Drugarice i drugovi,

Iza nas su četiri godine o kojima će, uvjeren sam, validan sud biti tek nakon što prođe dovoljno vremena da vidimo šta je izraslo iz onog što smo pokrenuli 2014. godine, poslije odluke da krenemo iznova, pobrišemo članstvo i uradimo reevidenciju.

Slom koji smo imali prije toga sve nas je otrijeznio i natjerao da u politiku uvedemo nove metode.

Sve što smo napravili u posljednje četiri godine, uradili smo zajedno, a svi znamo da je o vlastitom radu teško objektivno govoriti. Ali, o činjenicama svakako treba govoriti.

A činjenice kažu da smo izgradili partiju u kojoj svaki član može birati i biti biran, jedinu takvu u Bosni i Hercegovini.

Jedina smo partija sa potpunom i tačnom evidencijom članova.

Jedina smo partija u kojoj svi članovi učestvuju u izboru predsjednika.

Jedina smo partija u kojoj su članovi birali kandidata za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

SDP je partija koja je vlasništvo svih njenih članica i članova.

Svi smo se učili nekim stvarima i ne treba prešutiti da smo sigurno ponekad griješili.

Iz tih grešaka moramo izvući pouke, ali sve dok je namjera bila dobra, greške ne treba uzeti za zlo. Želim vjerovati da su naše greške bile rezultat dobrih namjera. Ljudi bez nedostataka su ljudi sa malo vrlina.

Mnogi su zloupotrijebili demokratičnost koju smo uveli, ne bi li nametnuli svoju volju svima drugima, ne bi li nametnuli koncept da je njihov glas vrijedniji od drugih i da oni i samo oni trebaju odlučivati ko jeste, a ko nije socijaldemokrata, ko može, a ko ne može biti na nekoj funkciji u SDP-u.

SDP čine članice i članovi raznih profila, nezaposleni, radnici i penzioneri, intelektualci i oni koji to nisu.

Da, SDP-u trebaju intelektualci, ali SDP-u ne trebaju otuđeni centri moći, SDP-u ne treba elita koja bi iz sjene da upravlja i vlada.

Partija već četiri godine pripada svima i tako će i ostati!

Treba nam demokratija, treba se čuti svačiji glas, ali ti glasovi se trebaju čuti u partiji, kroz njene organe i tu smo dostigli zavidan nivo međusobnog uvažavanja i tolerancije.

Tolerancije ne može biti samo prema onim koji imaju zle namjere i koji bi da politiku partije kroje sa kojekakvih mindera.

Pokazali smo da u SDP-u svačiji glas može stići do općinskih i kantonalnih rukovodstava, Glavnog odbora, Predsjedništva i samog predsjednika.

Trudio sam se da odem i čujem šta se dešava u našim organizacijama. Svakoga sam saslušao i sa svima sam razgovarao. Nakon katastrofe na izborima 2014. godine predviđali su nam potop.

Pripremali smo se za izbore 2016. godine i kad su nas svi otpisali, zahvaljujući radu naših organizacija, uzeli smo više načelničkih mjesta nego smo ih imali prije.

Dozvolite mi da se osvrnem na stanje u državi.

Jasno se dokazala naša teza da je država slabila onda kad je i SDP slabio.

Tvrdim da jak SDP jeste i jaka država Bosna i Hercegovina.

Dok smo oporavljali SDP, etnonacionalisti su radili na razgradnji ove države. Tačno je da je SDP brana takvim politikama.

Svjesni su toga i oni, pa su naše takvo opredjeljenje probali zloupotrijebiti tezom da bi SDP trebao ući i pomoći trenutnoj vlasti, valjda, da nastave svoj pohod u rušenju države.

SDP je želio promjene i sebi i državi te smo iz opozicionih klupa radili da spriječimo pogubne utjecaje i odluke iz kuhinja SDA i HDZ u prvom redu, ali i SNSD – a, koji je jačao u RS-u i čekao svoju priliku sklapajući savez sa HDZ -om.

Naša odluka nije bila populistička da ćemo spasiti državu samom pojavom, nego smo krenuli putem proširivanja našeg članstva na svakom pedlju Bosne i Hercegovine. I tu smo, kao i svaki put dočekani na odstrel.

