[Moj osvrt na dodjeljivanje nagrade „Mak Dizdar“ jednoj zbirci „pjesama“ koja se karakterizira islamofobijom ponukao je predsjednika žirija na reakciju koju prenosim integralno u nastavku. Reakcija Oponenta prepuna je personalnih tonova i „kvalifikativa“ kakvi uopće ne priliče nekoj, zapravo bilo kakvoj raspravi o književnosti. Ja u svome tekstu uopće nisam pisao personalno: spomenuo sam samo jedno ime, ime nagrađenog autora, ali sam i njega namjerno stavio u zagrade kako bih time istako svoju odluku da vodim raspravu o književnim vrijednostima impersonalno. Ni imena članova žirija nigdje nisam spomenuo. Tako ću činiti i u ovome tekstu: u fokus ću staviti vrijednosti a ne emocije i personalne relacije. Izražavam poštovanje prema personalnosti Oponenta. Ne želim biti grub i ne želim nikoga povrijediti, ali sam dužan iznijeti SVOJ VRIJEDNOSNI SUD o jednom važnom događaju, o kome tako marljivo šute profesori književnosti.

Koristit ću posebnu metodu: svojevrsnu intertekstualizaciju, odnosno – svoj tekst unosit ću u tekst Oponenta, predsjednika žirija; moj tekst je boldiran i u uglastim zagradama je – zato da bi čitaoci vidjeli koliko je taj oponentni tekst zapravo neupotrebljiv u raspravi o književnosti te da je pred čitaocima svojevrsni galimatijas. Boldirani tekst koji nije u uglastim zagradama je Oponentov.]

***

Mile Stojić odgovara Esadu Durakoviću

Nije li nečasno da proslavljeni akademik tako oštro i ideološki udara po jednom mladcu? [„Proslavljeni“ i „nečasno“ su riječi koje su u logičkoj koliziji, a o irelevantnosti pojma „mladac“ za raspravu o književnim vrijednostima govorit ću više u nastavku.] I šta je tu islamofobija?!

06.08.19, 09:49h

 
Povodom teksta o ovogodišnjem dobitniku nagrade "Mak Dizdar" Vernesu Subašiću koji je prof. dr. Esad Duraković objavio na stranici saff.ba, prenosimo reakciju predsjednika žirija nagrade Mile Stojića:

 
Ishitren [Zašto „ishitren“, u odnosu na šta i koga?!“  Tekst/“pjesma“ na koju sam ukazao uveliko kruži internetom, dakle u javnosti je, kao i neke druge pjesme iz zbirke] i neukusan je sud [„Neukusan sud“ u raspravi o književnosti ne može biti, kao što ne može biti ni „ukusan sud“; sud i ukus/neukus također su pojmovi koji su u logičkom sukobu i koji već na početku teksta moga Oponenta snažno signaliziraju nelogičnost teksta. Sud o književnosti, kao sud vrijednosti, može biti valjan ili nevaljan, a uvijek mora biti koherentno obrazložen] akademika prof. dr. Esada Durakovića o jednoj pjesmi [Nije riječ o jednoj pjesmi jer ih ima više takvih u zbirci; ja sam samo jednu naveo, kao predstavnu, ali o tome u nastavku] mladog [Opet mladac, mladi – očito je to za Oponenta vrijednost po sebi, što nema veze s vrijednostima u književnosti] pjesnika Vernesa Subašića iz Zenice, pogotovu što u toj pjesmi ne postoje niti naznake onoga što autor naziva islamofobijom [U općem trendu islamofobije u svijetu, u našem susjedstvu, pa i u samoj BiH, pisati o džamijama tako pogrdno i blasfemično – autor ne piše tako i o vjerskim objektima i simbolima drugih religija! – a pogotovu nagraditi takav tekst jest islamofobija. Druga stvar bi bila da autor „ironizira“ religijske simbole u nas općenito, sve!]

Naprotiv, za svakoga tko zna čitati poeziju [E. D. je doktor književnih nauka, univerzitetski profesor književnosti koji je preveo na bosanski jezik temeljna djela cijele jedne kulture, preveo je niz pjesničkih antologija, objavio je niz književnih studija na bosanskom, arapskom i engleskom jeziku, sa 450 bibliografskih jedinica… Reći za takvu osobu da „ne zna čitati poeziju“ zaista je nevjerovatno i potpuno autodiskvalificirajuće za Oponenta. Kako je nakon toga uopće moguće voditi bilo kakvu raspravu?!], u spomenutoj pjesmi radi se o ironijskom diskursu [Ironijski diskurs, ili ironijski otklon, je legitimno i djelotvorno poetičko načelo, ali kada autor teksta poredi minareta s bodljama ježa /da, ježa!/ koji na sebi nosi Geu /Zemlju, jer minareta su za njega planetarni problem/ „zabadajući joj bodlje u oblo dupe“, onda to nije ironijski otklon kao poetički postupak već je riječ vulgarnosti i blasfemiji, budući da autor minareta, samo minareta, situira kao globalnu smetnju koja iritira dupe cijele Planete. I to je ironija?! Ne, nego je to drskost, vulgarnost i blasfemija!]/, o reakciji na našu izvitoperenu stvarnost u kojoj odista u „bogomoljama mnogo se naučiti da/ Poput ispravnog popunjavanja/ Glasačkog listića.“ [Evo ga – i falsifikat Oponenta! U pjesmi nije riječ o bogomoljama općenito – u tome i jest poenta i islamofobni karakter teksta – nego je riječ eksplicite i nedvosmisleno o džamijama] Godinama se u nas govori i piše o zloupotrebi vjerskih institucija kad su u pitanju glasanja za političke stranke, i što je onda tu - islamofobija? [Islamofobija je kada se u jednom općem negativnom trendu prema jednoj religiji društveno i vrijednosno, nagradom žirija, ovjerava, promovira i podstiče takav tekst].

