Preuzeto sa bloga upoznajtesvijetokonas.com

Sa stajališta turističke privlačnosti svjetska mora i primorje su i dalje najprivlačniji turistički resursi. Najznačajnije civilizacije svijeta su nastajale uz svjetska mora i ona su najbogatija tragovima starih svjetskih civilizacija. U turističkom smislu hidrografski resursi Bosne i Hercegovine su uz relativno malu obalu mora (24,7 km obalne linije), rijeke, jezera, termalne i mineralne vode, podzemne vode, ali i vodopadi, brzaci, kanjoni… Voda je ta koja stvara osnovne pretpostavke za razvoj turizma. Otvoreni ili zatvoreni bazen, malo jezero… su preduvjeti za stvaranje stacionarnog turizma.

Grčki filozof Platon je zabilježio oko 350. godina p.n.e.:

"Od svega što je vrtovima neophodno voda je najvažnija stvar, ali se i najlakše može zagaditi. Jer ni zemlja, ni sunce, ni vjetrovi koji zajedno sa vodom hrane sve što je niklo iz zemlje ne mogu se zagaditi, ne mogu se odvesti na drugo mjesto niti ukrasti, dok je priroda vode takva da je sve to moguće. Zato je potreban zakon da bi je zaštitio. Neka taj zakon glasi ovako: ako neko namjerno upropašćuje vodu, bilo izvorsku, bilo pohranjenu, zagađivanjem, odvođenjem jarkom ili krađom, neka oštećeni podnese tužbu gradskim nadzornicima navodeći pismeno visinu štete. Kome bude dokazano da je zagadio vodu mora platiti odštetu, a uz to očistiti izvore i rezervoare, tačno prema propisima i u skladu sa zakonom o čišćenju vode" (Platon, Zakoni, knjiga VII).

Za razliku od ostalih nacionalnih država u Evropi, nadležnosti za upravljanja vodama u Bosni i Hercegovini su na nivoima entiteta i Distrikta Brčko. Vodeći dokument usvojen (2003.) od strane oba entiteta i Distrikta Brčko je Nacionalni plan za okoliš – NEAP. Kao predstavnik jedine NVO (NVO Wigwam) koja je učestvovala u izradi navedenog plana poznati su mi problemi, pritisci i potrebe uspostave ravnoteže između brige o okolišu i razvoja privrede.

Osnovni općepoznati problemi u distribuciji vode za piće u gradovima su: ekološki i vodovodni incidenti; nedovoljna zaštićenost vodozaštitnih zona; veliki gubici vode u distribuciji; nedovoljan monitoring zdravstvene ispravnosti vode…

Bosna i Hercegovina je ipak još uvijek jedna od rijetkih zemalja u Evropi u kojoj oko 50% stanovništva pije veoma kvalitetnu vodu za piće u distribuciji.

Potrebno je znati da je Konsultantski tim Evropske komisije, na čelu sa ambasadorom Michael Humphreysom u skladu sa direktivama Evropske unije o vodama (WFD) napravio nacrt Zakona o vodama Bosne i Hercegovine (2005), sa namjerom očuvanja evropskih voda do 2015. godine. Treba li napominjati da je Zakon ostao samo u fazi nacrta.

Istovremeno (2005.) Vijeće franjevačkih zajednica (VFZ) je uputilo otvoreno pismo Parlamentu i Vijeću ministara BiH i Saboru R Hrvatske, pozivajući ih na donošenje moratorija na dodjelu koncesija za korištenje voda, zbog jasnog nedostatka vizije gospodarenja vodama. «Zbog bogatstva vodom, Bosna i Hercegovina je zacijelo poželjan plijen «modernim imperijalistima», a zbog trenutno teške ekonomske situacije, ovo prirodno blago BiH pokazuje se kao lak plijen» – navodi se u otvorenom pismu VFZ.

Grupa zabrinutih građana na davnom obilasku klizišta kod HE Bogatić u Trnovu i gole sječe na Treskavici

Zbog enormne sječe šume u Bosni i Hercegovini unazad tri decenije nestaju vode. Seljaci kažu – bježi voda. Zahvaljujući aktivnošću pojedinaca i rijetkih NVO-a saznajemo (2020.) za epsku sječu šuma graba, hrasta i bukve na planini Kozari, a ekolog i umjetnik fotografije Dino Kasalo nas upozorava da već za prvomajske praznike (2020.) u rijeci Rakitnici u gornjem toku nema vode. Za alarmantno stanje u delti Neretve zbog osoljavanja tla kao i nestanak vode za piće u mnogim drugim dijelovima BiH znaju samo uski krugovi iz vodoprivreda FBiH i RS.

