Izvor: Interview.ba
Razgovarala: Dženana Alađuz    
Foto: Dženat Dreković    

Imenovanje jedne žene na čelo kantonalne televizije izazvalo je više reakcija javnosti nego svi skandali, afere i prijetnje novim ratom koje se proizvode na dnevnoj osnovi. Nakon 150 dana rada vršiteljice dužnosti generalne direktorice TV SA Kristina Ljevak odlazi sa te pozicije. U čemu je problem, zašto odlazi i šta se desilo sa strankom koja ju je prvobitno i imenovala pitala sam Kristinu a ona, ne zna drugačije, odgovorila iskreno i neuvijeno: “Nisu me poznavali.”

INTERVIEW.BA: Prošlo je 150 dana tvoje 'vladavine' na poziciji v.d. generalne direktorice TVSA, 150 dana koje su obilježile mnoge negativne ali i pozitivne reakcije iz javnosti. Kako ti opisuješ period iza tebe?

LJEVAK: To je mojih 150 izgubljenih dana, potrošenih u ništa. Zbog tog što nije bilo mogućnosti za produktivnost. Bojim se da je sistem javnih preduzeća tako ustrojen da nije moguće ostvariti veliki napredak.

INTERVIEW.BA: Zvuči kao pravdanje a znaš šta kažu kod nas za one koji se pravdaju…(smijeh)?

LJEVAK: Ne pravdam se, već vjerujem da je jedini učinak to što sam vidjela kako taj sistem funkcioniše, odnosno ne funkcioniše, a koji mi kao porezni obveznici obilato sponzoriramo. Većina nas koji dolazimo iz potpuno nezavisnog sektora, nema predstavu kako taj sistem - u kojem neko ko ne radi ništa može proći bez posljedica – i dalje funkcioniše. Jedini benefit je što ja kao ubačeni elemenat (smijeh) sam to vidjela i što ću moći pričati o tome, za razliku od onih koji se uhljebe i ćute. Vidjela sam koliko se u stvari može ne raditi bez ikakvih posljedica.

Ja sam naravno htjela raditi, to je bila namjena i razlog što sam prihvatila ponudu o vd imenovanju, ali nakon napada, odnosno kompletnog linča, desile su se i gore stvari koje nisu bile vidljive javnosti.To su unutarnje opstrukcije a koje na TVSA podrazumijevaju uhodani mehanizam stalnih slanja prijava inspekciji. Postoji grupa ljudi koji se bave samo tim kako opstruirirati rad ili tajno snimati sastanke, odnosno mene, pa to kasnije slati na različite adrese, političke naravno. Na početku sam se plašila da se ne pretvorim u Iliju Čvorovića iz Balkanskog špijuna, ali sam na kraju postala drugi Kovačevićev junak – Teodor Teja Kralj. Riječ je da podsjetim o „Profesionalcu“ i čovjeku kog deset godina prati bivši agent službe sigurnosti. Kod mene je barem trajalo manje od šest mjeseci, a nisu ni neki agenti.

INTERVIEW.BA: Zašto? Zato što nemaš “podobno”? Zašto bi neko opstruirao osobu koja radi dobro?

LJEVAK: Zato što su određeni uposlenici bili svjesni grešaka koje su napravili u predhodnim mandatima, koje jesu bile sankcionirane od strane Regulatorne agencije za medije, ali nikada unutar kuće, pa su se vjerovatno bojali i preventivno djelovali. I to se pretvorilo u jednu bizarnu situaciju u kojoj se svakodnevno bavim inspekcijskim nadzorom. Ne osporavam rad inspekcije, ljudi rade svoj posao, postupaju po prijavama koje dolaze iako su prijave bez dokaza…Sigurno pola od ovih 150 dana je prošlo u bavljenju inspekcijom (da ne ispadne da su 70 dana bili tu, jer nisu).

INTERVIEW.BA: Dvije tvoje odluke su izazvale najveću pažnju javnosti: prikazivanje bugarskog filma povodom srebreničkog genocida 11. jula i praćenje Prve bh. povorke ponosa u septembru. Mnoge bh.vlade su potrošile svoje mandate sa manje burnim reakcijama nego ti ovih par mjeseci…

LJEVAK: Toliko oružja su potrošili za film da im je nestalo municije dok se prenosila Povorka ponosa. Prenos Povorke ponosa dio je mojih izbornih obećanja koje sam ispunila (smijeh) i na to sam zaista ponosna. Pored televizije N1 samo je TV SA pratila povorku na taj način, za razliku od javnih servisa. Napisala sam nakon Povorke da sam samo to uradila (a ispalo je i da jesam), što se mene tiče, mandat može već biti završen. Odmah nakon Povorke, iz stranke Narod i Pravda stiglo je saopćenje u kojem se traži moja smjena zbog prikazivanja filma 11. jula! Dva mjeseca nakon što je film prikazan. Kako je rekla moja prijateljica “izgleda da ćeš samo ti platiti cijenu mirne Povorke ponosa.”Film i prikazivanje Povorke ponosa su jedina dva programska sadržaja koja su napravljena na način koji podrazumijeva određene programske iskorake. U vrijeme prikazivanja filma (juli mjesec) radilo se na TV SA samo zahvaljujući dobroj volji ljudi koji nisu bili dužni da u odsustvu velikog broja ljudi ponesu teret čitavog programa. Autorica se u odjavnoj špici filma zahvaljuje tadašnjoj Vladi (rijasetu i MUP-u, bez vlade), rijasetu Islamske zajednice, MUP - u i do emitovanja na TV SA nije bilo nikakvih preispitivanja. Ali inicijativa protiv filma došla je iz same kuće - TVSA, znam ko je prvi napisao negativni tekst, kao i ko je odnio CD sa filmom u općinu Novi Grad, odakle se i kreira linč. Ali da nije bilo ovog filma, povod za linč bi bilo nešto drugo. Bilo je najvažnije diskreditirati mene. Njihov jedini interes bio je diskreditovati mene.

