Izvor: Oslobodjenje.ba

Piše: Edina Kamenica

Alojzije Operhal je u ranom djetinjstvu živio blizu ulice koja je tada nosila ime Nikole Tesle. Ulica je i danas tu, ali se tako odavno ne zove. Alojzije je u međuvremenu odrastao i oženio se Dobrilom Ranisavljević, jednom od najbližih rodica Nikole Tesle.

- Mile, otac moje mame Milke i Milutin, otac Nikolin, od dva brata su djeca, počinje kazivanje Dobrila, čija se sudbina, eto, dotiče jednog od najpoznatijih ljudi na Zemlji, bez čijih je izuma današnji život nezamisliv.

Stotinu adresa

Prije oko dvije godine Dobrila nas je zamolila da ne pišemo o njenom srodstvu s tim genijem. Još se tada nadala da će ostvariti svoj san. San je vrlo jednostavan, ali možda upravo zbog toga još nije ostvaren. Naime, u Dobrilinom rodnom listu stoje dva netačna podatka: majčinom punom imenu nedostaje djevojačko prezime Tesla, kako, inače, piše u njenim dokumentima, a otac Dmitar u njenom rodnom listu je, nesmotrenošću činovnika, ispao - Dimitrije.

Dobrila je u međuvremenu pisala na stotinu adresa, objašnjavajući da su joj dokumenti s ispravnim podacima potrebni iz isto toliko razloga, obratila se, bez uspjeha, čak i predsjedniku i premijerki Srbije Aleksandru Vučiću i Ani Brnabić.

Operhalovi nemaju dilema zbog čega je tako.

- Danas se svaki papir iz zaostavštine moga rođaka Nikole Tesle plaća ogromnim novcem, pa se za jedan dobije i 500.000 KM, i neki možda misle da je moj osnovni cilj da se dočepam dijela Teslinog nasljedstva. Moje tri sestre, dvojicu braće i mene naravno, to ne zanima, ali, recimo, kuću koju posjedujemo suprug i ja, kuću koju smo sagradili svojim rukama od svojih para, ne možemo upisati u grunt zato što se moji osnovni dokumenti ne podudaraju, kazuje Dobrila, iz čije priče saznajemo ne samo o životu porodice Nikole Tesle nego se pred nama otvara i jedna nedovoljno poznata stranica istorijske čitanke.

- Bila je 1940. i neka, ne znam tačno datum. U trećoj raciji, moji su otjerani u Jasenovac. Otac je rođen u Maloj Barni, hrvatska opština Grubišno Polje, a majka mi je rođena u istoj opštini, u Maloj Peratovici. Majčin otac Mile Tesla i majka Jelica zaklani su 4. januara u Velikoj Dapčevići, u kući rođaka Lalića, gdje su se htjeli sakriti. Jer, rođena sestra Nikole Tesle Milka je bila udata za Glumačića, a njihova kćerka Gina je bila, opet, udata za Lalića. Baka je mijesila pitu i nju su zaklali za stolom, a djeda su zaklali na pragu. U dvorištu je iskopana rupa i u nju su bačeni kroz prozor. Sve je to gledao jedan Slovenac i mome ujaku ispričao, te su i nađeni u dvorištu, ‘47, ‘48. Našao je od svoje mame kosu, od djeda duvankesu, cipele i opanke. Izvadio je te kosti i prenio ih u Malu Peratovicu, odakle su oni rodom. Mama nije mogla da ide i da to gleda. Ta likvidacija se desila u okviru druge racije u Grubišanskoj opštini, u kojoj je ubijeno oko 3.000 pravoslavnih stanovnika Hrvatske, pa i gotovo sva porodica moga oca, kazuje Dobrila.

Dodaje da ih je smrti spasio jedan komšija, koji je bio ustaša i koji je slučajno pronašao njihovo ime u logorskim knjigama.

- Zovnuo je oca, kao, na isljeđivanje, a, ustvari, otkrio mu je da je sklopljen dogovor između NDH i srbijanskih vlasti, po kojem je dio Srba iz Hrvatske mogao preći u Srbiju, pa i dio onih iz logora. Kazao mu je da će biti prozivka i da će svaki deseti Srbin ići za Srbiju. Taj komšija je nakon rata odležao kaznu zbog služenja ustašama, a kasnije je živio u Zagrebu. Moj djed je njemu bio svjedok na suđenju i spasio ga smrti. Od stida, nikada nije htio doći u naše selo. I majka mu je umrla, a nije joj došao na sahranu. To mi je mama pričala i to tek kada se u Jasenovcu otvorio spomenik s ružom. (1966. godina, autor Bogdan Bogdanović, op.a.) Dotad nikada ništa nije govorila. Ja sam išla na grob bake i djeda, samo vijenac ostavim, pomolim se i vratim se kući, kazuje Dobrila, vraćajući se ponovno Jasenovcu.

