Piše: Jasmin DURAKOVIĆ

U svome prvom romanu pisanom na francuskom jeziku „Polaganost“ slavni pisac Milan Kundera daje jedno savršeno objašnjenje moći novinara i medija u današnjem svijetu. Kaže, svi ljudi imaju pravo na sumnju, ali novinari uvijek imaju pravo i da pitaju i da dovode sve u sumnju. Zato su oni nova i paralelna svjetska sila.

Danas, kada se slavi Svjetski dan slobode medija, ova misao je aktuelnija. U svijetu koji je odavno izgubio kompas i kada smo, pod strahom od virusa koji je zaustavio planetu Zemlju i život na njoj, na ivici prelaska crvene crte ka svijetu u kojem će političke elite uz pomoć globalnih ekonomskih centara moći krenuti u skrivenu cenzuru koju čovječanstvo dosad nije vidjelo, sačuvati pravo novinara i medija da sve pitaju i dovode u sumnju – važnije je nego ikad. 

Filozofi i sociolozi upozoravaju na ove procese već duže vrijeme, a „nepoznati virus“ možda je upravo taj (pripremani) okidač za početak ove dugo spremane operacije.
Kad se ovo sa globalnog nivoa spusti na ovaj naš, balkanski i bosanski, onda još jasnije vidimo kako to funkcionira kao neka vrsta „probnog balona“ u rukama ovdašnjih vlastodržaca.  Tako su ovih dana ovdašnji političari kritikovali medije, napadali ih, čak javno prijetili istragama protiv onih koji pišu o stvarima o kojima „ne bi trebali da pišu“.  Batine još niko nije dobio, ali ne znači da neće.

Sve se odvija pod plaštom vanredne situacije i njihove „brige za narod i građane“.  Usput, se odvijaju slučajevi pljačke državnih i naših para, gdje se uz globalnu mantru o „borbi protiv virusa“ aktiviraju i one koje slušamo već više od 20 godina. Zato po tom ovdašnjem bosanskom sistemu vrijednosti stratešku medicinsku opremu može nabavljati malinar i TV voditelj lahkih sadržaja kojeg štite stranka i kvazi patriotski i kvazinacionalni strateški interesi, poput vjere, pozivanja na žrtve prošlog rata i nepovjerenje u instucije zdravstvenog sistema, jer, „pobogu“, tamo nisu svi ljudi „oni naši“, oni iz naše stranke, naše nacije i naše vjere. Svaki vlastodržac mora imati svog vječnog neprijatelja, nebitno je on stvaran ili izmišljen. I neprijatelj je i svaki „onaj naš novinar“ što ukazuje naše greške, korupciju i kriminal.

Taj model je ovdje doveden do savršenstva, samo ga ponekad kvare upravo novinari. Posljednjih mjeseci upravo su ovdašnji novinari raskrinkali nekoliko velikih koruptivnih afera, primjere političkog nepotizma u vladanju ovom krizom ili, najblaže rečeno, užasne primjere nekompetencije i neodgovornosti glavnih aktera u vanrednoj situaciji izavanoj zarazom virusa za kojeg trenutno nema lijeka.

Novinari su ovih nekoliko bitaka dobili, ali ne trebaju da zbog toga likuju. Njihovi neprijatelji, a ima ih puno i vrlo su moćni, neće im ovo halaliti. Uradit će sve da ih - kao što su to i dosad radili - unište. Oni danas uništavaju novinare ekonomskim pritiskom i slobodni mediji u BiH su pred svojim nestankom. Nemojte misliti da je slučajna činjenica da u odlukama niti jedne vlade u BiH nema predviđene, iako je i to industrijau kojoj ljudi rade i time hrane svoje porodice, niti jedne mjere za pomoć medijima i novinarima. Cilj je uništiti medije ili napraviti od njih promotivne agencije koje će od vlastodržaca dobivati, za vjernost i medijsku tišinu, mrvice za „socijalni hljeb i poneko piva iz granapa“.

Uništavanje medija je plan ovdašnjih političkih elita i kada ovih dana šalju čestitike, nemojte im ništa vjerovati. Kriza izazvana virusom i globalni svjetski trendovi, u kojima se mediji stavljaju pod skrivenu autoritarnu kontrolu, idu na ruku. Oni će to u narednom periodu obilato i sve više koristiti. U to budite sigurni.

Ali, eto, novinarima još uvijek ostaje pravo da uvijek i od svakog traže odgovor i sve dovode u sumnju. I to iznose pred svoju publiku. I koliko god to političare boljelo.  Oni razumiju samo takav jezik. Zato neka se borba nastavi.

Sretan Svjetski dan slobode medija i novinara koji imaju pravo sve i svakoga da pitaju. 

(DEPO Portal/ak)