiljada civila, dok su ostatak od nekih 300 hiljada žrtve različitih nacističkih vjerskih, političkih i rasnih progona.

Zanimljivo je da se nigdje u civiliziranom svijetu ne održavaju komemoracije i mise za stradale nacističke žrtve i generalno Nijemce koji su poginuli u službi nacističkog režima, iako su vjerovatno mnogi od tih poginulih bili zavedeni, možda prisilno regrutirani ili nisu ništa učinili da se usprotive zlu nacizma. Zasigurno su mnogi nevini civili, pa čak i potajni protivnici režima stradali kao kolateralna šteta od strane savezničkih snaga.

Nastavak teksta čitajte ovdje.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)