Preuzeto sa bloga upoznajtesvijetokonas.com

Grčki filozof Heraklit je u 6. stoljeću p.n.e. zapisao: Nikad dvaput ne ulazimo u istu rijeku… Sve teče sve se mijenja. Najstariji historičar svijeta Herodot je u 4. stoljeću p.n.e. zabilježio na Nilu mnoštvo splavova.

Naziv čamac u našim krajevima potiče od turske riječi čam (jela). To je plovni objekat manjih dimenzija. Izvorni raft za korištenje na rijekama je drvena mreža (splav) onakva kakvu je opisao književnik Mark Twain u slavnom djelu „The Adventures of Huckleberry Finn“. U Drugom svjetskom ratu korišteni su gumeni desantni čamci i čamci za spašavanje od raftova na napuhivanje.

Poslije rata splavari počinju da koriste ove vojne čamce za spuštanje niz rijeke. Rekreativno spuštanje takvim vojnim čamcima Velikim kanjonom  na rijeci Kolorado je postalo popularno od 1960. godine. Valja reći da je rekreativno spuštanje rijekom Unom postalo takođe popularno tih godina. Prva organizirana Unska regata je održana 1964. godine, i sa pravom se može reći da su rekreativna spuštanja rijekama kao i upotreba gumenih čamaca, organizirano u svijetu počela na rijekama Kolorado i Una. Osamdesetih godina napravljeni su rafting čamci sa šupljim dnom.

Raskošna vožnja brodicom “Sonja” Perućačkim jezerom od Višegrada do ušća rijeke Žepa, a potom kanjonom Drine do Srebrenice

Rafting je događaj u prirodi koji traži aktivno učešće i praćenje uputa skipera. Programi koji se nude za tržište u Bosni i Hercegovini su potpuno bezbjedni i ostavljaju snažan dojam na učesnike i ostaju u dugom sjećanju. Poslije posljednjeg rata na rijeci Uni, Vrbasu, Drini, Tari, Neretvi… je nastala ekspanzija rafting klubova i danas (2019.) djeluje oko 30 rafting firmi (nezvanično znatno više). Rafting je ne samo rekreacija i avanturistička aktivnost na otvorenom, nego i pokret za očuvanje rijeka i prirode uopće.

Izuzev rijeke Save (do Brčkog) koju Bosna i Hercegovina dijeli sa Hrvatskom nijedan tok u Bosni i Hercegovini nije plovan. Naše rijeke nisu velike ali ni naša zemlja Bosna i Hercegovina nije velika.

Tablica stupnjeva brzaka na rijekama je od 1º do 6º od kojih su zadnja dva u principu nesavladiva. Za sve navedene stupnjeve dodaje se jedan stepen za hladnu vodu i hladno vrijeme i/ili jedan stepen za udaljene lokacije (više od dva sata od ceste ili telefonske mreže).

Najpoznatiji skup pravila, ponašanja i savjeta na rijekama donijela je udruga „American Whitewater“ koja okuplja hiljade članova i stotine pridruženih klubova, a njihove stranice su veoma posjećene na internetu.

Detalj Štrbačkog buka u NP Una

Rijeka Una čini okosnicu novoproglašenog NP Una i jedna je od najljepših rijeka u Bosni i Hercegovini i susjednoj Hrvatskoj sa kojom je dijeli.   Dužina rijeke je oko 212 km. Izvire (450 m/nv.) u Hrvatskoj u blizini Donjeg Lapca ispod Plješevice. Veoma hladna izvorska voda izbija velikom snagom na izvoru i nakon dvadesetak metara dalje pravi prvi slap.

Rafting na Uni obično počinje malo uzvodno od Kulen Vakufa, bajkovitog naselja na vještačkom riječnom otoku, ispod prahistorijske utvrde Ostrovice,  pa preko Ripča, Bihaća do Bosanske Krupe.

U ponudi je više pansiona i motela od Kulen Vakufa na jugu preko Bihaća do Bosanske Krupe na sjeveru i nekoliko hotela kategorije 3*. Rijeka Una sa okolnim pritokama je odredište ribara iz Evrope, pa i svijeta.

