Dok se pandemija Covida-19 nastavlja pogoršavati, mnogo se pažnje u SAD-u posvećuje poboljšavanju dostupnosti dijagnostičkih testova. Iako se zna da testiranje učinkovito smanjuje rizik od prenošenja, mnogi stručnjaci počinju povezivati rašireno testiranje sa statistikom koja najviše zabrinjava – preživljavanjem bolesti. Ova veza doima se očiglednom, piše CNN.
Pogledajmo podatke za dvije zemlje s velikim epidemijama. U Južnoj Koreji stopa testiranja bila je prilično visoka (3692 testova na milion ljudi od 8. marta), a smrtnost među zaraženima prilično niska (oko 0,6 posto ili 66 mrtvih prema posljednjih podacima). Nasuprot tome, Italija je testirala oko 826 ljudi na milion stanovnika i njena stopa smrtnosti među osobama s dijagnosticiranom zarazom je oko 10 puta veća, a dosad je više od 1000 ljudi umrlo od bolesti, ističe CNN.
Nadalje, brojne priče o oboljelima u SAD-u pokazuju da liječničke ordinacije i bolničke hitne službe odbijaju testiranje zato što testova nema ili osobe ne zadovoljavaju kriterije za testiranje, što mnoge navodi da komentiraju kako će nas manjkavo testiranje sve pobiti.
Više testiranja spašava živote
Ali treba biti jasno da više testiranja spašava živote tako što sprječava sljedeću infekciju, a ne omogućavajući liječnicima da ranije pronađu pojedinačnog pacijenta. Paradigma „ranog otkrivanja i liječenja“ ima smisla kad protiv bolesti postoji učinkoviti lijek. Dobijete li na vrijeme antibiotik pri sepsi, živjet ćete, budete li predugo čekali, umrijet ćete, ističe CNN.
Koronavirus, međutim, nema specifično liječenje. Sindrom brzog zatajenja pluća, za kojeg se čini da ubija osobe zaražene Covidom, poznato je kliničko stanje. Mnoge infekcije i izloženosti mogu izazvati isti problem, specijalisti intenzivne njege bave se time godinama.
Zašto onda Južna Koreja, uzor testiranja, ima tako malo umrlih, a Italija sa svojim zakašnjelim program testiranja tako mnogo? Je li to zato što više testiranja u skupinu „zaraženih“ uvodi i blage slučajeve, pa se onda time razrjeđuje statistički učinak šačice teško bolesnih?
To je upitno. Zasad je stvar u ogromnim razlikama u zaraženim pacijentima. Uskoro će to biti i zbog preopterećenih bolnica, liječnika i medicinskim sestara. To je vjerovatnoća loša vijest za one koji se nadaju da će SAD, koje trenutačno jako zaostaju u testiranju na koronavirus, nekako izvući iz tog haosa.
Italijanska populacija
Dosta se pisalo, nastavlja CNN, o tome kako se populacija u Italiji dosta razlikuje od većeg dijela svijeta. Prema izvještaju Ujedinjenih naroda iz 2015. godine, 28,6 posto italijanskog stanovništva bilo je starije od 60 godina (samo Japan ima više starije populacije s 33 posto). Južna Koreja ima 18,5 posto populacije starije od 60 godina, pa je prema tom kriteriju 53. na svijetu.
Posljedica ove nejednakosti brzo se pokazuje analizom smrtnih slučajeva od koronavirusa u obje zemlje. U Italiji se 90 posto smrtnih slučajeva odnosi na osobe starije od 70 godina. Nasuprot tome, epidemija u Južnoj Koreji pogodila je bitno mlađe osobe. Samo 20 posto dijagnosticiranih bilo je starije od 60 godina. Najveća skupina zaraženih su 20-godišnjaci, koji čine gotovo 30 posto slučajeva, napominje CNN.
Potom imamo i pitanje spola. Među zaraženima Covidom-19 širom svijeta spolna dioba je oko 50-50, ali postoje spolne razlike u preživljavanju. Prema podacima o izvornoj epidemiji u Kini, ukupna stopa smrtnosti je 4,7 posto kod muškaraca i 2,8 posto kod žena. Razlika je očigledna. To je dobra vijest za Južnu Koreju, gdje žene čine 62 posto zaraženih.
Pušenje je još jedan faktor koji se može jasno povezati sa slabim preživljavanjem. Stope pušenja približno su iste u Italiji (24%) i Južnoj Koreji (27%). Ali spolne razlike među pušačima su vrlo velike. U Italiji puši 28 posto muškaraca i 20 posto žena, dok u Južnoj Koreji puši oko 50 posto muškaraca i manje od 5 posto žena.
Drugim riječima, Južna Koreja ima epidemiju među mlađim ženama koje ne puše, dok je u Italiji bolest ponajviše napala starije i vrlo stare, među kojima je dosta pušača (za Italiju nema podataka o spolnoj podjeli).
Demografske razlike
Ove osnovne demografske razlike objašnjavaju razlike u stopama smrtnosti u dvije teško pogođene zemlje, nastavlja CNN, a pomaže objasniti i zašto Seattle, koji je imao epidemiju u staračkom domu, ima najveću smrtnost od koronavirusa u SAD-u.
Kako bismo razumjeli što se tačno događa, potrebni su nam svakodnevni podaci o zaraženima koji uključuju informacije o dobi i spolu. Izostanak učinkovitog programa testiranja u SAD-u nesvjestan je neuspjeh koji je doveo (i dovodit će ubuduće) do većeg prijenosa Covida-19. Ali važno je shvatiti da je preživljavanje infekcije sasvim drugo pitanje, ono koje traži različite investicije obuku i stručnost.
Optimalni program imat će posebne krevete kako bi se spriječile dekubitalne rane, farmaceute koji razumiju da kod starijih osoba lijekovi djeluju drukčije, te medicinske sestre koje znaju pomoći slabijim osobama. Više testiranja i jače testiranje neće spasiti živote tisuća Amerikanaca koji su već zaraženi, upozorava CNN. Bolja priprema bi mogla.
A s obzirom na velike razlike u epidemijama u Južnoj Koreji i Italiji, vrijeme je za okupljanje stručne skupine specijalista gerijatrije, socijalnih znanstvenika, specijalista za intenzivnu njegu i ostalih kako bi spoznali kako najbolje zaštititi i kad je to neophodno, liječiti koronavirus kod starijih.
(Index.hr, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)