Izvor: Nap.ba
Piše: Suad Beganović

Sveopće rasulo bosanskohercegovačkog političkog spektra u redovnim izbornim sinusoidama, kao po dobro dirigiranoj simfoniji, u toj je mjeri pokolebalo napredniji dio društva da su konsekvence politička apatija i egzilizam kao jedini politički izbor građana mislećeg reda. Pored običajne desničarke homogenizacije na zasadima straha tu je i ritmičnost sjedinjavanja/razjedinjavanja ljevice kao redovna tema javnosti. Pred svake izbore, sa simpatijama SDA, obnavlja se tema ujedinjenja ljevice s jasnim ciljem da se prikaže impotentnost takve ljevice, a bez dublje analize da li je sva ljevice doista ljevica.

Naime, ujedinjenje samo po sebi ne mora predstavljati ništa, pa je jasno kako tema ujedinjenja nije želja da se ujedinjenje doista i desi, cilj je da se programi gurnu u drugi plan, a procesi svedu na „dogovore lidera“ koji se nikad neće desiti, jer za takvo što nije dovoljan samo kreirani pritisak javnosti. Stoga je tema ujedinjenja nepotrebno forsirana, a sporazum mjera šestorke je pokazao da je i bilo kakav program bolji nego samo usmeni dogovor.

Nije onda teško zaključiti da će i predstojeći lokalni izbori ponovo ponuditi temu ujedinjenja ljevice. Ukoliko ljevica to i ne spomene, mediji bliski SDA će sigurno pokrenuti takvo pitanje.

Međutim, predstojeći lokalni izbori biće drugačiji od prethodnih. Uslijed svih političkih dešavanja u protekloj godini došlo je do polariziranja na političkoj sceni ljevice na osi sukoba ili saradnje sa nacionalistima. Stoga će svaki naredni korak u dobroj mjeri zavisiti od već zarađenih kredita sa opštih izbora za ljevicu, uzimajući u obzir da će SDA mašinerija sebe osigurati jednako kao i HDZ mašinerija. Za područje RS-a još uvijek nema uslova govoriti o ozbiljnijem nastupu ljevice, iako je moguće da će SDP pokušati sa listom u Banjoj Luci.

DF u čvrstom zagrljaju SDA

Nova koalicija Demokratske fronte sa SDA kristalizirat će činjenicu da je DF od svog osnivanja u uskoj koalicionoj vezi sa SDA. Da li je ta veza kamen spoticanja u potencijalnoj priči oko ujedinjenja, nameće se kao ozbiljno pitanje. Naime, iako je DF vrlo vješto godinama govorio o ujedinjenju ljevice, čini se da je dugogodišnja dvomandatna koalicija sa SDA dala svoj danak, a neiskrenost DF-a se ukazala kroz dvije činjenice.

Politički naivan poziv da se ugasi SDP, te najava o zajedničkom nastupu na lokalnim izborima sa neparlamentarnim strankama sa svježim sjećanjem o samostalnoj kandidaturi Željka Komšića, pokazale su da DF ne vodi politiku dogovora i ujedinjenja, nego inat politiku ucjene partnera, što ne može biti put objedinjavanja ljevice.

Nova koalicija sa SDA naljutila je glasače DF-a, ali i sve druge građane koji su podržavali projekat šestorke bez SDA. Iako je vezan samo za KS, on je kao eksperiment i dobar primjer mogao potaknuti i ohrabriti promjene u ZDK, gdje je malo nedostajalo za uspostavu vlasti bez SDA, kao i u TK, gdje je prebjegom Envera Bijedića i DF-a vraćena SDA u igru. Istini za volju, akteri poput Kukića nisu značajno bolji, ali nemaju kontrolu nad glavnim obavještajnim polugama poput SDA, pa su poslužili svrsi za slabljenje SDA, iako nisu poželjni politički partneri za budućnost ljevici.

Poslovično nekritizirani Željko Komšić u medijima, koji su sve kritike pokušali svesti na sporadičnost i jeftin komentar društvenih mreža, pao je u nemilost građana, kao samoproklamiranog borca protiv nacionalizma bez pokrića.

Komšić se u toj situaciji uopšte nije snašao, pa je široku kritiku svih slojeva građana poistovjetio sa političkim igrama i obične građane prokazao kao HDZ-ovske, dok je rušenje šestorke u prvom naletu nevješto i vrlo nervozno i svadljivo pozivao sa spašavanjem države. Bilo je jasno da će to opravdanje biti neuspješno, jer svođenje vrlo jasnog političkog dogovora o podjeli funkcija bez ikakvih mjera i vraćanje SDA u Kanton Sarajevo ne može se predstaviti kao vanjskopolitički cilj o kojem Komšić neprestano govori kroz euroatlanske integracije.

