Dok politička javnost, ali i radoznala čaršija, zadnjih dana nagađa da li se prije oktobarskih izbora u Bosni i Hercegovini sprema još jedan veliki stranački transfer, onaj o prelasku istaknutog člana SDA i aktuelnog federalnog ministra policije Aljoše Čampare u stranku Narod i Pravda, Elmedin Konaković na ovo pitanje ne želi da odgovara i samo mudro konstatuje „imamo slične stavove“.

Međutim, o svemu ostalom otvoreno i iscrpno govori u intervjuu za DEPO Portal, te odgovara na goruća pitanja o dodatnoj krizi u državi izazvanoj pandemijom korona virusa, o tome kako bi se bivša Vlada KS na čelu sa Edinom Fortom nosila sa ovim problemom, o odnosima sa bivšom strankom, ali i direktoricom KCUS-a čiji rad često i oštro kritikuje, te pojašnjava za kakvo bh. društvo se bori stranka „Narod i Pravda“, zašto stalno raste i dobija sve veće povjerenje bh. građana...     

Razgovarala: Angelina ALBIJANIĆ-DURAKOVIĆ
              

Gospodine Konakoviću, blizu dva mjeseca smo u vanrednom stanju izazavanom globalnom pandemijom korona virusa. Bili smo svjedoci jednog burnog procesa u kojem smo mi u BiH (zasad) izbjegli ekspanziju širenja ovoga virusa, ali i brojnih situacija koje su pokazale sve slabosti ovdašnjeg zdravstvenog sistema, kao i sistema u cjelini. Zašto je to tako i da li je tako moralo biti?

Tačno je da smo izbjegli najcrnji scenarij, poput onog u Italiji i Španiji, iako mi nikada ne možemo znati koliko zapravo ima oboljelih u Bosni i Hercegovini,  s obzirom na jako mali broja testova. Bilo je tu i nekih dobrih odluka kriznih štabova, poput zabrane javnih okupljanja, zaustavljanja nastave u školama i vrtićima, i još nekih za koje možemo reći da su bile korektne i da su donesene na vrijeme. Međutim, ipak nam je ova pandemija pokazala sve slabosti cjelokupnog zdravstvenog sistema, kako i sami kažete, u kojem je važniji ego pojedinca i važnije je da se zaštiti jedna ustanova i jedna osoba... Tako danas imate situaciju da je nivo pruženih zdravstvenih ustanova na minimumu, ne samo za oboljele od Covida-19, nego i za ostale hronične pacijente. Dakle, unutar zdravstvenog sistema imate lobije i pojedince koji sve kontrolišu, vođeni svojim ličnim interesima.
Možda je upravo to još važnije, što nam je ova kriza pokazala sve slabosti društva. Definicija premijera Novalića da „Federacija nema fiskalni kapacitet, nego ima kapacitet zaduživanja“ oslikava realno stanje naše ekonomije, iako nam Novalić i njegovi saradnici godinama govore kako smo najbrža rastuća privreda u regionu, sa najvećim porastom BDP-a... A sada se zapravo pokazalo koliko je cijeli sistem na staklenim nogama.

Zašto je tako, imate li odgovor na to ili samo konstatujete?

Naravno da imam odgovor zašto je tako – isključivo zbog loših kadrova, kompromitiranih, korumpiranih, nesposobnih, koje stranke godinama postavljaju na važne funkcije. I danas tome plaćamo cijenu.

       
Česta meta vaših kritika je direktorica Kliničnog centra Univerziteta Sarajevo Sebija Izetbegović. Zašto? I, po vama, ko sada upravlja SDA-om?

Tačno je da ja mnogo kritikujem poteze Sebije Izetbegović, ne nju... Nikada nisam govorio ništa o njoj lično, niti o njenom karakteru, mada je dobro poznajem. Kritikujem poteze koje povlači, iako sam svjestan da je krovni autoritet ne samo u zdravstvu, nego i u političkom životu SDA. I u najmanju ruku pita se jednako, ako ne i više od svog supruga Bakira Izetbegovića, koji je nominalno predsjednik SDA. Govorim o lošim potezima i njenom fokusu kada je u pitanju KCUS, koji ne daje dobre rezultate, a godinama se iz budžeta sve više novca izdvaja za Klinički centar, dok mi dobijamo sve manje usluga. A razlog tome je i što je za vrijeme svog menadžerisanja iz Kliničkom centra otjerala oko 150 vrhunskih kadrova.

Na šta mislite kada kažete da je dobro poznajete?