Godinama se govorilo da trebamo jačati svoj položaj ka RS-u i Hercegovini, iako smo i tada bili jedini koji smo imali zastupnike ili vijećnike u svim kantonima. Slali su nas u medijima na mjesta gdje bi navodno trebali biti, iako smo već tu bili, a kad smo ojačali našu poziciju u Republici Srpskoj, optuženi smo za saradnju sa Dodikom…

Kad smo odlučili da imamo kandidata za člana Predsjedništva optužili su nas za pakt sa Čovićem, za nekakav Plan B i medijski reket je započeo, ne prestavši sve do danas.

U medijima su nam govorili da trebamo ići u zapadnu Hercegovinu, a mi ne samo da smo otišli nego smo tamo napravili i autoput.

Smatram da smo i mi trebali mnogo jače, bolje i energičnije pristupiti ovom jačanju, jer je i u našim redovima bilo spavača. Sigurno su se počinile i neke greške, kao i uvijek kad se nešto radi i počinje. Rado čujem kritiku od ljudi koji su radili, ali ne vidim mnogo koristi od kritike onih koji nisu radili na jačanju, naprotiv oni su činili sve i priželjkivali neuspjeh, da bi mogli kritikovati.

Iako su naše organizacije u RS-u nikad brojnije, to nije rezultiralo izbornim uspjehom i to je činjenica. Jasno je da izborni neuspjeh u tom dijelu naše države ne treba ni sakrivati niti osporavati. Međutim, isto tako ne smijemo zanemariti značaj klice koju smo posijali tamo, klice bosanskohercegovačkog zajedništva. Možda na ovim izborima ona nije dala plodove, ali na idućim, siguran sam da hoće.

SDP je multietnička stranka i jedina stranka sa kapacitetom da okuplja sve građane – bez nacionalnih narativa, tenzija i podjela, stavljajući u fokus kvalitet života običnog čovjeka.

Zbog toga smo mi pozvani da širimo bosanstvo i okupljamo, dok drugi dijele.

Kako to danas ide priča oko formiranja vlasti? Toliko se uvažavaju pojedini partneri da čak nemaju ni stolicu za pregovaračkim stolom. Takva je sudbina bila namijenjena i SDP-u.

Mi gradimo svoj identitet i našu državu i uvijek ćemo biti na raspolaganju za sva rješenja koja će pomoći Bosni i Hercegovini da uđe u NATO i EU. Ali nemojte nas uvjeravati da se trebamo rame uz rame navodno boriti za državu, a da pri tome ne možete ni sjesti za sto za kojim se dogovara sudbina države.

Za stolom očito ima mjesta samo za tri stolice za trojicu etničkih „reprezentativaca“, od kojih svaki maše drugačijom zastavom. Nijanse na zastavama su različite, ali im je namjera uglavnom ista. Mi ne pristajemo da uopšte učestvujemo u toj igri, a kamoli da igramo na njihovu muziku.

Mi jesmo i uvijek ćemo srcima biti uz jednu i jedinu reprezentaciju Bosne i Hercegovine.

Neću reći nikakvu novost ako ustanovim da je SDP stalna meta napada, baš zato što ne pristajemo na išta manje od odgovorne državotvorne politike.

Oni imaju stranke koje dijele, a mi imamo partiju koja okuplja. Oni su zatvoreni svako u svoje nacionalne okvire, mi smo otvoreni za sve dobronamjerne Bosance i Hercegovce.

Zbog toga smo mi pozvani da širimo bosanstvo i okupljamo, dok drugi dijele.

Nikada ne smijemo izgubiti iz vida naš cilj koji nadilazi djelovanje u partiji, čije ostvarenje će ostati zadaća i onih koji dođu poslije nas. Jasno je i razumljivo da i naši ljudi i zaslužni članovi imaju i individualne ambicije i želje.

Međutim, stavljanje ličnih interesa u prvi plan može samo rezultirati podjelama i time da niko ne dobije ništa na kraju.

SDP, u kojem se radi zajedno, uvijek pokaže dobre rezultate, jer tu energiju uspijemo prenijeti na glasače. Jednako tako je bitno da u naše organe biramo odgovorne pojedince koji će predano, zajednički raditi na ostvarenju svih naših ciljeva i ambicija. Na Kongresu smo i biramo Glavni odbor.