U drugom pokušaju opravdanja Komšić je pristupio novom modelu i napravio još veću grešku, pa iako slabo tretiran medijskim analizama, sam sebi je postao najveći neprijatelj vlastitim izjavama. Lider DF-a će tada građane koji su mu donijeli 65.000 glasova proglasiti FGR-ovcima iz Republike Sarajevo, iako je upravo Komšić najsarajevocentričniji političar moderne Bosne i Hercegovine uz lokalnu pojavu Naše stranke.

Pokušajem da političku karijeru spašava u antisarajevskom raspoloženju Komšić ponovo čini grešku, razotkriva se kao privjesak SDA, što je sam sebi u jednom televizijskom nastupu predvidio, a DF je učinio strankom slabe infrastrukture koja više liči na pomoćnu stranku Bakira Izetbegovića sa Komšićem kao sporednim likom oštrih izjava i jalovog rada.

Time će gnjev građana koji su u njemu vidjeli nadu i alternativu SDA-u i nacionalistima samo produbiti do te mjere da će svaki njegov potez biti pomno promatran i analizirana njegova neispunjena obećanja, od demilitarizacije RS-a, preko afera sa apartmanima, veoma čudnim i vječito neotplaćenim kreditima, pa sve do imenovanja po BH Telekomu i Elektroprivredi BiH, iako se Komšić zaklinjao da je to politika „bandita“ iz SDA. Skoro netematiziran jeste dug DF-a. Ukoliko se zna da DF nije sposoban sam otplatiti ovaj dug, postaje jasnija potreba za koalicijom sa SDA.

Narušen kredibilitet

Ovako loš kredibilitet pred lokalne izbore ne obećava nikakav izborni rezultat DF-a, koji ni na vrhuncu popularnosti nije osvojio nijedno načelničko mjesto. Uprkos tome, DF je već najavio samostalni nastup. Naime, potpisivanje sporazuma sa realno nepostojećim strankama GS-a i SPD-a DF je stvorio za sebe svoju viziju ujedinjenja ljevice bez ljudi, uz nešto jači, ali lokalni SD Envera Bijedića.

Ipak, nakon te najave svi daljnji koraci ove koalicije su netragom nestali.

Drugi momenat jeste i izjava generalnog sekretara DF-a Zlatka Miletića da njegova stranka neće sa šestorkom na lokalne izbore. Ako ni najjači DF nije osvojio načelničko mjesto, postavlja se pitanje političkog cilja samostalnog nastupa na narednim izborima. Recentna prošlost na primjeru Opštine Centar Sarajevo pokazala je da jedinu korist od toga ima koalicioni partner DF-a, stranka Bakira i Sebije Izetbegović.

Šutnja SDP-a

Potpuni nedostatak hrabrosti Naše stranke da konfrontira DF-u u akciji rušenja šestorke pokazalo je političku nezrelost i lokalni karakter te stranke sa kojom će biti mudro nastupiti samo u Kantonu Sarajevo. Izvan toga, jedina stranka alternative desnici u koju su se svrstali pored SDA i SBB te DF svojom zastrašujućom militarističkom retorikom i etiketiranjem svih suparnika kao ispostava Zagreba, Beograda, Moskve, četnika, ustaša i svih ostalih izdajnika, ostao je SDP.

SDP nosi svoje breme nedostatka stava o pitanju ljevice, pa ostaje nejasno zbog čega na vrijeme nisu odustali od unaprijed propalog ujedinjenja. Za pretpostaviti je pragmatičan, ali politički rezoniran potez, zajedničkog nastupa sa četvorkom u Kantonu Sarajevo, o čemu su već javno govorili lideri, samostalnog nastupa u bastionu Tuzle, dok nastupi u ZDK i USK zasad nisu tematizirani iz partijske centrale pred javnošću.

SDP će očito voditi i borbu sa DF-om, koji cilja na oduzimanje glasova tog glasačkog tijela i svojevrsnu osvetu zbog iznenađujuće pozitivnog otpora nacionalistima. Iako ministri SDP-a rade solidan posao bez ijedne afere, nameće se dojam da SDP vodi slabašnu bitku sa SDA.

U ovom trenutku ostaje nejasno kako će se situacija u Kantonu Sarajevo odraziti na lokalne izbore, ali je vidljiv i opipljiv otpor dobrog dijela građana koji uživaju opozicioni angažman SDA. Zapravo, taj angažman prijeti da i one relativno apatične građane angažira da glasaju na narednim izborima.

Međutim, kako još uvijek traje bitka za smjenu Vlade, jasniju predstavu imat ćemo za nekoliko mjeseci kada će ili SDA vladati Kantonom ili će većina trojke doživjeti krah zbog sve većeg nezadovoljstva dijela DF-a koji smatraju da od ove vlasti korist imaju samo poznanici Željka Komšića.

Građani koji čekaju bolje sutra zasad su na čekanju.

(Nap.ba/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)