- Živjeli smo njegov život 15 godina kako bi on postao to što jest, najbolji na svijetu – započinje svoju ispovijest za Večernji.hr Novakov otac Srđan Đoković. 

Na njegove riječi nadovezuje se majka Dijana:  

– Iskreno, bilo je trenutaka kada smo mislili da ne možemo sve to popratiti, materijalno. Jer, ako nemamo novca za Roland Garros ili Wimbledon, ne može ni ići. Bilo je mnogo takvih situacija, na kraju bismo se nekako snašli, i to je bio jedini način da uspije. On to nije znao, i nije ni trebao znati. Nismo ga opterećivali, nismo mu govorili imamo li ili nemamo, za njega se moralo stvoriti. Radila sam 17 godina u restoranu na planini Kopaonik, po 10, 15 ili 16 sati. Srđan je s njim putovao, a ja sam im slala sav novac koji bih zaradila. Vodili smo palačinkarnicu i pizzeriju. Sve sam radila – pekla palačinke, bila u šanku, pravila pizze, i to sam naučila, jednostavno nisam mogla ovisiti o radniku jer bi preko noći pobjegao. Na kraju se isplatilo, ali moglo je biti i drukčije – priča danas, kada i njihov i Novakov život teče sasvim drugačije.

Roditelji su trojice sinova – najstariji je Novak, četiri je godine mlađi Marko, a još četiri Đorđe. I njih su dvojica “živjela Novakov život”. 

– Događalo se da bismo preko noći mijenjali njihove planove kako bismo mu pomogli jer je pao u emotivnu krizu i možda ne želi igrati kao, primjerice, u Miamiju. Organizirali bismo se u nekoliko sati, otkazali njihov odlazak u kamp u Barcelonu i svi se spakovali i odletjeli kako bismo njega podigli. Njemu je to jako puno značilo, igrao je, došao do finala. Ponosni su na brata jer imaju idola u svojoj kući, bave se istim sportom – nastavlja svoju priču majka Dijana. 

Sve su postigli sami, uz pomoć nekoliko prijatelja, bez sistemske podrške države, ali to nije slučaj, kažu, samo kod njih, već u svim slabostojećim malim državama.

Kompletan razgovor čitajte ovdje.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)