ZORAN BIBANOVIĆ/ TRI FEUDA
Nije BiH multietnička država, već udruženje etničkih feuda u kojem svaka stranka štiti svoj plijen
03.11.19, 17:04h
Preuzeto sa bloga upoznajtesvijetokonas.com
Ovih dana četiri načelnika srpske narodnosti iz Bosanskog Petrovca, Drvara, Glamoča i Bosanskog Grahova uz delegate iz kluba srpske narodnosti Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, upravljani daljinskim upravljačem iz Republike Srpske su uputili upozorenje bosanskohercegovačkoj javnosti da bi moglo doći do udara na Aneks 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Po već ustaljenoj praksi, načelnici i delegati osim upozorenja da bi eventualni smještaj migranata na lokaciju Medenog Polja kraj Bosanskog Petrovca mogao pokrenuti ponovno iseljavanje povratnika, nisu ponudili nikakvo drugo rješenje. Migranti ne mogu biti smješteni na „našoj“ zemlji i tačka, zaključili su predstavnici srpskog naroda. Slični ultimatumi bez prijedloga drugačijih rješenja, dolaze i iz kantona sa hrvatskom većinom. Takva praksa svojatanja zemlje i teritorije nema uporišta u cjelokupnoj poznatoj historiji Bosne i Hercegovine. Taj fenomen ultimatuma i prisvajanja po principu čije ovce njegova planina, bi mogao biti predmet budućih istraživanja antropologa, historičara, sociologa… Bilo kako bilo rješenje migrantske krize se ostavlja slabim državnim institucijama i kantonima sa bošnjačkom većinom.
Nedavno je pred nadležnom komisijom senata SAD svjedočio ugledni analitičar Janusz Bugajski koji je konstatovao da: „Bosna nije multietnička zemlja, već je udruženje etničkih feuditeta u kojem nacionalističke stranke održavaju status quo kako bi zaštitile svoje plijenove i mreže patronata“.
Prihvatajući jednostavan kroki slike današnje Bosne i Hercegovine g. Bugajskog, za naše razmatranje je potrebno napomenuti da za razliku od ostala dva, u bošnjačkom etničkom feudu postoji ozbiljna naznaka državotvornosti i političkog pluraliteta, u njemu nisu vršena sistematska etnička čišćenja, nisu sistematski uništavani spomenici kulture i položaj povratničke populacije je dramatično bolji.
Bosna nije multietnička zemlja, već je udruženje etničkih feuditeta u kojem nacionalističke stranke održavaju status quo kako bi zaštitile svoje plijenove i mreže patronata
Ono što je zajedničko za sva tri etnička feuda je ratno profiterska prošlost velikog broja političara i tajkuna, korupcija i dosadašnja potpuna nezainteresiranost za društveno-ekonomski razvoj zemlje.
Mreža patronata se stvorila sa hiljadama i hiljadama podijeljenih diploma, a homo nationalisa (čitaj homo religiosus) i homo oeconomicusa proizvode u dva entiteta od kojih u većem prakticiraju sistem „dvije škole pod jednim krovom“ i seoskim fakultetima na kojima su diplomirale generacije „učenih mediokriteta“. Tako se u Bosni i Hercegovini mogla dogoditi repriza doba iz vremena manufakture u Engleskoj „kada su ovce pojele ljude“, samo sa razlikom da u BiH bez ekonomskog prosperiteta nema ni ljudi ni ovaca.
Još jedna velika razlika između tri feuda je sklonost političara iz hrvatskog i srpskog feuda i njihovih mentora iz susjednih zemalja, da svakodnevno iznose lažne činjenice i agresivne prijetnje u savršeno mirnom „matter of fact“ tonu, kao nešto što je posve jasno, a da bošnjačka strana na to ne reagira. Tako premijer Vlade R Srbije Ana Brnabić nedavno izjavljuje, parafraziram – da Srbija kao garant Dejtonskog mirovnog sporazuma ima pravo da „postrojava“ političare iz Republike Srpske kako u Drvaru u Federaciji Bosne i Hercegovine, tako i u Beogradu, a da Vojska R Srbije ima obavezu da štiti bezbjednost svakog Srbina bez obzira na kojem mjestu se on nalazio?!