Nejasno je i to kako se o cijeloj i cjelovitoj knjizi jednog izuzetno darovitog autora, koja ima gotovo stotinu stranica, može suditi na osnovu samo jedne pjesme, budući da knjiga još nije ni objavljena. Taj rukopis pročitao je žiri, ali ne i akademik. [Makar bila i jedina takva, ta „pjesma“ jest u nagrađenoj zbirci, dakle ona je predstavna za ovo o čemu govorim. No, opet imamo Oponentov falsifikat jer ona zapravo nije jedina. Ima ih više takvih, a evo dijelova iz još jedne islamofobne „pjesme“, pod naslovom BROJANJE: „Uvijek sam pokušavao prebrojati ljude / načičkane svuda oko Kabe… / Na dan kada sam došao do rješenja, / došao sam i do modrog oka, / njima se, izgleda, nije svidjelo križanje / prebrojanih“. Treba li da ih navodim još?]

Prema propozicijama natječaja, knjiga će biti objavljena tek iduće godine i valjalo bi ju pričekati da se o njoj i o njenom piscu donese bilo kakav relevantan kritički sud, ali naši dušebrižnici, eto, nemaju strpljenja čekati.

Ja se čudim uvaženom akademiku Durakoviću, jer nije li nečasno i nepristojno da jedan starac, proslavljeni akademik, tako oštro i nemilosrdno ideološki udara po jednom mladcu, [Oponent, predsjednik žirija, koga oslovljavam kao instituciju a ne kao personalnost, uvodi u diskurs dvije nove kategorije: „starac“ i „mladac“. Očigledan je napor da tim pojmovima priskrbi vrijednosni status, kvalifikativ. Međutim, one u danome kontekstu nose značajan emotivni naboj, čak su emfatične. Oba pojma su biološke kategorije, a ne estetičke ili poetološke, a mi ovdje govorimo o književnim vrijednostima. Kao, hoće se reći: neko se diskvalificira samom činjenicom da je „starac“ a neko se favorizira pošto-poto zbog same činjenice da je „mladac“. Zaista je ovo za nepovjerovati! Ovi pojmovi nemaju baš nikakve veze, nikakvog smisla u raspravi o književnim vrijednostima, već su to – moram ponoviti – biološke kategorije koje mogu imati „fiskulturnog značaja“,  u nekoj sportskoj disciplini, na atletskoj stazi, recimo...

Polemike mogu biti dobre, produktivne i mogu dovesti do značajnih rezultata ukoliko su oponenti/sagovornici dovoljno kvalificirani i ukoliko, kao takvi, djeluju inspirativno jedan na drugoga. Ovdje to nije slučaj, jer od strukture teksta koji analiziram ne može ostati ni „kamen na kamenu“. Ne, ne mogu ići dalje... nemam vremena, zaista, da se bavim ovakvim tekstovima... Odjavljujem se...] koji je napisao tek svoju prvu knjigu, koja, uz to, još nije ni objavljena? Veoma mi je žao zbog toga. A onda sve to stavljati u kontekst napaćenog Stoca, u kojemu je Subašić prije neki dan bio prvi put u životu?

Natječaj festivala Slovo Gorčina bio je anoniman, nismo znali tko je u pitanju, ali smo svi bili složni da ovaj vrijedni i talentiran autor dobije prvu nagradu. Rukopis „Papagaj sloboda“ ocjenjivali su: jedna profesorica književnosti na sveučilištu, jedan izvrsni pjesnik i moja malenkost. Ocjenjivali smo cjelinu rukopisa. Najgore je to što se iz konfuzne akademikove „ekspertize“ da razaznati kako bi akademik da brani islam. Od koga?

U jednoj davnoj pjesmi, a povodom sličnog nasrtaja katoličkog velikodostojnika na drugog mladog autora, napisao sam riječi molitve: Obrani nas, Bože, od onih koji Te brane! Nema tu, dakle, nikakva skandala, osim što je ovaj akademikov neukusni istup zaista skandalozan!

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)