Spekulacije kako bi njezino izručenje moglo biti zamjena za izručenje najtraženijega hrvatskog bjegunca Zdravka Mamića, bivšoj sutkinji sarajevskoga Općinskoga suda Lejli Fazlagić svakako nisu donijele miran san. Ta rođena Sarajka koja ima i hrvatsko državljanstvo, gotovo tri godine živi na raznim lokacijama na području RH pokušavajući svim pravnim sredstvima spriječiti izručenje u Sarajevo, gdje je tužiteljstvo tereti za brojna ozbiljnija djela korupcije pri obavljanju sudačke dužnosti, a koje je prema optužbama počinila s Alijom Delimustafićem, bivšim ministrom unutarnjih poslova BiH. Riječ je o optužbama za malverzacije sa stanovima u Sarajevu, od kojih su neki pripadali židovskim obiteljima stradalim u Drugome svjetskome ratu, piše Jutarnji list.
Nakon Rijeke, Labina i Zagreba Fazlagić se posljednju godinu skrasila u svojoj vikendici u Maloj Dubi pokraj Makarske, no njezina pravna bitka protiv izručenja ne prestaje. Protivljenje izručenju, žalba na odluku riječkoga Županijskoga suda o postojanu pretpostavki za izručenje, ustavna tužba, zahtjev za obnovu postupka pred Županijskim sudom u Rijeci, žalba na rješenje Županijskoga suda u Rijeci za obnovu postupka... Sve te pravne lijekove hrvatski su sudovi Lejli Fazlagić poodbijali u posljednje dvije godine, no to zapravo nije ni važno. Naime, ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković, iz nekoga nepoznatoga razloga, bivšu sutkinju ne izručuje Sarajevu. Treba napomenuti da je odluka o izručenju okrivljenika diskrecijsko pravo ministra, odnosno politička odluka, no zadovoljavajući odgovor na pitanje koji bi to bio konkretan razlog - nismo dobili. Naime, na naš upit iz ministarstva su odgovorili kako odluku dosad nisu donijeli jer je predmet stalno bio opterećen pravnim lijekovima, odnosno Lejla Fazlagić stalno je osporavala osnovanost izručenja raznim pravnim argumentima. “U postupku izručenja Lejle Fazlagić od Republike Hrvatske postupak je bio opterećen pravnim lijekovima koji su se rješavali pred nadležnim sudovima u Rijeci, na Vrhovnom sudu RH i Ustavnom sudu RH. Budući da je spis predmeta na postupanju pred nadležnim sudom, odnosno nije još dostavljen ovom Ministarstvu, ministar pravosuđa ne može donijeti navedenu odluku”, odgovoreno nam je iz Ministarstva.
Odbačena tužba
Pravno gledano situacija je prilično drukčija. Odmah nakon odluke Vrhovnoga suda od 8. lipnja 2017. kojom je pravomoćno utvrđeno postojanje pretpostavki za izručenje, ministar je imao otvorene ruke za potpisivanje izručenja. Činjenica da je Lejla Fazlagić nakon toga podnijela ustavnu tužbu ničim nije obvezivala ministra da ne potpiše izručenje. No, stvari postaju još čudnije nakon što je pet mjeseci kasnije, 15. studenoga 2017., i Ustavni sud odbio ustavnu tužbu Lejle Fazlagić. Naime, tada pa sve do ljeta 2018., koliko smo uspjeli rekonstruirati, ne događa se ništa, a premda je spis na dispoziciji za odluku, ministar tu odluku ne donosi. Tada Lejla Fazlagić Županijskom sudu u Rijeci podnosi zahtjev za obnovu postupka koji odbija Županijski sud u Rijeci. Na to se Fazlagić žali Vrhovnome sudu i nedavno u Rijeku stiže rješenje Vrhovnoga suda kojim je njezina žalba ponovno odbijena, nakon čega, kako su nam rekli na riječkom Županijskom sudu, spis šalju natrag u Ministarstvo pravosuđa. U trenutku objave ovoga teksta spis Lejle Fazlagić putuje sa Županijskoga suda u Rijeci prema Ministarstvu pravosuđa u Zagreb.
Osim neuobičajene ministrove apstinencije u donošenju odluke o izručenju u slučaju Lejle Fazlagić, u slučaju bivše sarajevske sutkinje u oko upada još jedna čudna stvar. Naime, uz sav napor nismo uspjeli doznati kada i pod kojim okolnostima je Fazlagić stekla hrvatsko državljanstvo. Međutim, usprkos činjenici da je optužena s ratnim ministrom policije BiH Alijom Delimustafićem, Fazlagić je među ostalim argumentima pred hrvatskim sudovima da se u BiH protiv nje vodi politički progon, navela da je progone i šikaniraju upravo zato što je pripadnica hrvatskoga naroda.
