EDIN ZUBČEVIĆ/ KORAK NAZAD DUBLJE U MRAK

Tövbe ya Rabbim: I nije za SDA problem ministar musliman koji pije Chivas iz flaše go do pasa, između dvije džume?!

Front 06.02.20, 22:30h

Tövbe ya Rabbim: I nije za SDA problem ministar musliman koji pije Chivas iz flaše go do pasa, između dvije džume?!
Imala je SDA i prije ministra kulture koji pije, ali nije bio musliman, pa to u sekularnom društvu, kakvo Bosna nadamo se najiskrenije još uvijek jeste, nije problem. Istina, ni taj ministar, iako nije musliman, nije pio Chivas iz flaše go do pasa

 


Izvor: Nomad.ba
Piše: Edin Zubčević 


Tövbe ya Rabbim


Nekad, pred Petak 13., dan koji nekima nije bio sretan, a još uvijek nismo do kraja sigurni ko će na koncu biti nesretan, otišao je prvi u Bošnjaka da obavi umru, pred ozbiljan i važan politički boj koji je trebao uskoro početi.


Kakve namjere SDA na čelu sa B Izetbegovićem ima za budućnost Bosne i Bošnjaka, naslutili smo prilikom formiranja, još uvijek do kraja neformiranog Vijeća ministara, kada je B osobno sa donje police SDA-ovog kadrovskog špajza iz jedne poveće tegle formalina izvadio Biseru Turković, po nepotizmu poznatu birvaktile SDA ministricu vanjskih poslova. U ničim izazvanom novom mandatu već je stigla zaposliti i svog sina u svom ministarstvu kao svog ličnog asistenta. Ova SDA-ova iskusna veteranka u svom prvom javnom istupu nakon imenovanja govorila je malo, ali je stigla u vezi ulaska BiH u NATO reći – referendum! Tu eksplozivnu riječ na svim službenim jezicima Bosne i Hercegovine.


Sa iste police, iz nešto manje tegle s formalinom, izvukao je zastupnik u parlamentu BiH i predsjednik SDA svog starog ahbaba Nedžada “po zakonu” Brankovića. Iznimno snalažljivog Bošnjaka, čija je sposobnost snalaženja takva i tolika da je po zakonu kupio stan od 130 kvadrata za 920 konvertibilnih maraka.


Nakon državnog nivoa, preskačući federalni, krenulo se na Kanton Sarajevo. Počele su ubrzo i spekulacije, polunajave, probni baloni i šta sve ne, uključujući i “nova” imena koja će činiti sastav “nove” vlade. Ali tek nakon kršenja procedura i ustava. Nož u leđa zabijen je staroj vladi još 17. maja, kada je crna trojka donijela odluku o rušenju vlade, a rušenje je počelo prije prvog rođendana. Vlada je mučki i bešćutno umorena prije nego što je i prohodala.


SDA je konačno objavila imena budućih ministara, najavljujući besramno još jedan ekspresni povratak u prošlost, vraćajući nas sve zajedno da još jednom svi skupa prođemo kroz isti mračni tunel kroz koji nas SDA vodi već predugo. Tunel bez svjetla na početku, bez svjetla na kraju. Sama tama i mračna bosanska avlija.


U šarenom SDA društvu javnost je sablaznula pojava Emira H, bivšeg ministra kulture, aktuelnog direktora Kamernog teatra 55, aktuelnog člana Predsjedništva SDA, predratnog reformiste, bivšeg pripadnika HVO-a, aktuelnog muslimana, najboljeg i najuspješnijeg bosanskohercegovačkog, a i šire, glumca, miljenika bračnog para Izetbegović, čovjeka koji pije viski iz flaše go do pasa, odnedavnog lorda i budućeg ministra kulture Kantona Sarajevo.


