Na nedavno održanom 18. Festivalu bh. drame u Zenici glumica Hasija Borić-Stojić dobila je nagradu za životno djelo, za ulogu u predstavi "Nana Fata Orlović ili neka se čuju vaši glasovi" koju je izvela u pratećem programu Festivala, van konkurencije.
Hasija Borić-Stojić uz glavnu ulogu potpisuje i režiju, a uz nju u predstavi igra i Alana Piknjač. Scenografiju je radio Stijepo Gavrić, a predstava je nastala u realizaciji Udružeja "Exilium".
Smijeh i suze, a onda i višeminutne stojeće ovacije pratile su izvedbu ove dirljive drame na sceni Bosanskog narodnog pozorišta u Zenici.
- Kako je nagrada dodijeljena nakon predstave, mnogi su shvatili da sam nagrađena za tu ulogu. I da je zato, bila bih ponosna - kaže Hasija Borić za DEPO Portal, pojašnjavajući da je nagradu dobila za životno djelo te se tim povodom obratila publici i bh. javnosti, a njen govor prenosimo u cijelosti:
"U svom dugom glumačkom životu nosila sam desetiune perika i stotine maski, ali je iza njih uvijek stajalo samo moje ljudsko lice. Nosila sam i stotine kostima – od kostima hipi djevojaka i razbarušenih renesansnih preljubnica, krinolina, kostima bečkih grofica, zamišljenih haljetaka kamenih spavača, a onaj Geteov Gospodin slučaj htio je da me dodjela večerašnje nagrade zatekne u ovom kostimu, koji je nošnja mojih nana i moj rodbine, koja je često bila ubijana, a najveći grijeh joj je bio to što je nosila ovu nošnju.
Svi koji me dobro znaju, znaju da pri tom mislim i na sve nevino ubijene, bilo koje vjere i nacije. Jedan moj prijatelj, sjajan novinar, u šali me zove narodnom glumicom. Ja sam u životu igrala Stojića, Šopa, Dizdara, Shakespearea, Goethea, Ionesca, Čehova, i Bachmannovu i Tomasa Bernharda, ali s ponosom nosim taj epitet narodne glumice, jer vi, dragi Bosanci i Hercegovci, u zemlji i gdje god ste razasuti diljem kontinenata gdje „skupljate zrno po zrno za svoje siroto potomstvo“, redovno pozdravljate moje predstave, ustavši na kraju na noge, što shvatam kao izraz poštovanja i ljubavi koja je neophodna svakom umjetniku. To je vaš način, a publika u Beču mi je znala, po bečkom običaju, praviti špalir.
A lijepo je kad i kolege iz struke prepoznaju moj rad i dodijele mi nagradu, kao što je ova za životno djelo koja nosi ime velikog bh. i jugoslavenskog glumca Adema Ćejvana. Zahvaljujem žiriju Festivala bh drame.
Prijatelji su mi rekli - reci u Zenici da ti je ova nagrada najdraža. Sve su mi podjednako drage, i Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva, Nagrada austrijske kritike koja nosi ime velikog bečkog glumca Karla Skraupa, Nagrada za najbolju kreaciju u Hrvatskoj, Velika i Mala mostarska liska, Glumac godine, ništa manje mi nisu drage sve one plakete za humanitarni rad, titula počasne građanke grada Jajca, ali, kad je Zenica u pitanju, velika mi je čast da u prvom redu vidim gospođu Šefiku Korkut Šunje, prvu bošnjačku glumicu koja je dalekih pedesetih, kad sam se rodila, odlučila da postane glumica. Ona dolazi iz tradicionalne islamske porodice Korkuta, i veliki broj njenih članova se zbog njene odluke odrekao umjetnice koja je ovim činom prokrčila put mnogima od nas.
Dozvolite mi na kraju, kako je to red u ovim prilikama, da se zahvalim onima koji su cijeli život bili uz mene – to su moja majka Dževahira i rahmetli otac Nurudin, koji su mi otvorili čudesni svijet pozorišta u KUD 29. novembar u Jajcu, u kojem su glumili, a gdje sam praktično prohodala.
Hvala mojoj sestri Besimi. I, iznad svega, mom suprugu Mili Stojiću i kćerima Hani i Ivani, koji imaju razumijevanja da moju ljubav cijeli život moraju dijeliti sa pozorištem.
Hvala i svim pozorišnim kolegama koji su činili moj pozorišni život" - rekla je Hasija Borić-Stojić u svom govoru nakon dodjele nagrade za životno djelo.
(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)