Kako se štite narodnosti i povratnici u zemlji tri feuda moguće je vidjeti na primjeru opštine Bratunac u Republici Srpskoj na rijeci Drini?
Opština Bratunac je po popisu stanovništva iz 1991. godine, brojala 33.619 stanovnika, od toga 64,06% Muslimana i 34,13% Srba uz 1,81% stanovnika koji su se izjašnjavali kao Ostali, Hrvati ili Jugosloveni.
Tako se u Bosni i Hercegovini mogla dogoditi repriza doba iz vremena manufakture u Engleskoj „kada su ovce pojele ljude“, samo sa razlikom da u BiH bez ekonomskog prosperiteta nema ni ljudi ni ovaca
Nakon rata u opštini Bratunac je na popisu iz 2013. godine, evidentirano ukupno 20.340 stanovnika od kojih su se 12.350 stanovnika (60,72%) izjašnjavali kao Srbi i 7.803 povratnika (38,36%) se izjasnilo kao Bošnjaci. Ostatak stanovnika (manje od 1%) se izjasnio kao Ostali, Hrvati ili Jugosloveni.
Pretpostavlja se da u ovom trenutku (2019.) na teritoriji opštine Bratunac je stalno nastanjeno oko polovine popisanog broja stanovnika bošnjačke narodnosti, od kojeg broja su tačno 2 povratnika zaposlena u jedinicama lokalne zajednice Bratunac (podaci opštine Bratunac).
Prema raspoloživim podacima u sektoru privrede je zaposleno oko 15-25 osoba bošnjačke narodnosti, što sve zajedno iznosi manje od 0,6% zaposlenih od ukupne bošnjačke povratničke populacije.
Misija OSCE-a u BiH smatra da je to nedozvoljivo isključenje povratničke populacije u oblasti ljudskih prava i temeljnih sloboda koje zahtijeva neophodnu intervenciju. Drugim riječima povratnička populacija ne može da opstane jer nema posla, a otkup poljoprivrednih proizvoda je po svojoj prirodi neizvjestan.
Područje opštine Bratunca danas je poznato po plantažnom uzgoju jagodičastog voća, ukupne proizvodnje oko 5.000 tona. Tu su i znatni zasadi jabučastog voća (jabuka, krušaka i šljiva) od 1.725 tona godišnjeg prinosa.
Na području opštine Bratunac je dnevna proizvodnja mlijeka oko 10.000 litara koja se uglavnom distribuira sa područja Bratunca u regionalne mljekare koje vrše otkup. Nema podataka da li se sve proizvedene količine mlijeka otkupe kao što nedostaju podaci o proizvedenim količinama ovčijeg i kozijeg mlijeka. Registrovano je 2.000 košnica sa prosječnim prinosom po košnici od 20 kg.
Prema raspoloživim podacima u sektoru privrede je zaposleno oko 15-25 osoba bošnjačke narodnosti, što sve zajedno iznosi manje od 0,6% zaposlenih od ukupne bošnjačke povratničke populacije
U bazi podataka opštine Bratunac je evidentirano 5 hladnjača, kapaciteta 5.000 tona, od kojih jedna vrši i preradu jagodičastog voća, a to je hladnjača Skender.
Sportsko ribolovni savez Republike Srpske je u toku prošle godine (2018.) izdao 167 godišnjih dozvola, 226 dnevnih, sedmičnih i mjesečnih dozvola kao i 165 godišnjih revirskih dozvola.
