www.nomad.ba

Od poslovica je jedino gluplja sintagma „narodna mudrost“. Pročitah jutros jednu od njih,  kaže – „Poslije ponosa uvijek ide sram.“ Priznajem da ne mogu odgonetnuti značenje, ali sreća, pa eto – narod zna.

Od tolikog naroda i tolike mudrosti, gužva je u Javnom Prostoru. Postaje skučen, a u njemu sve se teže diše i sve lakše osjeti strah od bezizlaznosti. I baš zato, siguran sam, ništa logičnije od pojave parole – IMA IZAĆ'! 

Ali, neće moći tako lako. Budni narod, kojem je Pravda drugo ime, ne dozvoljava gužvu i svojeglavost. Doduše, nije im smetalo 100.000 onih koji su „izašli“ na crveni tepih, što su između spavanja i derneka morali gledati i po neki film, a koji su po završetku SFF-a „izašli“ svojim švedskim, njemačkim, austrijskim i inim kućama. Jednačina je jednostavna; Narod neće protiv „naroda“, pogotovo ako ga je 100.000 i ako ima debele novčanike. Homoseksualaca je, zna narod, mnogo manje, ali su – opasni i nepoželjni!?

Ono što je u Hrvatskoj Đelo Hadžiselimović, u bosanskohercegovačkom Javnom Prostoru je – Narod. Odabrao je i odabira, po svom ukusu i nahođenju, a mi stojimo i gledamo. Oni, pravovjerni pripadnici Naroda, imaju pravo i izać' i ući kad im je Ustavu ćeif. Iz stranke, naravno. Ne krije Narod da nam odabira i filmski program na televiziji, pa ništa čudnog u činjenici da o sedmoj umjetnosti zadnju riječ ima – Boračko udruženje!? Oni su, naime, bili najglasniji protivnici emitovanja filma „Tužitelj, branitelj, otac i sin“. 

I baš kad pomislim da sam shvatio logiku po kojoj djeluju, Narod mi pobjegne i ostavi me samog. Prihvatim da im ne odgovara film u kojem glumi Izudin Bajrović, ali mi ne bude jasno zašto im je, koji mjesec ranije, smetao Orhan Pamuk. Gradonačelnik i njegovi hajduci izbjegli su da pozdrave gosta iz Turske, ali su oduševljeni koncertom Gorana Bregovića!? Vjerski predstavnici se nisu usudili čuti šta ima reći Nobelovac, ali im je prihvatljiv selfie sa autorom CD-a „Alkohol (Šljivovica i Šampanjac)“!?

Narod i pravda su ok, ali nije naodmet i malo znanja, i zrno suosjećanja. Ja, recimo, susosjećam sa svim „borcima protiv antifašizma“ koji žele snimiti „film o opsadi Sarajeva“. Suosjećam i sa Muharemom Maseratijem, čovjekom koji je javno dokazao svoju heteroseksualnost i očistio nam duginim bojama ukaljani obraz. 

Daleko smo mi ispred Hrvatske. Nismo mi kao ona bagra iz Knina i Đevrska, ne tučemo na nacionalnoj osnovi, niti gledamo tekme. Mi preferiramo film i heteroseksualnost. Kome se ne sviđa – Ima Izačić!

(Nomad.ba/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)