Navršilo se pedeset i kusur godina od likividacije Vjekoslava Maksa Luburića. Ustaškog zlikovca u španskom je brlogu čekićem momački namirio UDBA-in agent Ilija Stanić. Odbjeglog upravnika jasenovačkog koncentracionog logora naknadno su zakopali u uniformi kvislinško-nacistističkog režima. Njegov posljednji zapovjedni zločin bilo je vješanje 55 sarajevskih antifašista krajem marta 1945. godine. Uglavnom, čiča-miča, gotova priča. Luburić je prošao taman kako je zaslužio - svirepi ubica svirepo je likvidiran. 

Nekunoć sam premijerno gledao „Dnevnik Diane Budisavljević“ autorice Dane Budisavljević, Potresna je to priča o herojskim nastojanjima rođene Austrijanke Diane Obexner, supruge zagrebačkog liječnika Julija Budisavljevića, da uz asistenciju nekoliko oficira Werhmahta za nevrijeme Drugog svjetskog rata spašava gole živote nedužne djece srpske nacionalnosti od ustaškog terora. Crno-bijeli filmski dokument dramatiziran je do fizičkog bola, neovisno da li gledamo autentične video zapise osakaćene djece ili užasavajuća svjedočenja preživjelih žrtava. U tom smislu, „Dnevnik Diane Budisavljević“ ljekoviti je doprinos dodatnom utvrđivanju zločinačkog karaktera takozvane „Nezavisne Države Hrvatske“. 

DNEVNIK DIANE BUDISAVLJEVIĆ (trailer, HR) from Hulahop on Vimeo.

Ipak, priznati se treba kako režija Dane Budisavljavić na pojedinim mjestima nepotrebno kuburi sa autocenzurom, koja je po svemu sudeći povezana sa višedecenijskim pokušajima revizionizma zločinačkih radova NDH-a. Uz notorne filoustaše strateški pozicionirane širom Lijepe naše, „humanizirajuće“ stavove prema nacističkoj tvorevini Ante Pavelića nerijetko ispaljuju utjecajne glavešine stožerne Hrvatske demokratske zajednice, kao i moćni dvoličnjaci iz vrha tamošnje Katoličke crkve. Anticivilizacijske verbalne stupidarije dojučerašnje predsjednice Republike Hrvatske suvišno je ovdje spominjati...

Bez (zlo)namjere za cjepidlačenjem, Pavelić je na velikom platnu „Dnevnika Diane Budisavljević“ nabrzinu i ispod radara prikazan kao prijeratni kriminalac željan vlasti, a ne genocidni manijak, čijim se zlodjelima naslađivao i njegov ideološki uzor, Adolf Hitler, lično i personalno. Osim toga, filmski karakter poglavnikovog duhovnog gurua dosljedno je preuzet sa opskurnih nacionalističkih portala, koji falsifikatorski Alojziju Stepincu podmeću navodni humanizam te neutemeljenu neinformiranost iz povijesne građe ustaških zločina. Nažalost, niti nadležni arhitekta pokolja, dakle, pobješnjeli Max Luburić, nije hrđavo prošao. Po zasluzi je dobio skoro neprimjetnih desetak sekundi filma na račun stotinjak hiljada ma(k)sakriranih civila.  

Unatoč nesretnim autorskim propustima (koji su, kako rekosmo, najvjerovatnije nesvjesna posljedica ustaljenog revizionističkog narativa unutar cjelokupnog hrvatskog društva) „Dnevnik Diane Budisavljević“ ljekovita je terapija za "ograisale". To je naprosto film koji pomaže da postanemo bolji ljudi.  

Inače, Budisavljevići su Srbi iz Like. Rodbinski su konektovani sa Teslama. Najpoznatiji predstavnici dotičnih familija jesu izvjesni Nikola i drugarica Jovanka.  Tako barem tvrdi Google...

(DEPO Portal/ak)