Vrlo lako prepoznajem njen rukopis jer smo sarađivali godinama, i mislim da mogu objektivno govoriti o propustima koje pravi, a ima ih mnogo.           

Afera „respirator“, trenutno najveća u državi, opet je otvorila brojna bolna pitanja paralelizama i korupcije u našem trenutnom društvenom životu. Da li je ova afera nastala samo kao rezultat sticaja vanrednih okolnosti u zemlji i samostalnih odluka čelnika kriznog štaba, ili je ona rezultat jednog ukorijenjenog načina rješavanja stvari u ovoj zemlji, a koja se obično vežu za dugodišnju vladavinu pojedinih stranaka?

Afera „Raspirator“ jedna je u nizu afera koje nam serviraju vladajuće strukture. Međutim, ona je drugačija po tome što su, imam dojam, po prvi put svi mediji fokusirani na ovaj skandal i oni su zaslužni što mi danas govorimo o ovoj aferi na pravi način, da se ona ne zataškava, iako su reakcije nadležnih organa jako spore... Neko je dao sedam punih dana počiniocima ovog djela da dobrano sakriju tragove, ukoliko ih je bilo. Ja sam još 20. marta na svom FB profilu pisao o Fahrudinu Solaku kao eksponentu takve vrste politike, čovjeku iza kojeg stoje desetine mahinacija u okviru civilne zaštite... A ja opet dobro znam kako je on došao na čelo Federalne uprave CZ, on je kadar Asima Sarajlića, nagrađen je tom pozicijom zbog krađe na unutarstranačkim izborima, čemu sam lično svjedočio i imam na desetine svojih kolega koji to mogu potvrditi. Ali nije Solak problem...

Nego?

Problem je ambijent koji danas favorizuje, kreira, bira i proizvodi solake na svim nivoima. Problem je Federalna vlada čiji premijer ima firmu sa resornim ministrom Džindićem, a ta firmi vrši nadzor nad Pretisom i istovremeno i posluje sa Pretisom.  Dakle, sistemski je sve napravljeno tako da poslušni i podobni kadrovi služe političkim strankama. Naravno, ponekad i oni sami omaste brke, ali uglavnom je to jedan dobro organizovani koncept u kome je korupcija postala njegov sastavni dio.

       
No, nije da ništa nije učinjeno na saniranju ili pokušaju saniranja ekonomskih posljedica izazvanih pandemijom... Kako ocjenjujete mjere Vlade Federacije, ali i kantonalnih vlada u FBiH u borbi protiv nastalih ekonomskih šteta?

Počeli smo se šišati, počele su se otvarati radnje, što je znak smirivanja pandemije, a Federalna vlada još uvijek, dok dajem ove odgovore, formalno-pravno nije donijela nijednu mjeru za oporavak ekonomije. „Korona zakon“ još nije objavljen u Službenim novinama, tako da nije stupio na snagu, to zapravo govori o refleksu Vlade FBiH koji je ravan refleksu mrtvog konja.
A drugo, način na koji je ova vlada vidjela, kako kaže, spas ekonomije, ustvari je guranje ekonomije u provaliju. Plaćanje dijela doprinosa kako bi poduprli penzioni fond i zadržali njegovu stabilnost..., to je uredu, ali pokazuje potpuno odsustvo svijesti šta zaista znači realni sektor, koji proizvodi, generiše, plaća, puni budžete, naše plate, projekte, socijalna davanja – sve to zavisi od snage realnog sektora. A Vlada Federacije učinila je sve da ga značajno uguši. Činjenica da je preko 30.000 ljudi potražilo spas na birou, što je više nego u cijeloj Hrvatskoj ili Srbiji, i značajno više nego u manjem bh. entitetu, pokazuje da je ova vlada zapravo isprepadala privrednike koji su spas potražili na biroima, ne vjerujući s pravom vladi Fadila Novalića kojeg više zanima namjenska industrija u kojoj on ima privatni kapital, nego spas privrede FBiH.  

       
E sad, lako je kritikovati... Neki kažu da je dobro što je pala prošla Vlada Kantona Sarajevo, pa da možemo da vidimo kako se u ovoj krizi ova nova, nastala kao rezultat koalicije nazvane „Petak 13“, koprica u vlastitoj nemoći. I da ste tako vi izbjegli odgovornost i kritike koje biste dobili da ste ostali na vlasti... Kako to komentarišete?