U knjizi Turizam – interes Bosne i Hercegovine (Rabic, 2006.) sam prenio dio teksta pod naslovom Privatizacija gradskih voda, objavljenom (2005.) u Le Monde diplomatique: „Oko 1,4 milijarde ljudi na svijetu nema pristupa pitkoj vodi, dok je drugi rasipaju. Intenzivna poljoprivreda uzrokovala je nekontroliranu potrošnju vode i zagađenja bez presedana. Umjesto da promiču novi način života, vlade bogatih zemalja upuštaju se u faraonske projekte, kao što je premještanje vode golemih razmjera”.

Kanjon rijeke Rakitnice. Posljednja zona divljine u Evropi

U ranim 80-tim predsjednik Suez-Lyonnisea Jerome Monod zbližio se sa predsjednikom Svjetske banke Jamesom Wolfensohnom. Za nekoliko godina stvorena je moćna mreža međunarodnog uticaja za promidžbu francuskog načina upravljanja vodom pod okriljem javnog i privatnog sektora. Nastala je deviza da samo partnerstvo javnog i privatnog sektora može spasiti planetu.

Među četiri lidera u sektoru vode tri su francuska. Veolia, bivša Vivendi, jedna od nasljednica Generale des Eaux, osnovane 1853., Ondeo, podružnica tvrtke Suez-Lyonnaise, osnovane 1880., i «mala» Saur, vlasništvo grupe Bouyaues do 2004. Za manje od 20 godina te tvrtke su zauzele prva mjesta u svijetu.

Ondeo je broj jedan u opskrbi stanovništva vodom (120 miliona u svijetu). Veolija ima 110 miliona potrošača i zauzima drugo mjesto i snabdijeva oko 26 miliona Francuza. Godišnji prihod te firme je oko 11 milijardi eura, što predstavlja 30% prihoda kuće Veolija Environnement, koja ima 309.000 zaposlenih raspoređenih u 80 zemalja na svijetu (u Kini 2.800, u Australiji 4.000, u Njemačkoj 14.000, u velikoj Britaniji 13.000, u Češkoj 12.000, u Švedskoj 9.000…).

Saur snabdijeva  vodom oko 29 miliona stanovnika (6 miliona u Francuskoj). Tri sestre kontroliraju oko 40% svjetskog tržišta vodom i jedini pravi rival je njemačka firma PWE i njena britanska podružnica Thames Water, koja je preuzela američkog nacionalnog lidera Water Works. Trenutni monopol remeti samo pojava flaširanih voda, koja doživljava procvat.

Međutim, „zlatno doba“ nije pri kraju, zahvaljujući zemljama istočne Evrope, koje su pravi „Eldorado“ za oligarhijske i autokratske firme. U njima postoji infrastruktura, iako je nužna obnova. Korisnika vode je oko 100 miliona, koji će za 15-20 godina dostići evropsku razinu životnog standarda. Za sagovornike oligarhi imaju većinom bivše aparatčike i korumpirane političare. Pred nama je niz vrlo uspješnih godina – kaže visoko pozicionirani djelatnik Veolije“.

Eksplozija bogatstva velikih kompanija je nastala nakon preuzimanja sektora javnih usluga, voda, drenaža, energetike, grijanja, otpada, prijevoza, obnove, zdravstvene zaštite, parkiranja, posebnih usluga, mobilne telefonije… „Rezultati po korisnike su katastrofalni. Za pet godina po preuzimanju distribucije vode, cijena vode je porasla za 500% i u 2003. godini, je odnosila 10% kućnog budžeta“  – navodi  Le Monde diplomatique.

Franjevac fra Bože Vuleta je (2015.) je prema knjizi Žeđ na izvoru, ponovo problematizirao privatizaciju voda principom javnog i privatnog partnerstva u izlaganju Ljubav prema Sestri vodi i ljudsko pravo na vodu u kojem navodi da je u međuvremenu došlo do još veće koncentracije privatnog vlasništva nad vodom u kojem dvije korporacije upravljaju preko svojih podružnica sa preko dvije trećine pitke vode u distribuciji na svijetu.

Rijeka Dabar kraj Sanskog Mosta je od izvora do ušća (4,5 km) pitka

Naša budućnost zavisi od odluka koje donosimo danas – zaključuje fra Bože, i predlaže princip javno-javnog partnerstva u kojem jedinice lokalne samouprave, gradovi i javni distributeri međusobnom suradnjom mogu unapređivati javne vodoopskrbne sustave i reducirati cijene ostavljajući nadzor jedinicama lokalne samouprave.

To može da postigne svaka prosječna vlada na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini, ako nije posvećena samo ubiranju poreza i korupciji.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIJN/ad)