Rijeka Tara izvire ispod Komova na visini od 1.250 m/nv. i ima tok dug oko 150 km, a za potrebe raftinga je plovna 94 km sa mnogo bukova od kojih su najpoznatiji Brštanovački, buk Borovi, buk Ćelije, buk Crvene Stijene… Težina vode po međunarodnoj klasifikaciji je III do IV stepena. Gornji start raftinga je u mjestu Đurđevića Tara, ispod mosta dugog 154 m i visokog 135 m. Kanjon Tare je dug 78 km i jedinstvena je pojava po svojoj dubini 1.000 – 1.300 m. Kanjon je upisan na listu Svjetske prirodne baštine – UNESCO i zbog svoje divlje prirode je nenastanjen. Na crnogorskoj strani kanjon je zaštićen kroz nacionalni park Durmitor, a na bosanskohercegovačkoj strani nema titulara zaštite (još jedan kuriozitet koji nije na čast Bosni i Hercegovini)  jer se nacionalni park Sutjeska ne proteže na rijeku Taru.

Zoran Bibanović – rafting na Tari 1985.

Na rijeci Tari prvi specijalni gumenjaci su se pojavili 1985. godine, nakon što su ih poslije spuštanja niz rijeku ostavili francuski turisti – prirodnjaci. U tim vremenima tvornica gumenih čamaca RIS iz Gradačca je proizvodila najveći gumeni čamac «Maestral 5», koji je primao 4 osobe i nije mogao bezbjedno prevesti turiste niz Taru. Tvornica danas proizvodi rafting gumenjake za 8 osoba.

Rijeka Neretva je duga oko 225 km i najvećim dijelom (203 km) protiče kroz Bosnu i Hercegovinu. Poznata je po svojoj smaragdno zelenoj boji. Tok rijeke je veoma nastanjen: Ulog, Oblast Bjelimića sa Glavatičevom, Konjic, Jablanica, Mostar, Čapljina, Počitelj… i raspolaže sa sjajnim turističkim potencijalima. Cijeli tok rijeke je prepun kulturnim i prirodnim vrijednostima. Prije nekoliko godina jedna Amerikanka je upitala načelnika općine Konjic, gospodina  Emira Bubala: “Čime bojite ovu rijeku” ?

Bajkovita Neretva

Država BiH koja je zvanično zaštitila tek neznatan dio od prosjeka Evrope,  pripada društvu posljednjih država u svijetu koje nekažnjeno harče prirodne vrijednosti i resurse koji su nesporan ekoturistički kapital.

Nakon posljednjeg rata na gornjem toku  rijeke Neretve je nastala ekspanzija rafting klubova i danas (2019.) djeluje zvanično 10 rafting firmi (nezvanično oko 15). Pojava raftinga kao bezbjedne turističke atrakcije na gornjem toku rijeke Neretve radikalno je promijenila imidž tog regiona, ali i Bosne i Hercegovine u cjelini.

Gornji tok rijeke Neretve od izvora do Konjica je nesporna prirodna vrijednost u čijim kanjonima, klisurama i strmim padinama se nalaze staništa koja se nazivaju refugijumi. Veoma stare vrste koje na njima žive su od najvećeg značaja za biodiverzitet Bosne i Hercegovine, a time i globalni biodiverzitet. Te vrste su označene kao relikti.

Valja reći da je voda rijeke Neretve u čitavom toku još uvijek relativno čista za razliku od vode rijeke Bosne. Neretvu valja čuvati, a rijeku Bosnu valja liječiti.

Rafting na Vrbasu ima slabiju eko turističku ocjenu,  zbog lošeg kvaliteta vode uzrokovanog akumulacijom Bočac u gornjem toku rijeke. Vještačka akumulacija Bočac na Vrbasu je potpuno neupotrebljiva za razvoj turizma i negativni uticaj brane na kvalitet vode u Vrbasu je nesporan.

Vrbas nudi četiri raft rute i to: prva od srednjevjekovnog grada Zvečaja do Karanovca duga je pet kilometara, druga Ada-Karanovac duga je 11 km, ruta Krupa na Vrbasu – Karanovac duga je 14 km, a najduža je Bijeli buk – Karanovac i iznosi 21 km“.

Udoban i atraktivan obilazak jezera Peručac

Rijeke na kojima se vozi rafting u Bosni i Hercegovini su Una, Neretva, Vrbas, Tara, a povremeno i Drina, Sana, Pliva, Buna, Bunica, Krivaja… Valja reći da je na Vrbasu održano Svjetsko prvenstvo u raftingu 2009. godine, što je poklonike eko-turizma u Bosni i Hercegovini dovelo do  euforije.

Izvod iz neobjavljene knjige Kulturno i prirodno naslijeđe i turizam.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)