Izvor: Deutsche Welle

Mensur Hoti pali cigaretu na cigaretu. U jednom prištinskom kafiću direktor Sektora za javnu sigurnost na Kosovu govori o tajnoj operaciji obavljenoj u noći između 19. i 20.  aprila. Bio je na dužnosti kada je pod okriljem mraka u Prištini sletio avion u kojem je bilo 110 kosovskih državljana iz propalog terorističkog kalifata IS-a. Oni su prije toga bili zarobljenici u kurdskim logorima na sjeveru Sirije. Ni članovi njihovih obitelji nisu znali ništa o njihovom povratku.

Povratak u noći

Otpivši gutljaj kafe Hoti se prisjetio da danima nije spavao jer je morao sa svim stranama koje su sudjelovale u operaciji koordinirati povratak tih ljudi. Njegova zemlja nema službene odnose s Kurdima iz pobunjeničkog saveza Demokratskih sirijskih snaga (SDF) koje kontroliraju veliko područje na sjeveru Sirije.

Akciju s povratnicima na Kosovo su omogućile Sjedinjene Američke Države. Amerikanci su u savezu s Kurdima i imaju stacionirane vojnike na sjeveru Sirije.

Mensur Hoti

Aerodromu u Prištini nije se moglo prići dok su se 32 žene, 74 djece i četvorica muškaraca iskrcavali iz zrakoplova i smještali u autobuse sa zatamnjenim staklima. Muškarci su prebačeni u zatvor u Podujevu; žene i djeca su prevezeni u Vranidol na medicinske i psihološke preglede. „Bili su u vrlo lošem stanju, ne samo medicinski“, priča Hoti i dodaje da se vidjelo da su došljaci izgledali izgladnjelo i zapušteno.

Hoti, snažan čovjek četrdesetih godina s kratko ošišanom kosom, ne gaji iluzije i vrlo dobro zna da najteži dio posla s povratnicima iz IS-a tek predstoji. „Pomislite samo na ideologiju u njihovim glavama. Rad sa svim tim ljudima će biti vrlo zahtjevan."

Kalifat u glavi

To je bilo jasno pri susretu s Vlorom (naslovna fotografija). Kao i ostali povratnici, ona je sada već gotovo pola godine ponovo kod kuće. Vlora nije njezino pravo ime. Njega niko ne smije doznati. Poput drugih povratnika ona je pod nadzorom i nalazi se u kućnom pritvoru na imanju svojih roditelja u jednom malom kosovskom selu. Sjedi u hladu bukve. Kokoši kvocaju, jedna mačka se šunja okolo, suncokreti se povijaju na vjetru. Scena djeluje idilično. Ali, razbijeni prozori na kući njenih roditelja ukazuju na siromaštvo.

Druge žene u porodici nose široke, šarene suknje. S Vlorom je drukčije. Od nje se vidi samo onoliko koliko to dozvoljava mali otvor za oči. Vitka 22-godišnja djevojka je pod crnim pokrovom od glave do pete. Za vrijeme razgovora neprestano stišće svoje ruke.

Pet godina je živjela u terorističkom kalifatu takozvane Islamske države. Ne otkriva se ni u kući. Religija još ima važnu ulogu u njenom životu, kaže, dok njeno dvogodišnje dijete u prevelikim cipelama tapka po dvorištu. Porodica je zamolila DW da ne otkriva spol djeteta kako neko ne bi došao na ideju o kome se radi.

Vlora i njena tri supruga

To dijete nikad neće upoznati svog oca. „Bila sam u blizini kada je poginuo", kaže Vlora. „Prije toga smo nakratko bili zajedno; izašao je iz kuće i pogodila ga je raketa." Bio je to drugi od trojice boraca IS-a s kojima je Vlora bila vjenčana.

Za terorističku paravojsku je poginuo i Kosovar s kojim je sa 17 godina otišla na područje IS-a. Tada je slagala ocu da ide na odmor u Tursku. Njen treći suprug je još živ i kurdske vlasti ga drže zatočenog u jednom logoru na sjeveru Sirije.

Između kajanja i ideologije

Vlora sada kaže da je bila greška to što je otišla u IS. Ali, ne razumije zašto se protiv nje i ostalih povratnica na Kosovo sada pripremaju optužnice. „Mi smo bile u kući i ništa nismo učinile", pravda se ona: „Nismo imale loše namjere i samo smo slijedile svoje muževe." Taj argument se stalno može čuti iz usta žena IS-a.