Nije se, naravno, lako nositi sa pojavom pandemije koja je iznenadila cijeli svijet. Mi smo zbog toga mjesec dana bili vrlo konstruktivna opozicija, poslali smo na desetine mailova, poslali smo prijedloge zvanično u javnost, predlagali hitne sjednice, zakone... Ali ova vlast se oglušila na sve što joj je opozicija ponudila kao moguće rješenje. Ne bi bilo lako ni nama boriti se sa ovom pandemijom, da smo ostali na vlasti u Kantonu Sarajevo, ali odgovorno tvrdim da bi to bilo drastično drugačije od ovoga što se trenutno u Kantonu dešava.

Šta biste vi kao vlast (u)činili drugačije u ovakvoj situaciji?

Procesi bi bili sigurno mnogo brži i transparentniji, ljudi bi imali priliku komunicirati sa svojom vladom, odluke bi bile transparentne i na vrijeme, ne bi se čekalo da, evo, 6000 ljudi u KS ostane bez posla, i dalje se dnevno od 100 do 150 ljudi prijavljuje na biro... Oni su jednom reagovali javnim pozivom i za firme koje imaju zabranjen rad preuzeli subvencije minimalca. Čini mi se da je oko 1500 firmi na taj način dobilo novac. Ovo je, zapravo, vlada poprilično bez hrabrosti i odlučnosti, vlada koja sluša svoje šefove, a šefovi su se u ovoj krizi prepali i sakrili. I to je dijagnoza ovog stanja.

Vjerovatno bi i koalicija šestorke imala neku štetu, teško da bi svi bili zadovoljni reakcijama koje bismo i mi kao vlast ponudili u ovakvom trenutku, ali opet tvrdim da bi bilo znato drugačije i za građane Sarajeva znatno bolje da je ostala vlada na čelu sa Edinom Fortom.          

Istraživanja javnog mnijenja rađena u Kantonu Sarajevu u posljednje vrijeme pokazuju da je vaša stranka na vodećoj poziciji po popularnosti kod njegovih građana. Čime to objašnjavate?

Tačno je da ankete koje smo pratili u zadnje vrijeme pokazuju vrlo brz i snažan rast Naroda i Pravde. Mi smo stranka nastala u revoltu, kao odgovor na postojeće stanje i mislim da se najhrabrije i najodgovornije borimo protiv postojećeg sistema, što ljudi vide i cijene. Sigurno je da smo stranka o kojoj najviše govore ovi koji su na vlasti, SDA-SBB-DF... Koalicija „Petak 13“ najviše govori o Narodu i Pravdi i time potvrđuje da smo njihova noćna mora i njihov najveći strah, i ne samo u Kantonu Sarajevo.
Mislim da su nam ljudi povjerovali najviše zbog naše principijelnosti, ono što smo u kampanji  govorili, to smo i radili, vrlo je lako uporediti naša predizborna obećanja sa našim djelima.

Recimo, šta konkretno?

Uveli smo novitete na političku scenu, veliki broj nestranačkih kadrova doveli smo na odgovorne pozicije, odbili smo te lizalice za kojima su potrčali SBB i DF u koaliciju sa SDA, a imali smo bolje ponude nego što su imali oni... Nije nam palo na pamet da dajemo ruku ovakvoj Stranci demokratske akcije, za koju se nadamo da će jednom ozdraviti, iako ja u to sve manje vjerujem. Dakle, naša principijelnost i istrajnost – ne lažemo svoje birače, nismo zapošljavali samo svoje kadrove, iza nas nisu ostali uhljebljeni kadrovi kao nakon vlasti koje silaze – to su sve stvari koje ljudi mogu vidjeti i čini mi se da nas je to najviše pozicioniralo kao stranku kojoj se može vjerovati.
I ne pokazuju to samo ankete, mi smo otvorili preko 40 povjereništava u cijeloj BiH, rastemo značajno, svaki dan nam se ljudi priključuju. Naravno da nam to laska, ali istovremeno rastu i obaveze, i ja se nadam da ćemo se sa njima moći nositi na adekvatan način.        

Šta je zapravo stranka Narod i pravda? Šta su vaši programski ciljevi zbog kojih vam sada veliki broj građana poklanja svoje povjerenje?

Možda naše ime najviše govori šta smo mi. Narod i Pravda je alat za popravljanje stanja u društvu i pokazuje da stranka nije važnija ni od jednog pojedinca i/ili građanina BiH. Dok god bude služila svome narodu, mi ćemo je propagirati kao takvu. Ako bi nekad postala svrha sama sebi, mi ćemo je sigurno ugasiti. U našem programu piše da je to stranka koja će narodu vratiti prava koja su stranke uzurpirale, jer vi danas svoje osnovne ljudske potrebe možete ostvariti samo ako ste član neke vladajuće političke partije. Ja ovdje najviše govorim o SDA jer ona, naravno, ima najveću odgovornost. Stranke su uništavale institucije kako bi vam pomoć, podršku i zaštitu mogle pružiti samo kroz stranke. Dakle, to je najdominantniji partokratni sistem koji sam ikad sreo na prostoru jedne evropske civilizacije. Narod i Pravda radi sve suprotno tome i puno odgovornosti imamo prema ljudima koji su nas birali.