Kako smo u prošlosti imali problema sa nedolascima i nedisciplinom pojedinaca u odnosu na povjerenje koje im je ukazano, molim da razmislimo za koga se glasa i da svaki kandidat koji je na listi bude svjestan odgovornosti i posla koji je pred njim, ako bude izabran.

Mi biramo Glavni odbor, a od odluka Glavnog odbora ovise naše politike prema društvu i državi.

O našoj državi moram progovoriti još koju riječ. Nikad lošiju vlast nismo imali. Nikad nije doneseno manje zakona.

Kriminal i korupcija cvjetaju, a antikorupcijski zakoni, koji su doneseni u vrijeme naše vlade, se jednostavno ne provode, a o stanju u pravosuđu više govore novinski naslovi nego nepostojeće presude.

Svakom budućem penzioneru je ukradeno pola penzije. Zdravstveni sistem je uništen, a naši doktori idu u druge države.

Odlaze mladi, odlazi radno sposobno stanovništvo i postavlja se pitanje koliko smo mi sada uopšte potrebni EU kada je uzela naš najveći resurs – naše sposobne ljude.

Odgovori na Upitnik EU su zapravo samo otvorili nova pitanja, poput onog kako je moguće da vlast pošalje EU „potpune odgovore“, tako što na 20 pitanja uopšte nije odgovoreno?

Kako je moguće da u odgovorima naše vlasti objašnjavaju Evropskoj uniji da je sistem diskriminacije i etničkog biranja dobar, ali, eto, presude Evropskog suda za ljudska prava smetaju da on funkcioniše?

Ne čudi i da nas je migrantska kriza zatekla. Ustvari, nije kriza migrantska, nego je to kriza vlasti koja ne može pomoći ni sebi, ni svojim građanima, a kamoli migrantima.

Konačno, mehanizmom koordinacije su oduzeli suverenitet državi i spustili ga na razinu kantona i entiteta. Ovo je ključno podvući da bi se razumjelo zbog čega ni SDP ne bi mogao sada, u ovom slabijem izbornom kapacitetu, uspješno se boriti protiv nacionalista.

Usvojene su akcize i poskupilo gorivo, ali sredstva nisu implementirana. Zato su kupovali puške, a budžet za to su izglasali i SDA i SNSD. I dok su se u javnosti svađali, iza vrata su oko novca i fotelja sklapali brze dogovore i ugovarali nove kredite.

SDA je dala HDZ-u i SNSD-u većinu u Domu naroda BiH i moć da blokiraju i sami diktiraju sve procese u državi.

Šta su zauzvrat dobili i šta uopšte može biti cijena prodaje države i četiri godine blokiranja ulaska u NATO, to još nisu odgovorili.

Tužilaštvo i institucije obavještajnog djelovanja su postale stranačke. Diskriminacija je postala normalna. Ubijaju nam djecu i policajce. Niko ne odgovara za prolivenu krv. Krivični predmeti čekaju u ladicama, dok kriminalci šetaju ulicama.

Zbog toga smo u izbore ušli sa Planom 10 u kojem smo dali rješenja za neke od ovih problema.

Plan je bio ambiciozan, ali realan. To je plan koji bismo proveli.

Rezultati izbora su poznati i jasni. Želim još jednom reći da smo pokradeni kad je u pitanju Denis Bećirović, a vrhunac cinizma jeste pokušaj njegovog imenovanja za zamjenika šefa kluba Bošnjaka u državnom Domu naroda. To je bila i prva poruka sa kakvim ljudima bi trebalo da dijelimo vlast.

Evo koristim priliku da pozovem nadležne pravosudne institucije, neka osiguraju da se ponovno broje glasovi za članove Predsjedništva BiH. Siguran sam da bi došlo do promjene u Predsjedništvu i da bi tamo sjedio Denis.

O izbornim rezultatima smo govorili. Smatram da smo trebali bolje, iako smo partija koja je ostvarila najveći porast u ukupnom broju glasova, 50 posto više nego 2014. godine.

S druge strane borili smo se i protiv prevare, mašine koja upravlja izbornim mehanizmom, a koje je sama pod upravom pojedinih političkih stranaka. Ipak, zadovoljan sam što smo rasli, što imamo 40 posto zastupnika Hrvata, Srba i Ostalih, uz naše zastupnike Bošnjake. Time smo potvrdili svoju multietičnost.