- Taj dan, kada su ih postrojili, bila je iskopana ogromna rupa i, kada bi neko bio ustrijeljen, padao je u nju. Djed je rekao baki i majci da Cvijetu i Dušana drže u rukama, pa, ako njih ubiju, da i djeca s njima pođu u smrt, da ih ne bi poslije žive bacali u jamu, govori Dobrila, sve vrijeme brišući suze.

- Djed je pričao: Kako god brojim, jer, od straha se ljudi izmiču, dolje, ispred nas je ogromna rupa i puškomitraljezi okolo, ne mogu biti deseti. Na kraju sam uspio. Pitaju me, imaš li familiju, kažem, imam, ovo su mi unučad, ovo je žena, ovo sin, ovo snaha. Onda su odvedeni u Gradišku, ne znam da li u Bosansku ili u Slavonsku, pa u vlak, u marvene vagone i krenuli su za Srbiju. I u putu su ih ubijali, najviše u Vinkovcima. Nad Savom su stajali ravno dan i moj djed je rekao, ‘baba, sad smo gotovi, sad će nas baciti u Savu, ali, ići ćemo svi zajedno u smrt’. Ipak je vlak krenuo i u Beogradu su ih neki ljudi odveli sebi. Jedna porodica je primila moje, druga moga djeda i baku. Brat je bio kod mame, a sestra kod bake i djeda. U mjestu koje se zove Mala Plana, gdje sam ja rođena 1943. bili su do 1946. kada je naređeno da se svi Srbi iz Hrvatske moraju vratiti odakle su došli. I moji su se vratili u Malu Barnu, odakle vodimo porijeklo. Jer, moj djed Mile Tesla je rođen 14. 9. 1866. u mjestu Raduč i došao je kao dječak u Grubišno Polje, gdje je bio podvornik. Tamošnji proto mu je jednom rekao da je dobar s Milutinom, ocem od Nikole Tesle, i savjetovao mu je da napiše Nikoli pismo u Washington. Djed je napisao, a pismo se vratilo. Potom je pisao za New York i u New Yorku je Nikola Tesla dobio pismo, te poslao djedu pare, toliko da je djed mogao kupiti deset jutara zemlje, napraviti kuću, te familiju pristojno nahraniti. Tako da su moji jako lijepo živjeli, imali su stoku, imali su lijep život, puno im je Nikola pomogao, priča Dobrila.

Dobili su i garantno pismo od njega da dođu u Ameriku, ali djed Mile nije htio niti je dao djeci da idu.

- Neke od Nikolinih sestara su poslale svoju djecu, recimo Marica Kosanović. Nikola je samo jednom došao u Hrvatsku iz Amerike. Djed je pričao da je trebao ići na sahranu Nikolinoj snahi gdje bi se vidjeli, ali nije imao para i Nikoli je pisao o tome, govori Dobrila, čiji je ujak Filip, koji je jako ličio na Nikolu, imao Nikolinu sliku s posvetom i kod njega su bila sva pisma velikog izumitelja.

Sve je pusto

- Nakon rata, ujak se u Grubišnom Polju raspitivao za ostavštinu Nikole Tesle. Rekli su mu, idi u Bjelovar, da se vidi preko američke ambasade šta ima, a šta nema. I, on je poslao sliku oca Nikole, pisma. Bjelovar je tada bio kotar. Stigao je odgovor da je Nikola rekao da se sve njegovo podijeli siromašnoj djeci u svijetu. Ujak je rekao mojoj majci: Milka, nema ništa od toga, bilo i prošlo. I, njih više ostavština nije zanimala, tvrdi Dobrila, koja je iz Hrvatske doselila u BiH 1963, udala se u Sarajevu, rodila dva sina, ‘75. i ‘81.

Jedan je doktor u Gračanici, drugi fizioterapeut u Sarajevu.

- Mogla bih deset sati pričati kome sam se sve obraćala da se moji dokumenti usklade. Pisala sam puno puta Državnom arhivu RH i raznim matičnim uredima, trebalo je da dokažem gdje je moj djed Mile Tesla rođen, pa sam slala dopise u Liku, u Lovrinac kod Smiljana i u Raduču, u Jadovnu, Gospić, Peratovicu... U Raduči je sada sve pusto, zaraslo u šumu, priča Dobrila, čija tetka je bila Bosiljka Trbojević, narodni heroj SFRJ.

- Na sahranu su joj došli svi najviši funkcioneri osim Tita. Kada su ga pitali hoće li da se školuje, odgovorio je da želi ostati na selu. Sestra Cvijeta se, inače, uvijek sjećala Jasenovca. Odemo u šumu, odmah počne drhtati. Stalno je vidjela nekoga iza drveta. Dušan se nije ničega sjećao, kazuje Dobrila, a oči joj pune suza.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)