Prema podacima koje je objavio Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), citirajući javno dostupne izvore, Fazlagić je rođena u Sarajevu 1963., a pravo je diplomirala na Sarajevskom pravnome fakultetu 1990., dvije godine prije nego što će u BiH početi krvavi sukob. Iz njezine biografije nije poznato što je i gdje radila od diplome do 1996., no te godine počela je raditi kao tehnički sekretar u Ministarstvu vanjskih poslova BiH kojemu je na čelu bio tada bivši premijer tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne, a sada pravomoćno osuđeni ratni zločinac Jadranko Prlić. Fazlagić će u Ministarstvu provesti nešto više od tri godine. Najprije kao “tehnički sekretar”, zatim kao stručni suradnik u Odjelu za dijasporu, da bi posljednju godinu bila neraspoređena. Prema nekim informacijama koje nije bilo moguće provjeriti, upravo u razdoblju dok je radila u MVP BiH Fazlagić je stekla hrvatsko državljanstvo. Prema izvorima bliskim bivšoj sutkinji, ništa u vezi s njezinim državljanstvom nije sporno, ona ga je među ostalim stekla na osnovi roditelja, odnosno majke Đemile Filipović, koja je bila iz Hrvatske. Također prema istome izvoru Fazlagić je jedno vrijeme, navodno za vrijeme rata u BiH, i živjela u Hrvatskoj te je bila zaposlena, no unatoč našim nastojanjima, te informacije nismo mogli provjeriti jer Fazlagić nije bila zainteresirana za davanje odgovora, među ostalim ni na pitanje o dobivanju državljanstva.
- Dovoditi u kontekst reciprocitet izručenja hrvatskih državljana neodrživ je s više aspekata, ponajprije stoga što Republika Hrvatska nije ni u kojem slučaju izručivala vlastite državljane, međutim, takva praksa prekinuta je stupanjem na snagu Promjene Ustava Republike Hrvatske 16. lipnja 2010. godine. Izmjenom članka 9. Ustava RH omogućeno je izručenje hrvatskog državljanina drugoj državi ako je s drugom državom sklopljen međunarodni sporazum o izručenju ili ako je izručenje u skladu s pravnom stečevinom Europske unije, no treba sagledati širu sliku, a to je jesu li ispunjene pretpostavke za pravedno suđenje. Stoga je u uvjetima i stanju predmeta u kojem se izručenje zahtijeva očita povreda procesnih prava i jamstva pravičnog postupanja u kojem moja stranka ne bi imala zajamčena prava pravne stečevine Europske unije kojima kao hrvatski državljanin pripada - izjavio nam je Milko Križanović, odvjetnik Lejle Fazlagić, dodajući da je optužnica u slučaju protiv Delimustafića i Fazlagić potvrđena prije 19 mjeseci, ali nikada nije pročitana te suđenje nije niti započeto iako je riječ o pritvorskom, dakle hitnom postupku.
- Prvooptuženi Alija Delimustafić je u pritvoru iako je više puta odlučeno pa ukidano rješenje da se pritvor zamijeni jamstvom, a što sud do danas nije u stanju pravomoćno odlučiti - kaže Križanović.
Obruč se steže
Nakon nešto više od tri godine provedene u MVP-u BiH, Fazlagić je godinu dana radila kao savjetnica predsjednika predstavničkoga doma parlamenta BiH, odakle odlazi u Ured visokoga predstavnika za BiH (OHR) u mandatima kad su tu funkciju obnašali Wolfgang Petritsch i Paddy Ashdown. Nakon pet godina u OHR-u 2005. je imenovana na mjesto sutkinje Općinskoga suda u Sarajevu, gdje ostaje sve do srpnja 2016. kada podnosi ostavku i naprasno odlazi u Hrvatsku. U tome trenutku jačaju glasine o tome da se oko nje, ali i Alije Delimustafića te još brojnih odvjetnika i javnih bilježnika, steže obruč Kantonalnoga tužiteljstva zbog optužbi za korupciju. “Pazi, vozilo ti je ozvučeno i pregledavat će te kad dođeš u Hrvatsku. Ne kopaj previše! Samo provjeri kod svojih jer je situacija vrlo ozbiljna”, razgovor je koji su na tajnim mjerama snimili policajci Federalnoga MUP-a, a glas je navodno pripadao upravo sutkinji Fazlagić koja je razgovarala s izvjesnim Zoranom Lončarom, bivšim djelatnikom MUP-a Republike Srpske i tjelohraniteljem Biljane Plavšić.
Fiktivni sporovi
Razgovor je vođen, kako se navodi u optužnici protiv Alije Delimustafića, 17. rujna 2016., kad su Delimustafić i L. Fazlić već “preselili” u Hrvatsku, a dva mjeseca uoči lanca finaliziranja akcije koju su tužiteljstvo i policija BiH nazvali kodnim imenom pravda, a koja će nakon provedene istrage rezultirati i podizanjem optužnice protiv Fazlagića, Delimustafića, Lončara te još tridesetak osoba zbog optužbi da su od 2009. do kraja 2016. organizirani kao kriminalna grupa sebi ukupno prisvojili 18 stanova na području Sarajeva. Premda kao organizatora navodne grupe BiH tužitelji terete Delimustafića, kao središnju figuru svih malverzacija sa stanovima, tužitelji zapravo prokazuju upravo Lejlu Fazlagić, tvrdeći da je ona kao sutkinja vodila fiktivne sporove o dodjelama nekretnina preminulih osoba.
U akciji je optužen i jedan sudski dostavljač koji je, tvrdi se u optužnici, po nalogu sutkinje Fazlagić obavljao lažne dostave sudskih pismena, tvrdeći da su ih vlasnici nekretnina uredno zaprimali premda su te osobe bile mrtve desetljećima. Zatim bi na osnovi dosjelosti bile izrađivane presude u kojima bi se osumnjičenici knjižili na spomenute nekretnine. Sve ove optužbe Fazlagić je odbacila u nekoliko javnih istupa koje je imala te preko svojega odvjetnika. Međutim na konkretna pitanja o stvarima koje joj se stavljaju na teret odgovor od bivše sutkinje novinari Jutarnjega lista nisu mogli dobiti.
(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)