S druge strane, naš rast nije bio dovoljan da bi odlučivali o sudbini vlasti. A to znači da ovako urušenu državu ne bi mogli spašavati. Mogli smo samo poslužiti kao saučesnici, te iz nekoliko udobnih fotelja i privilegija koje nosi vlast pružati alibi i dijeliti odgovornost za daljnje propadanje države. Ali to onda ne bi bili mi.

Najbolji rezultat smo imali u tuzlanskoj regiji, našem bastionu, za što još jednom čestitam našim ljudima tamo. Nažalost, nismo imali partnera s kojim bi mogli razgovarati bez ucjena, bez zakulisnih radnji i izigravanja dogovora u kojima smo upravo mi pristajali na najveće kompromise.

Umjesto toga, SDA je požurila dati HDZ-u i SNSD-u sve, a potom nas uvući preko kantona u više nivoe vlasti. U tom planu nama je bila namijenjena sudbina žrtve i krivica za sve loše što se dešava.

Odmah poslije izbora sam smatrao, rekao sam to javno, da možda ima šanse da budemo dio vlasti, na način da uslovimo tu vlast konkretnim programom i ulaskom BH bloka kao vodeće snage.

Međutim, moram naglasiti kako smo odmah imali naznake da to neće biti tako.

Naime dok su nas iz SDA pozivali u, navodno, patriotski blok i suprotstavljanje SNSD-u i HDZ-u, u isto vrijeme svojim glasovima su za domove naroda podržavali HDZ i SNSD. Zbog toga su oba doma, dakle, obje razine vlasti, ostale zablokirane.

Slično se ponašao i DF kao naš navodni partner u BH bloku. Prilikom glasanja za članove Doma naroda, posredno ili direktno, najmanje u dva slučaja podržali su prolazak kandidata iz SDA na štetu SDP-a.

Ovo naglašavam zbog tvrdnji kako smo morali spasiti državu i kako smo imali u tome većinu u Parlamentu preko BH bloka. BH blok jeste imao najviše ruku, ali ne i parlamentarnu većinu, što je značilo da bismo morali pregovarati sa ostalim, a već na prvoj stepenici smo se uvjerili kako oni koje smo smatrali dijelom našeg zajedničkog državotvornog bloka, to u praksi nisu bili.

Blokadom domova naroda obesmislen je ulazak u vlast u kojoj ovisite o volji HDZ-a i SNSD-a. Zbog naših tvrdnji da formiranje vlasti na neiskrenim osnovama ne može uspjeti, SDP i ja lično smo doživjeli svojevrsni sinhronizovani medijski linč.

Na kraju, desilo se upravo ono što smo tvrdili, pa danas nemamo vlasti, u kojoj bi trebali učestvovati i pojedini subjekti nominalno građanske orijentacije.

Dakle, vlasti nema, branjenja države nema, Vijeća ministara nema, sjednica državnog Parlamenta nema, delegacije Bosne i Hercegovine u Vijeću Evrope nema, vladavine prava nema, a i sjednice Predsjedništva postaju rijetko iznenađenje.

Ali zato akciza ima. Ima i budžeta i troši se. Ima i odmora, kako bi vlast i oni koji bi da je prave mogli odmoriti od nerada i neuspjeha.

Zahvaljujući odlukama organa partije nama niko ne može prebaciti odgovornost za nešto u čemu niti učestvujemo, niti bi do današnjeg dana mogli učestvovati, da smo i donijeli drugačije odluke.

Želim naglasiti da je bilo kreiranja fiktivnih sukoba na relaciji Tuzla – Sarajevo. Strasti su se bez razloga rasplamsale i svi trebamo raditi na tome da se smire. Svakome treba biti jasno da su organi partije u više navrata donijeli odluke i pokušali doprinijeti formiranju vlasti u Tuzlanskom kantonu, domišljajući različite modele, a sve da naša najjača regija ne bi ostala bez SDP-a u vlasti.

