Izvor: Deutsche Welle

Piše: Marco Muller

„Super, mogu da radim od kuće" – obično je prva misao kada dođe do te mjere. Ona zaista donosi određene prednosti. Prvo, može duže da se spava. Mnogi imaju dug put do radnog mjesta, a neki provode i sate u prepunim tramvajima, vozovima, autobusima. To u kućnoj verziji rada otpada. Dakle, ujutro duže spavamo, a popodne smo ranije kod kuće (jer smo tu već i bili).

Drugo, nema više zahtjevnog dotjerivanja. Za koga da se sređujemo? Obučemo trenerku i to je sve. Pranje zuba, tuširanje? Sve to sada može da se obavi i u pauzama, bilo kada.

Treće: nema šefice koja je kontrolor u duši; nema kolega koje nas nerviraju. Kod kuće možemo da radimo na miru i onako kako hoćemo.

Četvrto: usput možemo da obavljamo razne stvari. Da u nekom trenutku pozovemo baku telefonom. Zašto da ne? U velikoj kancelariji to nije baš poželjno. Ali kod kuće? Nema problema! Isto je i sa raspremanjem ili usisavanjem poda.

Peto, a to je možda i najvažnije: kod kuće smo kada dođe kurir sa paketom.

Moja kuća je moja kancelarija

Lijepo je i to što za rad od kuće nije potrebno mnogo više od računara priključenog na internet i telefona. I nastavnici mogu da drže nastavu putem videa i da četuju sa svojim đacima. Fitnes-treneri imaju video-sesije, a njihovi polaznici u svojim domovima gledaju u ekrane i ponavljaju pokrete.

Čak i Državni balet iz Berlina vježba tako što je svako na kućnu adresu dobio tri kvadratna metra plesnog podijuma. Svakog jutra instruktor Janik Sempej putem 'live streama' drži treninge, a plesačice i plesači u malim kućnim plesnim dvoranama izvode njegove pokrete.

Čista sreća?

No, rad kod kuće ima i mane. Autor ovog teksta je već prvog dana shvatio da ga ometaju tri faktora kuhinja, balkon i – stanodavac.

Kuhinja: još tokom prijepodneva, autor je jeo čips. Kućna kancelarija goji! Jede se više jer je jelo pri ruci, kretanja je manje jer stan više ne mora da se napušta.

Balkon: on pruža lijepu sliku, koja se u pravoj kancelariji ne vidi. Posebno na 22 stepena, po lijepom vremenu, teško nam pada da sjedimo za stolom i radimo dok nas osunčan balkon privlači.

Vlasnik stana: autor zna da se stan pored njega renovira. Kada je u kancelariji, on to ne čuje. Ali u kućnoj kancelariji mu je teško da se koncentriše dok se kod susjeda razbijaju stare pločice na zidovima ili se štemuju ležišta za kablove.

Porodica ili usamljenost?

Kada sam nedavno, ne bez bojazni od korone, upitao jednog kolegu da li je možda promukao zbog virusa, on mi je odgovorio da je promukao zato što kod kuće, gdje je stalno sa troje djece, mora mnogo da viče.

Tja, onaj ko radi kod kuće brzo primijeti koliko radno vrijeme može da bude dugo. „Kada si već kod kuće, taman možeš da pripaziš na djecu, a ja odoh u kupovinu." A niko ranije nije primjećivao ni da papagaj toliko često ponavlja rečenicu „Dragi Niki". Sve to ide na živce.

A oni koji kod kuće nemaju porodicu ni kućnog ljubimca, imaju suprotan problem. Prijeti im samoća. „U kućnom birou, ljudi imaju više vremena za razmišljanje o koječemu i manje se kreću", kaže psihologinja Ruth Stock-Homburg.

Ona upravo radi na studiji koja pokazuje da se u kućnom birou često javljaju dosada, mogućnosti učenja opadaju, a javlja se i kriza smisla. Posljedice mogu biti strah i depresija. A kardiovaskularni i imuni sistem – slabe.

Mijenjam „kućni ofis" za hotelsku sobu

Sve više ljudi sada umjesto kod kuće radi – u hotelskim sobama. Na primjer, hotel „Četiri godišnja doba" u Štranbergu reklamira svoj „ofis paket" za sve „kojima u sopstvena četiri zida nedostaju mir i prostor".

Tamo se za 50 eura na dan može dobiti radna soba sa besplatnim korištenjem automata za kafu. Nije dozvoljeno samo – noćenje.

Trenutno se diskutuje o tome hoće li korona-kriza značiti i definitivni proboj „kućnog ofisa". Može biti da hoće. Ali može biti da će mnogi shvatiti i da osam sati dnevno provedenih van sopstvena četiri zida mogu biti i neka vrsta odmora. Odmora od događaja u kući.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)