Tvrdi da ne zna ništa o pogubljenjima i drugim zlodjelima IS-a. No, vidjela je ratna uništenja. Vlora sebe vidi kao žrtvu i nada se da neće dospjeti u zatvor zbog članstva u terorističkoj organizaciji. Kaže da hoće integrirati se u društvo, ali i da očekuje „da me ljudi prihvate onakvu kakva sam. I da prihvate to što nosim nikab".

Psihologinja

Valbona Tafilaj poznaje Vloru i druge povratnice. Ona s timom od 20 psihologa i psihijatara prati povratnice i djecu na njihovom putu integracije u kosovsko društvo. Ova živahna psihologinja kaže da su svi oni prilikom dolaska bili traumatizirani: „Dolaze s ratnog područja. Doživjeli su užasne zločine i žestoka bombardiranja."

Valbona Tafilaj smatra da je njena glavna zadaća osvojti povjerenje povratnika.

Valbona Tafilaj

Ona ponosno prenosi da su sva djeca starija od šest godina od  septembra – u školama. U sklopu priprema za školsku svakodnevicu bila su na izletima, u zabavnim parkovima i sportskim halama kako bi se utvrdilo koliko su spremna za novi život. S obzirom da su majke u kućnom pritvoru, i djeci je ograničeno kretanje. Valbona Tafilaj ne želi odgovoriti na pitanje smatra li da je neka od 32 povratnice iz IS-a još opasna. To, kako kaže, potpada pod liječničku obvezu čuvanja informacija o bolesti nekog pacijenta.

Lovac na teroriste

Postoji li rizik za sigurnost? I ako postoji, koliki je? O tome intenzivno razmišlja i Fatos Makolli. Ovaj bradati muškarac je najviši funkcionar Kosova za antiterorističku borbu. Mala balkanska zemlja nema ni dva milina stanovnika – no, gledano u odnosu na broj stanovnika, ni iz jedne evropske zemlje nije više ljudi otišlo u IS. Procjenjuje se da ih je bilo više od 400.

Za usporedbu, Njemačka ima 82 miliona stanovnika, a iz te zemlje je u redove džihadista IS otišlo oko 1.050 osoba.

Njemačka, Engleska ili Francuska se svim snagama opiru povratku svojih državljana s bivših područja IS-a u Siriji i Iraku. Iznimka su ponekad djeca.

Makolli kaže da Kosovo ima iskustva sa suđenjima islamističkim ekstremistima. Od 2014. godine na ovamo uhapšeno je više od 150 pristaša IS-a. Više od 80 njih je dobilo djelomice dugogodišnje zatvorske kazne.

Arapski faktor

Više od 95 posto Kosovara su sunitski muslimani. Oni tradicionalno slijede liberalni islam; mnogi žive sekularno. No, poslije rata na Kosovu 1999. povećao se utjecaj konzervativnih struja. Makolli smatra da su za to odgovorne prije svega Saudijska Arabija i druge zemlje Perzijskog zaljeva. Postojala je jasna namjera „da se oživi islam na Kosovu" i da se on politizira obukom imama. Arapske organizacije za pomoć su se posebno angažirano bacile na rad s djecom, naglašava ovaj borac protiv terora.

Sredinom 2000-ih godina efekti vehabijske i salafističke ideologije su postali vidljivi. „Odjednom su se javili problemi u porodicama. Djeca više nisu htjela razgovarati sa ženama ili su odbijala sudjelovanje na porodičnim slavljima. Optuživala su svoje roditelje da nisu pravi muslimani."

Velika nezaposlenost, nedostatak perspektiva za budućnost među mladima i sveprisutna korupcija su učinili ostalo: Kosovo je postalo žarište radikalizacije.

Uzor Kosovo?

Mensur Hoti, direktor Sektora za javnu sigurnost koji pali cigaretu na cigaretu, priznaje da nisu svi Kosovari oduševljeni akcijom prijema povratnika. „Ali, to je bio jedini put da se suočimo s problemom. Ti ljudi su naši građani. Naš ustav nam propisuje da se brinemo o svojim ljudima bez obzira na to gdje se nalaze."

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)