www.nap.ba

U pregovorima o prihvatu kredita od MMF-a, međunarodna zajednica je ponovo, na konkretnom i važnom primjeru, pokazala potpuno nesnalaženje u BiH i u vezi s BiH.

Zapravo je demonstrirala ta nesretna i NESPRETNA zajednica - a to traje već četvrt vijeka - kako nije voljna da djeluje konstruktivno u BiH, u smislu da neutralizira njene "kočničarske mehanizme" kako bi ona kao FUNKCONALNA DRŽAVA najzad krenula naprijed.

Nama ostaje da se pitamo da li to međunarodna zajednica radi svjesno, u namjeri da u BiH ostane status quo, ili je birokratiziranost te zajednice tako velika da uopće nije u stanju gledati i djelovati vizonarski... Možda je u pitanju licemjerje, što jest često lice politike. 

Najprije su dopustili višestruku agresiju na BiH, potom su zamrznuli stanje rata - u stanju zamrznutog rata je i danas BiH, a to je najgore što joj se moglo dogoditi. Pohod oslobodilačkih snaga zaustavili su pred samom Banja Lukom prijetnjom NATO udarima. Onda nam 25 godina govore kako smo nefunkcionalna država, kako paraliziramo državne institucije i vlastitu perspektivu, te da – ovo je poenta – moramo naći unutarnja rješenja koja će pokrenuti DRŽAVU naprijed, dakle i njene narode. 

Onda nas - kao zadnji licemjeri, ili birokratski zatupljeni umovi - vraćaju u etnonacionalne kolizije i konflikte koje upravo ONI afirmiraju na najvišem mogućem nivou. Radi se o tome da svojim odnosom prema rješavanju aktualnog spora oko prihvata kredita od MMF upravo predstavnici međunarodne zajednice ignoriraju sve državne organe/institucije i traže rješenje - pa ga i pronalaze - dogovorom/pritiskom na tri etnopartijska lidera.

Dakle, međunarodna zajednica – ko zna po koji put – i sada je ignorirala Vijeće ministara i Predsjedništvo BiH, kao najviše institucije DRŽAVE i negdje su, izvaninstitucionalno (lideri su navikli da to rade po krčmama!) postigli dogovor s njima, umjesto da baš u ovome i u sličnim slučajevima svom snagom afirmiraju INSTITUCIJE DRŽAVE. 

Ovakvim postupkom je međunarodna zajednica – to je drugi važan aspekt iste poente – legitimizirala je taj klanovski, etnonacionalni, ili etnomafijaški princip „funkcioniranja“ BiH; deklarativno ga osuđuje (?!), ali ga efektivno i vrlo snažno podržava i afirmira, legitimira ga, i to ne samo u našoj zemlji nego i u krugovima te iste međunarodne zajednice.

"Obični“ građani u BiH, barem u većini, vjerovatno neće ni zapaziti tu "kvaku", bit će sretni što je postignut dogovor o prihvatu novca koji nam je prijeko potreban, i bit će zahvalni međunarodnoj zajednici što je izvršila pritisak na etno-bosove, a u suštini je riječ o legitimiranju, o daljem učvršćivanju političke nastranosti u BiH, o fundiranju njene nefunkcionalnosti upravo snagom i autoritetom međunarodne zajednice.

To je nečasno (prava riječ je zapravo: sramno) i dugoročno gledano – to je politički vrlo štetno.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(Nap.ba/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)