Izvor: euractiv.jutarnji.hr
Piše: Željko Trkanjec
Napomena: Ovaj je tekst objavljen u tiskanom izdanju Globusa od 25. ožujka ove godine
Situacija koju je izazvao virus Covid-19, sad već zloglasni “okrunjeni” (corona), može se jednostavno prispodobiti pojmom cezura. Usjek. Biolozi i medicinari bi tu bili bitno precizniji i otišli u detalje, ali za mene, školovanog klasičnog filologa, ova je kriza upravo to - cezura. Kad se deklamira antički stih treba stati nakon određenog broja stopa, napraviti pauzu da bi se zatim dovršio stih. Pazili su antički autori kad će i gdje biti cezura jer nakon nje je u slušatelja usmene poezije rasla pozornost. Kao danas u kazalištu ili u javnom govoru, ono što neki zovu psihološka pauza da se naglasi nastavak. Koji uvijek donosi nešto novo.
Tako i s pandemijom: imali smo normalan tijek događaja uz određene poremećaje a onda je uslijedio rez - i ništa više nije isto. A još je važnije da mnogo toga nakon ove sadašnje cezure neće više biti isto. I zato nije loše već sada, u jeku krize, početi razmatrati na koji će se sve način naš život promijeniti nakon ove “Covid-19 cezure”.
Cezure u društvenom razvoju nisu ništa novo niti iznenađujuće. Nije riječ o revolucijama nego o, pojednostavljeno, trenutku u kojem dolazi do konflikta između statičnosti i dinamičnosti. Društvo je po svojoj biti sklono statičnosti, trajnom stanju dok je svemir dinamičan, pulsira i traži promjenu. U određenoj mjeri riječ je o entropiji. Iza koje ostaje uvijek ostaje trag na društvu. Promjena kojoj nije bilo sklono. I ne uvijek željena. Primjer bi mogla biti na naftna kriza 1970-ih nakon koje kreće gomilanje zaliha nafte, traže se novi modeli automobila koji manje troše i počinje se razmišljati o traženju alternativnih izvora energije. Duboka je cezura bila kriza 2008. godine čijeg dosega još nismo svjesni. I koja je radikalno promijenila svijet u kojem živimo otvarajući, primjerice prostor jačanju ekstremizma dovodeći u pitanje opstojnost liberalne demokracije.
Covid-19 cezura se od ove dvije navedene razlikuje jer, kako nas uvjeravaju stručnjaci, virus nije nastao kao posljedica ljudskog djelovanja (naftna i financijska jesu). Za neka ćemo druga vremena ostaviti rasprave o tome u kojoj je mjeri ljudsko djelovanje (ne samo u obliku Kineza koji jedu divlje životinje i prodaju njihovo meso na otvorenom) utjecalo na mutaciju virusa. Ili je to jednostavno prirodna zadanost od koje ne možemo pobjeći: kako ćemo iskorijenjivati stare tako će se razvijati nove bolesti jer su i one sastavni dio svijeta i svemira.
Iskustva iz prijašnjih kriza nam mogu biti od pomoći: 2008. je na samom početku počeo napad na “establishment” kao glavnog krivca što je rezultiralo nastankom političkih pokreta koji su željeli srušiti “truli sustav” da bi se uskoro pokazalo da, kad dođu na vlast, nisu je spremni obnašati: Pet Zvjezdica u Italiji, Živi zid u Hrvatskoj. Stoga je dobro pogledati što je u ovih oko mjesec dana već postalo uobičajenom praksom iz čega ćemo pokušati detektirati što bi moglo ostati trajnom posljedicom.
Pri čemu treba imati na umu što je prošlog tjedna o Covid-19 objavio Imperial College u Londonu: “Niti jedna javna zdravstvena intervencija s tako razarajućim učincima na društvo dosad nije tako dugo opstojala. Nejasno je kako će stanovništvo i društvo reagirati”.
Ističu se tako prekid društvene interakcije vidljiv u zatvaranju restauranata, prestanku rukovanja, poruci njemačke kancelarke Angele Merkel: “Sada je trenutak kad držeći razmak od druge osobe pokazujemo da za nju brinemo". Socijalno distanciranje postaje općeprihvaćena praksa. A zatim snažan udarac na ekonomiju vidljiv u prekidu opskrbnih lanaca, putničkog prometa dok masovni turizam tone u potpunu recesiju.
Izgledno je da, kao i u krizi 2008. godine, dio radnih mjesta koja će nestati nikad više neće biti vraćena nego će biti potrebno pronaći nove poslove, zanimanja.
Radno mjesto je ključna spojna točka ova dva procesa u razvoju. I s velikom dozom sigurnosti možemo procijeniti da će doći do ozbiljne promjene u strukturiranju poslovnog procesa pri čemu primarno mislimo na sva ona zanimanja i profesije koje nisu fiksno vezane za proizvodni proces: dakle, službenici za razliku od liječnika. Ova prva skupina je i u Hrvatskoj već doživjela pravi obrat i većina ih radi od kuće. Takav proces teče i u drugim članicama EU, SAD-u (ondje je prije krize četvrtina tih zanimanja već radila od kuće).
Sadašnja situacija donosi prijelomnu promjenu: pokazuje se da je rad od kuće moguć i isplativ. Moody’s je napravio analizu poslovnih sektora koji trpe štete od krize i došao do sljedećih podataka (za SAD): najteže su pogođeni promet i ugostiteljstvo, dok IT, telecomi, mediji i jasno farmaceutika gotovo da ne trpe. Riječ je sektorima u kojima se velik dio posla može obaviti od kuće i sasvim je sigurno da će se u sljedećem razdoblju obavljati od kuće. The Wall Street Journal navodi: “Amerikanci su prekinuli naviku koja traje gotovo stoljeće. Ured više nije ključno mjesto gdje svoj posao obavljaju radnici koji ne sudjeluju izravno u proizvodnji (white collar, s bijelim ovratnikom, misleći na bijele košulje koje ne mogu nositi radnici u proizvodnoj hali koji se zato nazivaju “blue collar”, plavi ovratnici). Stotine tisuća zaposlenika koji su sada raseljeni iz ureda uskoro će zamijetiti da produktivnost, inovativnost i kreativnost nisu vezani uz ured te su i dalje jednako snažni, ako ne i snažniji”.
Ured je na putu da postane zastario kao pisaća mašina. Kad se cijela slika pogleda u svjetlu procesa razvijanja 5G mreže koja kreinra Internet stvari koji će omogućavati nesmetanu komunikaciju s bilo koje točke, tada postaje jasnim da će rad kod kuće postati novo normalno. Kao plastična kartica umjesto gotovog novca ili dugim cijevima naoružan vojnik u zračnoj luci. Kad se tome doda smanjenje troška zakupa uredskog prostora, plaćanja režija, osiguravanja niza pogodnosti na radnom mjestu postaje više nego izgledno da ured kakav danas poznajemo kao posljedica Covida-19 nestaje.
Kao i u svim dosadašnjim cezurama nije riječ o procesu koji je iznenada nastao već o djelovanju krize kao katalizatora. Nema dakle revolucije, riječ je o normalnoj dinamici koja se vanjskim djelovanjem ubrzava. Jer statično društvo nije sklono promjenama, rekli smo. Ako tome dodamo i očekivanja od ubrzanog uključivanja umjetne inteligencije u pojedine poslovne procese, tranzicija će biti još jednostavnija i bezbolnija. I usput će uništavati dobar dio blue collar poslova: besposadni automobili, kamioni, roboti koji dostavljaju hranu i drugu robu na kućni prag ...
Ostatak teksta pronađite ovdje
(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)