Borba protiv pandemije bolesti COVID-19 zahtijeva mnogo strpljivog rada i još više medicinske stručnosti, a bitku koju ljekari širom svijeta vode protiv virusa koji je "zaustavio čovječanstvo" teška je i nepravedna. Ovo drugo najviše jer je pandemija, kako se mnogim laicima doima, došla iznenada i nenajavljeno zatječući medicinske radnike u njihovim svakodnevnim rutinama. Odgovorili spremno, nastojeći pomoći i zaštititi svakog pojedinca, svjesni da su u bici protiv "nevidljivog neprijatelja" upravo oni najviše izloženi riziku.
Doktor Asim Tarabar, Zeničanin, profesor je na jednom od najprestižnijih univerziteta na svijetu, američkom Yaleu, i ljekar u praksi u bolnici Yale u New Havenu, čovjek na "na prvoj liniji fronta" u borbi protiv epidemije.
Tarabar u razgovoru za Al Jazeeru, između ostalog, daje i opis američkog zdravstvenog sistema, za koji kaže da "sistem koji je dizajniran da ostvari maksimalan profit ne može dopustiti da ima višak soba i zdravstvenih radnika, inače propada u konkurenciji sa drugim, boljim, efikasnijim sistemima".
Danas se u cijelom svijetu dosta govori o tome da bi zbog širenja pandemije bolesti COVID-19 moglo doći do urušavanja zdravstvenih sistema. Kako je moguće da SAD ima toliko malo bolničkih kapaciteta kojima se može boriti protiv pandemije?
– U zdravstvenom sistemu gdje je finansijska dobit jedan od prioriteta svaki bolnički krevet i soba trebaju biti iskorišteni u potpunosti. To važi i za zdravstvene radnike koji rade u bolnicama. Terapeutske intervencije poput srčanih intervencija, hirurških operacija ili tretmana raka donose mnogo više profita privatnim organizacijama (farmaceutskim kompanijama, bolnicama, zdravstvenim osiguravajućim društvima, zdravstvenim radnicima) nego mjere javne zaštite, kao, naprimjer, prestanak pušenja, zdrava ishrana, održavanje optimalne težine, fizička aktivnost ili održavanje osnovne higijene / pranje ruku.
Sistem koji je dizajniran da ostvari maksimalan profit ne može dopustiti da ima višak soba i zdravstvenih radnika, inače propada u konkurenciji sa drugim, boljim, efikasnijim sistemima. To je vjerovatno jedno od objašnjenja zašto je toliko malo bolničkih soba na raspolaganju u početku epidemije. Bitno je prepoznati da su mnoge američke bolnice bile u stanju isprazniti više od polovine svojih kapaciteta u rekordnom roku (sve operacije, procedure, pregledi koji nisu hitni odgođeni su), što je rezultiralo i ogromnim finansijskim gubitkom. Vjeruje se da će američka država finansijski potpomoći zdravstvene ustanove koje su dovedene u kritično stanje zbog epidemije.
Kad govorimo o tri američke savezne države New Yorku, New Jerseyju i Connecticutu, postavlja se pitanje kako se epidemija mogla proširiti, faktički, najrazvijenijim dijelom američke istočne obale i SAD-a uopće?
– Navedene države istovremeno su i centri avionskog i komercijalnog saobraćaja s velikom gustoćom naseljenosti, tako da to nije baš ni iznenađujuće. Prvi slučajevi najvjerovatnije su stigli iz Evrope, a ne iz Kine, što se vjerovalo na početku, tako da pravi početak epidemije nije prepoznat na vrijeme.
Koji je najbolji način da se bori protiv pandemije u vrijeme kada mnogi kompetentni stručnjaci tvrde da do lijeka ili vakcine farmakologija neće doći za 12 do 18 mjeseci?
– Po nekim podacima, čak do 50 posto pacijenata nema simptoma, tako da je najbolje da pretpostavimo da svako od nas ima taj virus i da ga možemo prenijeti na drugu osobu. Naši životi drastično će se promijeniti ako želimo kontrolisati ovu bolest. Ljudske navike, kao što su odlasci na utakmice, koncerte, korištenje javnog prevoza, posjete starijim roditeljima i rodbini, morat će se promijeniti. Naša lična higijena pranja ruke i nošenja maski u bliskim kontaktima postat će svakodnevnica. Ja sam se čudio u prošlosti kada sam posmatrao ljude iz Azije koji su preživjeli prijašnje epidemije (SARS, MERS itd.) kako putuju s maskama. Ja idem u prodavnicu s maskom danas i perem ruke najmanje 20 puta dnevno. I koristim antiseptike za kožu i na poslu i kod kuće.
Ostatak intervjua pročitajte OVDJE.
(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)