Obližnji Memorijalni centar Srebrenica-Potočari u prošloj godini (2018.) je ukupno posjetilo 107.015 posjetilaca, sa najposjećenijim mjesecima juli i avgust. U ukupni broj posjetilaca su uključeni i prisutni na dženazi 11.7.2018. kojih je bilo oko 25.000 osoba. Veoma veliki broj posjetilaca je u organizovanim grupama koje prethodno najave posjete, dok je veći broj nenajavljenih grupa i individualaca. Od stranih zemalja najviše posjeta se bilježi iz SAD, Australije, Turske i Italije… Porast posjeta iz stranih zemalja je u skladu sa opštim porastom turizma u Bosni i Hercegovini. Evidentan je nedostatak smještajnih kapaciteta u čitavom regionu, a naročito u opštinama Bratunac i Srebrenica.
Izgradnjom novog graničnog prijelaza i njegovom EU kategorizacijom kao i stavljanjem u funkciju novoizgrađenog mosta „Bratoljub“ između Ljubovije u susjednoj Srbiji i Bratunca u Bosni i Hercegovini, nesporno će značiti i kvalitativnu prekretnicu u razvoju ove dvije opštine. Izvanredna politička klima u opštini Bratunac, na čijem je čelu načelnik g. Nedeljko Mlađenović, je takođe sretna neophodna pretpostavka za razvoj.
Grupa građana povratnika u Bratunac je prepoznala navedene potencijale opštine za 6 razvojnih projekata koji bi im omogućili zaposlenost (85 stalno zaposlenih + 15 do 20 povremeno zaposlenih) i ostvarenje socijalne sigurnosti (zdravstvenu i penzionu), te egzistenciju nezavisnu od humanitarnih projekata i pomoći. Prvi projekat je izgradnja Turističkog kompleksa sa auto kampom i bungalovima, drugi je izgradnja malog pogona za preradu jagodičastog voća kapaciteta 100-150 tona godišnje, treći je izgradnja malog pogona za preradu jabučastog voća kapaciteta do 200 tona, četvrti izgradnja malog pogona za servisiranje i montažu sistema za hlađenje i grijanje, peti mali pogon za preradu mlijeka i šesti opremanje agriturističkog domaćinstva na rijeci Drini uzvodno u MZ Mihaljevići sa ponudom aktivnosti na vodi (ribarenje, canoe safari, kayak, rafting…) uz mogućnost konzumiranja domaćih proizvoda.
Nama je danas nepobitno jasno, ako želimo da civilizacija nadživi, mi moramo njegovati nauku međuljudskih odnosa – sposobnost svih naroda, svih ljudi da žive zajedno, da rade zajedno, u istom svijetu u miru…
Pa u čemu je onda problem? Prepreka razvoju je što ni jedno nadležno ministarstvo niti humanitarna organizacija ne daju poticaje ni sredstva za izgradnju malih pogona za preradu, već samo za poljoprivrednu proizvodnju, bio ti Srbin, Hrvat ili Bošnjak. Tako feudi drže svoje kmetove u ekonomskoj neizvjesnosti.
Zaključak
Nakon četvrt stoljeća od donošenja Dejtonskog mirovnog sporazuma (1995.) promijenio se i društveno-ekonomski kontekst u kojem se nalazi današnja Bosna i Hercegovina. Međunarodni sudovi su donijeli presude kojima je utvrđeno postojanje sistemske diskriminiacije u Ustavu BiH koje se moraju provesti. Vjerujem da je vrijeme, da se uz aktivno učešće SAD i međunarodnih predstavnika, nacionalna država organizira kao normalna građanska država Evrope, u kojoj će se kolektivna narodna prava štititi kroz Dom naroda.
Slavni novinar C. L. Sulzberger je svoju čuvenu knjigu Drugi svjetski rat (World War II) zaključio citatom iz neodržanog govora Franklina D. Ruzvelta (Franklin D. Roosevelt) napisanog uoči njegove smrti: „Nama je danas nepobitno jasno, ako želimo da civilizacija nadživi, mi moramo njegovati nauku međuljudskih odnosa – sposobnost svih naroda, svih ljudi da žive zajedno, da rade zajedno, u istom svijetu u miru…“
Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.
(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)