“Pravo je čudo da nije bilo više mrtvih s obzirom na jakost plinova koji su brzo ispunjavali potpalublje jedrenjaka Atlantia”, rečenica je koja se mogla čuti tijekom iscrpnog očevida u hvarskoj luci, a koji su nadgledali talijanski policajci, piše Jutarnji.hr.
I dok se liječnici još bore za živote dvoje djece koja su, u teškom stanju, na aparatima u splitskoj bolnici, ostalo troje preživjelih, koji se oporavljaju od trovanja ugljičnim monoksidom, ne prestaju prepričavati trenutke užasa “kada su osjetili neopisivu nemoć, mučnine, a potom i šok dok su pokušavali oživjeti preminulog prijatelja Eugenija Vincija (57)”, sicilijanskog menadžera.
Drugi dan godišnjeg
Nekoliko sati nakon hospitalizacije u splitskom KBC-u jedan od preživjelih, Bruno Mancuso, inače bivši talijanski senator i trenutni gradonačelnik jednog sicilijanskog mjestašca, u telefonskom je razgovoru podijelio s medijima trenutke užasa i brigu za dvoje teško ozlijeđene djece. - Kako smo bili samo sretni što smo došli u Hrvatsku. Planirali smo ploviti osam dana. To smo putovanje svi zajedno organizirali i osmislili. Obišli smo otoke i Dubrovnik.
I stvarno smo uživali na Hvaru tog drugog dana našega godišnjeg. Večer smo proveli u restoranu na rivi, gdje je nas četvero večeralo dok djeca hranu nisu ni okusila, tako da smo trovanje hranom već u startu odbacili jer su upravo djeca najteže stradala - izjavio je Mancuso za medije, odmah bacivši sumnju na trovanje plinom koji se u kabine uvukao kroz klimatizacijske otvore. Čim je ponoć otkucala, talijanski su se turisti vratili na brod da bi već dva sata poslije toga plin kao tihi ubojica u njihovim kabinama počeo djelovati.
- Najednom nam je svima postalo loše. Odvukao sam se do kupaonice i povratio. Pozlilo je i mojoj supruzi, no nekako smo se uspjeli primiriti. Zaspali smo kao omamljeni do jutra. Na tom jedrenjaku izgubio sam, mogu tako reći, mog brata. Po struci sam liječnik nefrolog i pokušavao sam mu pomoći, ali nije išlo. Srce mi puca od tuge. Kad sam se probudio i ustao onakav malaksao, zatekao sam Eugenija s ozljedom glave i torza koje je zadobio pri padu u tuš-kabini - zaključio je Mancuso, otkrivši da su kobne večeri svi spavali na desnoj strani broda.
Inače, Eugenio Vinci je krajem prošlog stoljeća, kao generalni direktor tvrtke Pop 84 koja je proizvodila talijanske traperice, imao poslovnu suradnju s gradom podno Marjana jer je njegova tvrtka bila u to vrijeme sponzor Košarkaškog kluba Split, koji je tijekom ratnog vihora postizao velike uspjehe.
Paolo Frattura, bivši predsjednik regije Molise, s nevjericom čita vijesti o stradavanju njegova dobrog prijatelja u Hrvatskoj.
Ljubitelj Hrvatske
- Izgubio sam jako dragog prijatelja, bio mi je kao brat. U nedjelju mi je poslao poruku iz Hrvatske: ‘Bogovski uživam, samo još ti jedino radiš’. Umro je na besmislen način. Bio je jako predan svojem poslu i veselio se trenucima koje je provodio s obitelji i prijateljima - ispričao je talijanskim medijima Frattura, polažući sve nade u hrvatske liječnike da spase dvoje otrovane djece.
Mještani Sciacce, odakle je Vinci rodom, te mjesta u mojem je Mancuso gradonačelnik, šokirani su tragedijom koja je snašla njihove sumještane.
- Eugenio i Bruno te Franco Trifirò nerazdvojni su prijatelji. Tjednima prije nego što su otišli u Hrvatsku, pričali su nam o tom putovanju. S nestrpljenjem su ga očekivali jer vrlo cijene hrvatske ljepote i gastronomiju. Kad je prva vijest u medijima objavljena o mogućem trovanju školjkama koje su jeli nekoliko sati prije nego što im je pozlilo, nisam se mogao prestati čuditi jer sam i sam prošao Hrvatsku te se uvjerio u kvalitetu proizvoda, ali i oni jako paze na to gdje jedu - otkrio je ugostitelj iz Sant’Agata di Militello, u čiji lokal gotovo svakodnevno “na brzinsku kavu svrati stradali gradonačelnik”.
(Jutarnji.hr/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)