S druge strane, pokazala se spremnost da nam pakuju afere, medijski nas reketare i prozivaju za izdaju zemlje. Ako pomno analizirate, zapravo ćete vidjeti da su najveći udari nakon odluka organa o neulasku u vlast, dolazili iz Sarajeva, a da smo nerijetko jaku podršku dobijali iz Tuzle. Ovo govorim samo zato jer želim istaknuti da stvari nikada nisu crno-bijele.

S druge strane, naši oponenti su otišli toliko daleko da su protiv nas počeli koristiti i državne institucije. Sa takvima se država ne pravi.

Ponovit ću opet, majka svih naših pogrešaka je kad pomislimo da se SDA može promijeniti. Odgovorit ću i na pojedine optužbe kako nisu samo SDA, HDZ i SNSD nacionalističke. I to je tačno.

Kao što je tačno da te tri stranke vode svoju nacionalističku politiku decenijama i zauzele su poluge vlasti i institucije. Pregovori sa njima uvijek će biti praćeni medijskim pritiscima ili uključivanjem institucija koje će da pokreću istrage sa istim ciljem pritisaka. Zato se ne može porediti neka manja stranka koja ne može, sve i da hoće, provoditi rigidnu nacionalističku politiku, a jeste desni centar, sa strankom koja ne preza od bilo kojeg načina opstanka na vlasti, jer je za njih na kocki mnogo više od napuštanja funkcija.

Najsretniji bih bio da SDP ima komotnu većinu i da o svemu odlučujemo samo mi ili sa partnerima iz BH bloka. Međutim, to nije realnost i zato smo mi birali da ostanemo svoji i da ne budemo privjesak strankama koje i javnost prepoznaje kao nacionalističke, da ne budemo takozvana partnerska stranka bez stolice za pregovaračkim stolom.

Vjerujem da je protekli period donio otrežnjenje i riješio neke dileme oko rada naših pojedinih članova koji su lobirali i podržavali kandidate drugih stranaka, govorili loše o SDP-u i na kraju pravili druge stranke.

Uvjeren sam kako smo reagovali zrelo i mudro, demokratski i kroz organe donijeli odluku. Ta odluka nije laka i o njoj se diskutovalo i tek nakon diskusije glasalo. Mogu izraziti žaljenje što je došlo do toga, ali posljedice su snosili oni koji su sami i pokrenuli poteze koji krše naš statut.

Ponovo se desilo kao i u slučaju širenja u Banja Luci. Godinama smo slušali o ljudima koji trebaju otići zbog izdaje socijaldemokratskih uvjerenja, da bi nakon isključenja ti ljudi postali heroji desničarskih medija i njihovih portala.

To samo još jednom potvrđuje kako će svaki naš potez biti dočekan na nož, makar nam do jučer svi savjetovali da baš taj potez povučemo. Zato mi trebamo na terenu objašnjavati ljudima o čemu se radi i početi sa tim odmah. Moramo reagovati.

Naša prva, glasna i čvrsta reakcija je BH blok. Saradnja SDP-a i Naše stranke je više nego dobra.

Formiranje bloka je kreiralo pozitivnu sliku i poručilo javnosti da želimo ne neku drugačiju politiku, nego jasnu, institucionalizovanu drugačiju politiku borbe za državu, sa jasnom vizijom i ciljevima.

Zbog obaveza oko izbora u partiji ta formalizacija je malo kasnila, ali je bitno da je do nje došlo. Treba biti spreman na nove napade i nova podmetanja.

Mi ćemo svakako biti okupljeni oko NATO i EU integracija, poboljšanja standarda građana, povećanja plata i penzije, sloboda i prava građana, izmjena izbornog zakona u interesu građana, a ne stranaka. Nastavljamo bitke u parlamentima i kantonalnim skupštinama.
BH blok je opstao i jako smo opredjeljeni da se otvorimo za sve stranke i pojedince koji su spremni graditi Bosnu i Hercegovinu ravnopravnih građana i naroda na civilizacijskim tekovinama i vrijednostima.

Biće ponovo puno govora o novoj ljevici, o staroj ljevici i zato želim ovdje dati jedan presjek stanja u regionu i svijetu. U svijetu je model kakav su zastupali neki, sada već bivši, članovi SDP-a propao u samom srcu tog projekta.

