Razgovarao: Jasmin Agić, Al Jazeera Balkans
Razgovarati sa fra Dragom Bojićem uvijek pretpostavlja jednu vrstu otvorenosti na koju društvo u Bosni i Hercegovini nije naviklo, jer je to čovjek koji se ne boji iznijeti vlastito mišljenje posebice onda kada nije u koliziji sa dominantnim društvenim stavovima.
Veliko je olakšanje bilo već u prvom kontaktu čuti od Bojića kako bi želio govoriti najviše o „aktuelnim stvarima“ dajući tako na znanje kako neće izbjegavati neuralgična politička pitanja od čijih odgovora bi potencijalno mogao imati „štete“. Poznat po tome da se ne ustručava kritikovati društvene anomalije, ovaj bosanski franjevac, teolog i publicist u javnosti je prepoznat kao osoba sa „autentičnim glasom“.
Fra Drago Bojić jedan je od rijetkih pripadnika katoličkog klera koji već decenijama kritikuje slabosti Crkve pišući tekstove u kojima je opisivao njeno „zlokobno“ srastanje sa politikom. Pored toga, Bojić je u javnosti često istupao komentarišući politička zbivanja i tom je principu ostao vjeran i u razgovoru za Al Jazeeru.
Počnimo intervju najaktualnijim političkim događajem u zemlji. Kako gledate pristajanje Željka Komšića da bude partner SDA-u i SBB-u u 'novim političkim preslagivanjima vlasti'. Mnogi nezavisni intelektualci i oni koji se deklariraju kao pripadnici lijevog i građanskog ideološko – političkog spektra njegov čin doživljavaju kao 'izdaju ideala'. Kako Vi vidite političko ponašanje Željka Komšića?
- Željko Komšić nije dobio glasove lijevog i građanskog političkog spektra, ako i jest, to nisu bili presudni glasovi u njegovom izboru. On je najvećim dijelom dobio glasove domoljubnih Bošnjaka koji su glasali protiv politike Dragana Čovića. Komšić se politički predstavlja kao patriot, čuvar i zaštitnik države, a to se kod Bošnjaka koji izjednačavaju bošnjačko i bosansko visoko cijeni. Promatramo li stvari u tom kontekstu, onda Komšić radi upravo ono što većina njegovih birača želi.
Nije jednostavno kritički govoriti o politici Željka Komšića, jer riskirate da vas njegovi obožavatelji proglase neprijateljem Bosne i Hercegovine, da vas svrstaju uz politiku Dragana Čovića, i da vas proglase ustašom. Ipak, mora se konstatirati da su ovakvi politički potezi štetni, i to u dvostrukom smislu: s jedne strane oni nanose štetu građanskoj ideji Bosne i Hercegovine i istodobno jačaju položaj Dragana Čovića i HDZ-a. Ovakvi politički potezi ubijaju društvenu nadu.
U nedavnom razgovoru za Al Jazeeru Balkans hrvatski publicista Boris Dežulović je rekao da bi uspostava trećeg entiteta bila tragedija za bosanskohercegovačke Hrvate. Mnogi insistiranje predsjednika HDZ-a Dragana Čovića na uspostavi treće izborne jedinice vide kao put za ostvarivanje te stare političke želje. Po Vašem mišljenju, da li bi pristajanje na promjenu izbornog zakona bio uvod u formiranje trećeg entiteta u BiH?
- Promjena izbornog zakona je nužna, ali mislim da ćemo na to još dugo čekati, kao uostalom i na mnoge druge reforme u našoj zemlji. To je jedna od onih političkih tema na kojima se može dugo politički lešinariti. Od toga profitiraju i bošnjačka i hrvatska politika u BiH: bošnjački političari plaše Bošnjake da bi promjena izbornog zakona bila uvod u formiranje trećeg entiteta, a hrvatska politika na strahu od majorizacije zbija nacionalne redove i zaziva treći entitet. I jednima i drugima ovakvo stanje odgovara, jer je tako lakše manipulirati ljudima i ostajati na vlasti. Moguće je promijeniti izborni zakon, a da ne bude straha ni od majorizacije ni od trećeg entiteta, ali za to ne postoji politička volja.
Treći entitet ponajviše zagovaraju hercegovački političari koji su frustrirani što zapadna Hercegovina nije dio Republike Hrvatske. Takva politika je bila i ostala pogubna za Hrvate u Bosni, iako ju i oni masovno podržavaju, jer bi uspostava trećeg entiteta značila dodatno pogoršavanje odnosa između Bošnjaka i Hrvata, a možda i nove konflikte i nova „humana preseljenja“, kako god to zastrašujuće zvuči. Opasno je poigravati se s takvim političkim zahtjevima.
Uspostava trećeg entiteta je davni politički cilj i ta je ideja nastala u službenom Zagrebu. Ove godine se navršava dvije decenije od smrti Franje Tuđmana. Kako gledate na naslijeđe njegove politike, posebice kakvo je ono za bosanskohercegovačke Hrvate?
- Politika Franje Tuđmana je ostavila negativne posljedice i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Tuđmana se slavi kao tvorca suvremene Hrvatske, ali nezavisne Hrvatske bi bilo i bez Tuđmana i zasigurno bi bila puno bolje društvo da ju je u tim politički turbulentnim vremenima vodio netko razboritiji i mudriji. Tuđman je bio arogantni egokrata, s mesijanskim sindromom, bez znanja, mudrosti i razboritosti. Takva je bila i njegova politika, a najviše je zla nanijela Bošnjacima koji su prošli strahote herceg-bosanskog terora i bosanskim Hrvatima koji se od njezinih posljedica vjerojatno neće nikad oporaviti.
Ostatak intervjua pročitajte na portalu Al Jazeera Balkans.
(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)