www.frontal.ba

Prije neki dan direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić, obrazlažući u Narodnoj skupštini Republike Srpske izvještaj o analizi i planu aktivnosti o pitanju traženja nestalih, istraživanju i procesuiranju ratnih zločina, je rekao da su u bazu podataka Centra unesena 89.273 dokumenta za 34.930 Srba ubijenih u proteklom ratu u BiH.

Iskreno, začudio sam se otkud toliki broj Srba ubijenih tokom rata u Bosni i Hercegovini, jer je na dan 07.03.2016. godine taj broj iznosio 27.400, uz opasku da se u narednom periodu ne očekuju značajne promjene broja poginulih, negdje između 3% i 5%. To se potvrdilo 2017. godine Milorad Kojić kada je na konferenciji za medije, 13.11.2017. godine,  kazao da imaju bazu od 83.118 dokumenata i spisak od 29.070 poginulih Srba.

Postavlja se pitanje otkud sada broj od 34.930 ubijenih Srba, što je za 5860 ljudi više u odnosu na 2017. godinu i 7530 u odnosu na 2016. godinu?

Postroje četiri mogućnosti.

•  Da su u posljednjih godinu dana istraživači Centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica došli do novih podataka o broju stradalih Srba u Bosni i Hercegovini. Naravno, to je moguće ali je malo vjerovatno, jer što vrijeme više prolazi smanjuje se vjerovatnoća da će se dobijeni podaci drastično mijenjati, a u našem slučaju to se desilo.
• Druga mogućnost je da se promijenila metodologija prikupljanja i interpretacije podataka što za posljedicu može da ima i drastičnu promjenu broja poginulih Srba u Bosni i Hercegovini. Ako se to desilo, postavlja se pitanje zbog čega se metodologija mijenjala, ko je te promjene odobrio i koje su to promjene?
• Treća mogućnost je da se područje sa kojeg se podaci prikupljaju proširilo, pa recimo da u Srbe koji su došli iz Srbije i Crne Gore da ratuju u Bosni i Hercegovoni i koji su poginuli uključimo u tu bazu.
• Četvrta mogućnost je da se u ova broj poginulih Srba računaju i oni Srbi iz Bosne i Hercegovine koji su poginuli u Sloveniji, Hrvatskoj ili Srbiji, prije početka rata u Bosni i Hercegovini 1992. godine ili nakon njegovog okončanja 1995. godine.
   

Postoji i peta mogućnost da je nekom srpskom „patrioti“ palo na pamet da iz nekog razloga uveća broj ubijenih Srba što je moguće više. Vole naši nacionalisti da sebe prikazuju isključivo kao žrtve i za to im je potrebno što više stradalih sunarodnika.

Teško mi je povjerovati da je neko na to spreman, ali nije isključeno.

U svakom slučaju, dok čitate ovaj blog, moj upit je otišao prema Republičkom centru za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica i njegovom direktoru Miloradu Kojiću i jedva čekam da dobijem odgovore na gore pomenute nedoumice i naravno objavim ih u nekom od sljedećih blogova.

Jer nije srpski ćutati.

P.S. Naravno, o nestalim Bošnjacima koji su ubijeni i još se za njihovim tijelima traga u Republici Srpskoj, ni Kojić, ni srpski poslanici u Narodnoj skupštini nisu govorili.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(Frontal.ba/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)