U Engleskoj je on zamijenjen novim pristupom i vođen drugim liderom Korbinom. U Danskoj je ljevica slavila. U Španiji je nakon separatističkih zaoštravanja opet pobijedila lijeva opcija, socijaldemokratska opcija. U Švedskoj je ljevica pobijedila, kao i u Holandiji.

U Grčkoj je nažalost nakon pobjede pala popularnost Sirize, ali je njihova ljevičarska Vlada zajedno sa Vladom našeg prijatelja Zorana Zaeva nakon 30 godina postigla sporazum između Makedonije i Grčke. Da nisu u pitanju dvije ljevičarske Vlade, ovog sporazuma ne bi bilo. U Hrvatskoj SDP je rastao na izborima za EU. U Srbiji nema ljevice, fragmentiranost ih je koštala i to je opomena i BiH u šta se država pretvori bez ljevice. Slična sudbina zadesila je i naše drugove u Crnoj Gori.

Naglašavam ovo, jer u jeku migrantske krize kada su svi najavljivali pobjedu desnice, koja jeste imala pojedinih uspjeha, EU se odbranila i dala i nama do znanja da put takmičenja sa nacionalistima na njihovom terenu, u tome ko je veći nacionalista, nije ispravan put.

SDP treba osluškivati i pratiti demokratski socijalizam u Americi koji je najsnažniji u posljednjih 50 godina i Korbinov novi put u Engleskoj, ali i put našeg druga i iskrenog prijatelja Zorana Zaeva u nama bliskoj Sjevernoj Makedoniji, koja je i sama imala mnogo problema poput nas ovdje.

Moderne tehnologije omogućavaju da svaki naš potez objašnjavamo i ponavljamo. Radničko pitanje je i dalje aktuelno, što partiji poput SDP-a otvara prostor za pravovremeno djelovanje.

Iza nas su izbori za predsjednika u SDP-u. Još jednom zahvaljujem svima koji su iskoristili pravo da glasaju bez obzira kome su od nas trojice kandidata dali svoj glas, a svakako posebno onim članicama i članovima koji su glasali za mene. Koristim priliku i da se zahvalim protukandidatima Edi Deliću i Sveti Pudariću što su zahvaljujući njihovoj kandidaturi članovi SDP imali priliku da biraju.

Želim konstatirati jednu činjenicu koja me jako žalosti. Umjesto pozitivne poruke, izbore u SDP-u su neki pokušali pretvoriti u telenovelu za široke mase i omiljeno novinarsko propagandno štivo.

Smatram da nam je ovo nauk da su izbori u SDP –u stvar samo članica i članova SDP-a i svako miješanje izvana može nanijeti štetu SDP-u. Ovdje ću stati, jer ni dosad nisam dolijevao ulje na vatru, nego sam gledao da držim SDP na okupu.

Dakle izbori su završeni. SDP mora biti na prvom mjestu, a unutrašnje stvari se trebaju rješavati na organima i među našim članstvom. Barem u SDP-u niko nije sankcionisan zbog drugačijeg mišljenja. Drago mi je da smo nakon prvog izbora za predsjednika, potom referenduma, i na drugim izborima pokazali svoj kapacitet.

Valja nama nastaviti raditi na širenju SDP-a, u kome nema poraženih i pobjednika, a svi koji to iskreno hoće imaju svoje mjesto.

Trebamo kapitalizirati našu principijelnu odluku da nećemo u vlast sa nacionalistima kako smo obećali pred izbore. Moramo se pripremiti za naredne lokalne izbore. Još je rada pred nama da bi spremno dočekali nove izazove.

Kažu da je bitno što su sa vladom u Kantonu Sarajevo stranci zadovoljni. Meni je mnogo važnije što su ljudi, građani kantona zadovoljni. Što se stranaca tiče, s njima se najviše bavi naša vlast u Unsko-sanskom kantonu. Međutim i tu smo pokazali da kada je SDP u vladi, granica nema.

Jasno je da sami ne mogu i ne trebaju nositi teret koji im je prebačen, ali ga oni nose lavovski i dostojanstveno i čestitam im na tome. Primili su te unesrećene ljude i čine sve što mogu da im omoguće barem osnovne uslove za život. Ne stižu se baviti svojim građanima u mjeri u kojoj to žele jer im je neko isporučio probleme koje niti su uzrokovali niti ih mogu sami riješiti. Možda ni to nije slučajno.