Nakon nedavno objavljenog video snimka, što je prekrio bosanski i regionalni komad internetskog neba, malo ko je očekivao, nakon svega viđenog u tom filmu i još jedne sjajne uloge koju je Emir H odigrao, da će ostati kandidat za ministra kulture Kantona Sarajevo, ispred najveće stranke u Bošnjaka muslimana. Najznačajniji dramaturški trenutak videa – u kadru, krupno, pojavljuje se flaša viskija, 12 godina starog Chivasa, a u drugom planu glavni junak, cupka u mjestu, go do pasa, zgužvan i razguljen k’o mačka. Ugledavši bocu i u njoj zatočeno ćilibarsko svjetlo, ozaren poput majke kad ugleda dijete, žureći u susret, pružajući ruke, skraćujuću put prema tamnom zlatu vatrene vode. Prihvatio je bocu Chivasa kao majka dijete, i onako go do pasa iz flaše potegao, muški, kako samo potegnuti može neko ko se već dobro napotezao. Beskrajno talentovan pred kamerama uspio je u ritmu muzike proturiti flašu Chivasa samom sebi kroz noge, vještinom pijanog kozaka, zabijajući pri tome jedan od najimpresivnijh autogolova, još od kako je skupštinski papak uslikan. Ali to, bjelodano, nikome ne predstavlja nikakav problem, a najmanje politički.

 

 

SDA-u nije problem što će Sarajevo dobiti ministra kulture koji pije Chivas iz flaše go do pasa. Ipak, čini mi se da je malo problem što dobijamo ministra muslimana koji pije Chivas iz flaše go do pasa, uz podršku i pratnju šejtanske muzike. Nije to snimak koji je nastao davno, već nedavno. Imala je SDA i prije ministra kulture koji pije, ali nije bio musliman, pa to u sekularnom društvu, kakvo Bosna nadamo se najiskrenije još uvijek jeste, nije problem. Istina, ni taj ministar, iako nije musliman, nije pio Chivas iz flaše go do pasa, a pogotovo to nije radio između dvije džume, jer kao nemusliman ne ide na džume, za razliku od muslimana Emira H.


U džamiju ne idem odavno. Redovan sam bio samo u djetinjstvu sa svojom rahmetli nanom. Niti sam pozvan niti kompetentan da prosuđujem pitanja vjere, uopšte ili pojedinačno. Niti to radim, niti to želim.


Ali sam zaista zbunjen, jer sve ono što godinama gledam nema skoro ništa zajedničko s onim što sam čitao i čemu me naučila moja rahmetli nana. Moja nana Ćerima-han’ma, ukopana je u haremu džamije na Vratniku, ne sjećam se da sam je ikada čuo da je rekla “moraš” ili “ne smiješ”. Govorila bi samo, ali uvijek, “treba” i “ne valja”.


Vremenom sam u religiji nalazio više pitanja nego odgovora. Ipak, od rahmetli nane sam naučio da postoji sveto i božansko. Da ovaj naš svijet nije jedini, i da ima još puno svjetova, ali da je jedan naročito važan, a to je onaj svijet na kojem ćemo se svi sresti na Sudnjem danu. 


“A na Sudnjem će danu, sine, svako od nas samo za sebe odgovarati, i Allah će svakoga nagraditi ili kazniti, ali neće se brojati samo sevapi i dobra djela, namazi, suneti, sadaka i zekjati, dova djeteta, već i nijet.”


Nijet?


“Nijet je najvažniji, sine”, govorila bi moja nana u svakoj prilici, a naročito kada nešto ne bi uspjelo ili bi se završilo naopako. Vjerujem da je to prva religijska i filozofijska kategorija koju sam pojmio. Naravno, tada to nisam znao. Ali sam shvatio da nijet određuje vrijednost djela, a ne djelo samo. Iskrene i čiste namjere čine djelo vrijednim, a ne djelo samo po sebi.


Mnogo kasnije pročitao sam mnoge knjige od korica do korica, neke i više puta. Spremajući se ambiciozno za desetku na ispitu iz Islamske filozofije kod rahmetli profesora Hasana Sušića, pročitao sam od korica do korica i Najčasniju od svih Knjiga. Sjećam se da je nana bila radosna kad sam joj pričao da mi je naumpala dok sam čitao jednu suru. Nisam ni slutio koliko će mi puta naumpasti upravo ajeti iz te sure, a poslijeratna SDA me često podsjeti na suru El-Munafikun koja govori o odnosu munafika, licemjera, prema Allahu, prema Poslaniku a i prema vjernicima.


U različitim surama u Kur’anu pojam “nifak” (licemjerje, dvoličnost) se spominje 37 puta, i to isključivo u množini; munafik u jednini se ne spominje niti jednom (!). Riječ munafik na arapskom znači prikrivati, skrivati nešto, pa je munafik onaj koji skriva istinu. Allah je munafike opisao gorim od otvorenih nevjernika.


Nastavak teksta čitajte ovdje.


(Nomad.ba/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)

 

BLIN
KOMENTARI