 
Ipak, u javnosti se ova stranka nekako previše veže za Vaše ime... Ko su, osim vas, istaknutiji članovi Naroda i Pravde?

Ja jesam naeksponiraniji član Naroda i Pravde, trenutno sam njen predsjednik, ali ova stranka je prepuna onih ljudi za koje smo konstatovali da ih u politici nije bilo. Politika je tjerala hrabre, poštene i časne ljude iz takvog ambijenta, jer su se tražili podobni i poslušni, oni koji će slijepo slijediti predsjednike stranaka.
Naši najviđeniji i najaktivniji kadrovi su naš politički direktor Kemal Ademović, tu je naš kantonalni predsjednik Okerić, zastupnici u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH Muzur i Akšamija, Bahrija Sarić iz Tuzle koji nam je jedno svježe pojačanje, ljudi u kantonalnoj skupštini - Danijela Kristić, Arijana Memić, Vedran Jakupović, Amel Mekic, gradski i opštinski vijećnici kojih je sve više u svim dijelovima BiH. Jedna cijela ekipa zastupnika, ministara u USK, i mnogi drugi... Svako od njih pojedinačno govori o kakvim se kadrovima i ljudima radi i zaista mogu reći da smo ponosni na sve što su u ovom kratkom periodu uradili kao kadrovi Naroda i Pravde.

    
Kako sada stvari stoje, na izbore idete uz dogovor sa Našom strankom, SDP-om i NBL-om. Iako imate različite programe, na okupu vas drži borba protiv SDA. I šta još?

Iduće sedmice bismo trebali precizirati detalje oko zajedničkog nastupa u Kantonu Sarajevo na lokalnim izborima i vjerovatno u još nekim opštinama u Federaciji... Dakle, idemo zajedno na lokalne izbore, u smislu zajedničkih kandidata za načelnike, a svi ćemo, naravno, imati i svoje liste. Ali moram reći, ne borimo se mi protiv SDA, mi se borimo protiv onog što SDA radi. Najbolje je to, i slikovito, objasnio Asim Sarajlić koji u devet minuta svog malog obraćanja naciji zapravo demaskira sve što se trenutno u SDA dešava. Naša borba protiv toga što se u ovoj stranci dešava trebala bi joj pomoći da skine sa sebe balast ovih korumpiranih kadrova, koji su u njenom vrhu. Sigurno bi SDA bila bolja kada bi se vratila svojim izvornim vrijednostima, koje uopšte nisu male. Dakle, nemamo mi problem sa SDA, već sa onim što nam radi SDA.

    
Slobodni mediji i poneki intelektualac pišu i govore da mi u BiH živimo u nekoj vrsti poludiktature, bazirane na vlasti koja traje blizu 30 godina i koja svoj moć crpi iz podjela nastalih 90-tih i ratnih rana. Da li je to tako i ako jeste, kako to mijenjati?

Potpuno je tačno da se ovdje vlada politikom strahova, da vladajuće elite u predizbornim tenzijama ubiru poene i nazivaju sebe zaštitinicima naroda na ovim prostorima. Ja o tome šta se dešava mogu govoriti kao Bošnjak i iz više uglova mogu odgovorno tvrditi da oni koji sebe zovu zaštitnicima Bošnjaka, trenutno su njihovi najveći neprijatelji. Kreirali su ambijent u kojem je korupcija sastavni dio naših života, u kojem kompetencija ne znači ništa, nego znači stranačka odanost lokalnom lideru. Kreiraju društvo koje sigurno juri u propast i kao takvi ne mogu se zvati zaštitnicima svoga naroda... Ono što sada rade štiteći sebe i svoje prve saradnike, a uništavajući sve one koje nisu slijepi poslušnici, veliki je zločin prema svome narodu. Mislim da je napokon došlo vrijeme da se te stvari mijenjaju i da se na sceni pojavljuju ljudi koji su pravi zaštitnici prije svega multietničke Bosne i Hercegovine, jedne uređene građanske države u kojoj i taj etnički koncept može komotno da živi.     
 
 

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)