Očekujem da svi organi na nivou države, koji su nadležni, smjeste migrante u migrantske centre, obezbijede im boravak, hranu, zdravstvenu njegu, ali i utvrde tačan identitet, otkrivanjem pasoša i drugih dokumenata koje oni kriju.

Očekujem da od onih koji su se obogatili trgovinom ljudima bude oduzeta zarada koju su ostvarili. Samo efikasno postupanje nadležnih organa može spriječiti krijumčare da nam dovođenjem velikog broja ljudi stvore krizu, koja je u Unsko-sanskom kantonu postala nepodnošljiva do te mjere da naši građani napuštaju zemlju.

Trebamo biti svjesni da su imigracije odnijele i dio naše baze u inostranstvo. Interesantno je da imamo jedan masovni zbijeg ljudi u države u kojima su ili na vlasti socijaldemokrate ili su to jednostavno jake građanske države u kojima te niko ne pita ko si i šta si, nego šta i koliko znaš i kakav si čovjek.

Mi ne želimo ništa više, ali ni ništa manje ovdje. Ne smatramo da je to previše. To je zapravo minimum onoga što naši ljudi zaslužuju.

Također, moja je želja da oživimo temu bosanstva u javnosti, što je još jedan zadatak za sve nas kojima je SDP bosanskohercegovačka stranka, jer se bosanstvo poklapa sa socijaldemokratskim prihvatanjem bogatstva različitosti.

No, nećemo doći do pobjeda u političkoj areni ako ne poboljšamo neke stvari i u našem timu.

Treba doći do nekih kadrovskih osvježenja.

Zbog toga ćemo na ovom kongresu raspravljati o izmjenama koje će SDP učiniti jačim, od principa jedan čovjek – jedan glas na nižim nivoima, preko drugih izmjena statuta, pa do organizacije SDP-a i njegove stabilizacije. Ovo je dobra prilika da popravimo stanje, ali i nastavimo dobrim pravcem tamo gdje smo zacrtali već određene smjernice.

Želim ovdje pred vama delegatkinjama i delegatima Kongresa dati jedno obrazloženje. Danas je jedan od najvećih brendova SDP-a čovjek kojem smo na referendumu dali ogromnu podršku da se kandidira za člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka Denis Bećirović. I pored nesporne činjenice da je izborni proces potpuno kompromitovan, Denis je ipak dobio 200.000 glasova.

Nije nikakva tajna da sam smatrao kako taj njegov politički kapital treba iskoristiti i da, kad se već nije kandidirao za predsjednika SDP-a, treba biti zamjenik predsjednika. Zbog toga je u predloženim izmjenama i dopunama Statuta utvrđen prijedlog za uvođenje zamjenika predsjednika.

Nisam ja to krio ni u svojim istupima u toku kampanje. Nažalost to je uz podršku tradicionalno naklonjenih medija pretvoreno u pitanje koje je puno više od pukog uvođenja funkcije zamjenika. Čak se naglašava i podgrijava atmosfera kako je to pitanje koje će dovesti do podjele SDP-a.

Potpuno sam svjestan da ima dosta dobronamjernih članica i članova SDP-a koji imaju svoj stav po tom pitanju, kao što sam svjestan da ima i onih koji svojim protivljenjem, ustvari, žele tako diskreditirati i Denisa i mene, jer eto oni su tobože zabrinuti za multietnički karakter SDP-a.

Po mom mišljenju, multietnički karakter SDP-a se ne ogleda kroz ličnost predsjednika koji se bira po principu jedan član-jedan glas, već upravo na funkcijama zamjenika, generalnog sekretara, predsjednika Glavnog odbora, poslovnog direktora, predsjednika Nadzornog i Statutarnog odbora…

E sada je li ovo lobiranje, trebalo je biti… Zašto trebalo?

Pa upravo zato što je Denis, kao i prilikom ulaska u neravnopravnu utrku za člana Predsjedništva BiH, još jednom pokazao kako interes SDP i očuvanje jedinstva SDP stavlja iznad svega.

Potisnuo je vlastiti ego i sujetu i insistirao na amandmanu kojim se odustaje od uvođenja funkcije zamjenika predsjednika, ne želeći na bilo koji način da ugrozi jedinstvo SDP-a i tako eventualno bude uzrok bilo kakvog mogućeg razdora.