NTERVIEW.BA: Da li si ipak predala prijavu na konkurs za generalnog direktora?

LJEVAK: Prethodni konkurs na koji sam predala svoju kandidaturu je poništen. Po uslovima konkursa potreban je fakultet društvenog ili tehničkog smjera, a ja imam fakultet humanističkog smjera.

    
INTERVIEW.BA: Samo malo, da li to znači da je konkurs poništen jer si se ti žalila?

    
LJEVAK: Ne, već partija koja odlučuje o tom radnom mjestu u ovoj postizbornoj ukrštenici nije “naftala” adekvatnog kandidata a već nisu bili zainteresirani za mene, tako da je konkurs poništen, a mislim i da ostali kandidati nisu ispunjavalli uslove. Raspisan je novi konkurs i trenutno se završava procedura.

INTERVIEW.BA: Da li si aplicirala na novi konkurs?

LJEVAK: Ne, naravno, a i dalje ne ispunjavam uslove, koji su inače bili isti u doba kad smo Naša stranka i ja bili u dobrim odnosima. Interesantno je da su to uslovi koji su postojali u ranija dva mandata, kad su ljudi na čelu kuće bili sa istom diplomom kao i ja. Tada je SDA odlučivala, a opozicija nije znala da krše konkursnu proceduru. Ovo je prvi put kad ne može na ovu poziciju neko sa diplomom humanističkog smjera, što im svakako ide na ruku jer oni svakako nisu bili za mene.

INTERVIEW.BA: Zašto je došlo do prekida saradnje sa Našom strankom?

LJEVAK: Prije me nisu znali (smijeh). U prvo vrijeme sam mislila da je to posljedica moje nespremnosti na kompromise, a sad, što više vrijeme prolazi, mislim da je to posljedica pritisaka i njihove nespremnosti da se nose sa tom vrstom pritisaka. Mislim konkretno na pritiske iz SDA, boračkih udruženja, vjerskih organizacija. Ono sa čim sam se ja mogla nositi, očigledno stranka koja me je predložila nije imala kapaciteta da se nosi. Znam da nisu bili najsretniji sa nekim mojim programskim promjenama.

INTERVIEW.BA: Da li je Naša stranka vršila pritisak na tebe?

LJEVAK: Nisu, zaista, bila sam toga pošteđena. Ne znam kako bi se desilo da smo komunicirali, ali samim tim što nismo, bila sam pošteđena pritiska. Mirsad Pindžo, predstavnik Naroda i pravde u prethodnom Nadzornom odboru TVSA, koji je tražio nakon Parade ponosa moju smjenu, a sve zbog filma prikazanog mjesecima prije, i što nisu izglasali druga dva člana odbora, pitao me je zašto sam uopšte ostala na poslu kad nemam političku podršku partije koja me je postavila, ni vladajuće šestorke u kantonu. To je strašno kad vas neko direktno pita u smislu što ostaješ kad je sve protiv tebe… Ostala sam zbog toga da bar sebi dokažem da je čak i u našim uslovima moguće raditi bez političke podrške onih koji vam trebaju biti podrška.

INTERVIEW.BA: Koliko ti još traje mandat?

LJEVAK: Nadam se do sutra (smijeh). Nakon svih procedura izbora novog Nadzornog odbora i direktora/direktorice vrlo skoro,  a u najgorem slučaju do isteka mog ugovora 28. novembra.

INTERVIEW.BA: U prošlom intervju, koji smo radile po imenovanju na poziciji vd direktorice, jedno od posljednjih pitanje bilo je da li ćeš ostati u Sarajevu ako se pokaže da Sarajevo ne želi prihvatiti ljude “nepovoljnog” imena bez stranačkih ili rodbinskih veza… Šta sad kažeš poslije ovih 150 dana, hoćeš li ostati?

LJEVAK: Pa hoću sve dok ima dovoljno međunarodnih organizacija, izdavačkih kuća, umjetničkih manifestacija (smijeh)… Ljetos sam primijetila nacionalizam kod ljudi koje poznajem a koji ranije nisu ispoljavali. Možda je to način da prikupe određene poene. Desila se najmanje jedna situacija zbog koje sam shvatila da je ideološkim neistomišljenicima namjera dovesti one koji me angažuju na nekim drugim poslovima u poziciju da se preispituju da li je dobro da to sljedeći put učine. Ali, uprkos tome što se napravila takva nacionalistička atmosfera da sam se pitala pa gdje sam ja to živjela u ovom gradu da to nisam vidjela… straha nemam, to je ipak na kraju samo jedan krug ljudi koji nije dominantan u onom u kojem se ja krećem.

INTERVIEW.BA: Šta misliš da li bi ovaj period rada na TV SA bio lakši da nisi žena? Da li bi tad ovako jako pozivali na linč? Ne mogu se oteti utisku da su blaži prema muškarcima…

    
LJEVAK: To jeste pitanje koje mene muči i koje sam pokušavala odgovoriti. Sigurno bi bilo drugačije da je na mom mjestu bio muškarac. Na kraju krajeva, imali smo primjer muškarca koji je bio imenovan za direktora Toplana, a koji je ratni zločinac. I tada sam pomislila da je u ovoj zemlji očigledno bolje učestvovati u ratu pa makar kao ratni zločinac, nego imati 12 godina kad je rat počeo i ne biti u ratu.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)