Mi smo u Predsjedništvu SDP-a prihvatili njegov amandman, uvažili njegove argumente i danas to nije dio prijedloga izmjena i dopuna Statuta.

Još se jednom zahvaljujem Denisu na prihvatanju kandidature i dostojanstvenoj kampanji za člana Predsjedništva BiH, te i na ovom potezu, kojim je pokazao koliko mu je stalo do jedinstva i napretka SDP-a.

Također, vrijeme je i mjesto da se zahvalim našim aktivistima, članicama i članovima SDP-a, bez kojih ne bi bilo ni SDP-a… Posebno se želim zahvaliti našim gradonačelnicima i načelnicima, te vijećnicima i odbornicima, našim zastupnicama i zastupnicima, te ministrima koji nose baklju SDP-a. Zahvaljujem se našim biračima koji su nam svojim glasovima dali za pravo da se ponosimo kao jedina partija u Bosni i Hercegovini sa ovakvim multietničkim sastavom izabranih zastupnika, od 59, 12 iz reda Srba, devet iz reda Hrvata, tri iz reda Ostalih, te 35 Bošnjaka. Ovo nema nijedna druga stranka, ali ovo nije ono što treba zadovoljiti nas u SDP-u.

I svakako želim se zahvaliti ljudima u SDP koji su u posljednjem mandatu kao članovi organa partije na svim nivoima, kao članovi Nadzornog i Statutarnog odbora, svako u svom kapacitetu dali doprinos funkcionisanju i radu SDP-a.

Posebno želim istaći zahvalnost članicama i članovima Predsjedništva SDP-a, te rukovodstva Glavnog odbora na saradnji u situacijama kada to i nije bilo baš lako.
Na kraju, moram se posebno zahvaliti uposlenicima i članovima Sekretarijata SDP-a koji su opstali i ostali u teškoj finansijskoj situaciji bez plate i po nekoliko mjeseci. Nadam se i učinit ću sve sa novoizabranim organima da to vrijeme ostane iza nas.

Uvijek ima onih koji sve daju za SDP i pitaju šta još mogu učiniti, kao i onih koji prvo pitaju šta će dobiti od SDP-a. Iskreno se nadam kako će nakon Kongresa i izbora novih organa biti puno više ovih prvih.

Završit ću sa dvije stvari koje često volim reći u svojim istupima. SDP je jedna porodica. Živimo u podijeljenoj zemlji i moramo biti drugačiji, moramo razvijati dobre odnose, a dobri odnosi trebaju i nama samim da se dobro osjećamo i produktivno radimo u ovom našem SDP-u.

Drugarice i drugovi, naše opredjeljenje je jasno. Beskompromisna borba za Bosnu i Hercegovinu i sve njene građane.

Svi smo mi braća i sestre po majci Bosni i Hercegovini. Zato ćemo graditi svoju zemlju, ni srpsku, ni hrvatsku, ni bošnjačku, već i srpsku, i hrvatsku, i bošnjačku…

Mi smo u Bosni i Hercegovini tri naroda jedna duša. To je ono što trebamo širiti i govoriti više o bosanstvu kao ideji spajanja. A ako mi ne budemo spajali, kao u stotinu godina ove partije, sigurno neće niko drugi.

Neka nam je sretna i stotinu deseta godišnjica SDP-a. Pošaljimo dobre poruke! Budimo ponosni što smo dio tako duge i svijetle tradicije. Nemojmo zaboraviti da smo mi radnička partija, da su naši prethodnici davali živote za antifašizam i da smo ih mi naslijedili u tome.

SDP BiH je jak i bit će sve jači. Bez obzira na sve, mi rastemo. Zato je vrlo važno učiniti da maksimalno sačuvamo jedinstvo SDP-a. Da razvijamo i jačamo BH blok.

Sljedeća stepenica ka vrhu su lokalni izbori 2020. godine iz kojih ćemo izaći još jači i veći, a 2022. će biti godina kada ćemo mi odlučivati kako i s kim ćemo da gradimo državu.

Ne kao šegrti, nego kao ahitekti promjena.

Smrt fašizmu!

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)